Garderoba nam se često čini kao vrhunski luksuz u stanu, a sretni su oni koji su o njoj razmišljali i koji su ju realizirali gradeći vlastitu kuću. Da bi bila najbolje iskorištena uredite je kao svoje privatno carstvo između kupaonice i spavaće sobe.

Garderoba je najčešće odvojena prostorija unutar stambenog prostora, a u manjim stambenim jedinicama je organizirana i u komunikacijskim dijelovima poput hodnika, na galerijama, koje se formiraju kako bi se iskoristila visina prostora ili u dijelu spavaće sobe.

Garderoba je centralno mjesto za odlaganje odjeće, obuće, nakita, rublja i svih ostalih predmeta koje svakodnevno koristimo.

Mogućnost prirodnog provjetravanja garderobe, povećava njenu kvalitetu. Osim toga, prozor u garderobnom prostoru omogućava i kvalitetno prirodno osvjetljenje.

Uz prirodnu, u ovom prostoru osigurajte dobru umjetnu rasvjetu, ogledala, te sve ostalo prema željama ili mogućnostima – toaletni stolić, stol za peglanje, koš za odlaganje nečiste odjeće, fotelju ili dvosjed…

Ući u ormar

Garderobama se, dakle, nazivaju posebne prostorije opremljene za odlaganje odjeće i obuće, najčešće izvedene na relaciji kupaonica – spavaća soba.

Varijanta garderobe nazvana «walk-in» su, zapravo, ugradbeni ormari za koje je prenamijenjen dio prostorije, najčešće u spavaonici ili hodniku.

Takvo rješenje vrlo je praktično i vizualno primamljivo. Police, ladice i ostale elemente organizirate kako želite, a svu svoju odjeću, obuću i modne dodatke možete pregledno rasporediti. Najvažnije je da se time maksimalno koristi raspoloživi prostor.

Iz filmskih primjera nam je poznato kako garderoba može biti i manja. Ne mora biti ogromna. Bilo bi super ući u svoju garderobu i jednim pogledom obuhvatiti sve odjevne predmete. To olakšava kombiniranje, zar ne?

Garderoba uz Ytong rješenje

Dopušta li vam kvadratura spavaće sobe takav zahvat, učinite kao na fotografiji – izgradite pregradni zid od Ytong blokova. Iza takvog zida smjestite ormar s policama u koji ćete moći ući i u kojem ćete sve posložiti da vam bude nadohvat ruke.

Također, od Ytong ploča možete izgraditi prikladne police. Tako ćete biti sigurni da će uređenje biti točno prema vašoj mjeri i ukusu. Police originalno završno obradite bojanjem i lakiranjem.

Klasični ormari za odjeću s nekoliko polica odlaze u prošlost. U današnjim suvremenim domovima praktičnima su se pokazale garderobe, kao posebne prostorije ili njihove skromnije verzije, tzv. «walk-in» ormari.

Druga opcija garderobe – klizna stijena

Imate li manji stan i od neke prostorije možete si dopustiti «uzeti» samo jedan zid, odlučite se na varijantu garderobe s kliznom stijenom ili klasičnim vratima.

Dakle, ogradite jedan dio zida Ytong pločama, ugradite praktične police i sve sakrijte posmičnim ili klasičnim vratima.

Danas su u trendu staklena vrata garderoba, ali imajte na umu da se kroz njih naziru konture odjeće i predmeta, što zahtijeva maksimalno pedantan pristup slaganju i spremanju odjeće. To za neke ljude može biti dodatno opterećenje. U tom slučaju dobro su rješenje drvena vrata kao vjerni čuvar naše intime.

Garderobna rasvjeta i ostale sitnice

Veliki ugradbeni ormari, kao i prave garderobne prostorije, zahtijevaju adekvatnu rasvjetu. Bit će, u njima, dostatno jedno središnje rasvjetno tijelo jačeg intenziteta. S obzirom da su to prostorije u intimnom dijelu stana i da su skrivene od pogleda, ne trebate puno novca trošiti na rasvjetna tijela.

Ako imate kuću u kojoj su Ytong ploče i blokovi napravljeni od porobetona, znajte da ćete, kroz njih, lako i jednostavno provući električne instalacije. Prikladnim alatom koji će Vam poslužiti kao grebalica izdubite rupe u koje položite instalacije i sve zajedno zapunite i izravnajte gletom.

Kako se ne bi presvlačili na hladnome podu i da bi Vam garderoba bila toplija, stavite u nju barem jedan manji tepih poput vunenog ćilima ili bijele štavljene janjeće kože s mekom vunicom. Za presvlačenje čarapa i cipela ili samo promatranje odjeće u potrazi za savršenom kombinacijom, u garderobu možete staviti zgodan stolac ili fotelju, imate li mjesta

Za police koje sežu visoko do stropa razmotrite opciju ugradnje kliznih ljestvi.

I na kraju, preporuka!

U garderobe je uvijek dobro rasporediti dovoljne količine prirodnih ili industrijski proizvedenih sredstava protiv moljaca.

Urediti jednu sobu ne čini se kao nekakav osobiti zahvat. Zapravo i nije!

Ukoliko imate pravu ideju i dobre naputke kako što učiniti. Upravo to vam donosimo u ovome članku.

Kako staru spavaću sobu transformirati u posve novu, privlačnu i ugodnu oazu iz koje ćete izlaziti odmoreni, a vraćati se u nju s osmijehom na usnama.

Ili kako posve novu prostoriju urediti u privlačnu spavaću sobu.

Iz naših savjeta uzmite što vam najbolje odgovara. I neće vam za to biti potrebno mnogo, ni vremena ni novca.

U samo nekoliko koraka posao će biti obavljen, a vi ćete imati sasvim novu spavaonicu, luksuzan i udoban raj za sebe.

Većinu onoga što vam savjetujemo moći ćete i sami obaviti!

Spakirajte sve što ne koristite u spavaćoj sobi. Imajte cilj na umu – spavaća soba, udobna i lijepog izgleda.

Znači morate se riješiti nepotrebnih nagomilanih stvari.

1. Krevet – Krevet je glavni objekt u spavaćoj sobi i trebao bi biti središnji dio sobe. Izaberite posteljinu i boje u kojima uživate, te dizajn koji odgovara vašoj osobnosti. Ako ste ljubitelj životinja razmislite o zebra uzorku. Ako volite vrtove, probajte nešto cvjetno.
2. Prozori – Nemojte prenatrpavati prozore. Lijepa zavjesa može pretvoriti sobu u privlačnu i toplu, ali ako stavite zavjese u previše slojeva, ukrasa i boja, zagušit ćete sobu.
3. Osvjetljenje – Tržište je puno raznoraznih lampi. Dodajte lampe koje idu uz posteljinu ili zavjese, te koje će komplimentirati vašem novom stilu.
4. Boje – Kako biste vizualno dobili prostraniji prostor birajte svijetle boje, a ako je soba dovoljno velika odaberite boju koju najviše volite.
5. Pod – Želite li moderan izgled izbjegavajte tepihe, ali ako želite bogat i topao izgled izaberite kvalitetan tepih. Važno je da znate kako će tamne boje tepiha učiniti da se prostor doima manjim.
6. Dekoracija – Dekoracija će dati završni dodir sobi, ali s dekoracijom nemojte pretjerivati kako ne biste previše natrpali prostor beskorisnim stvarčicama.

Raščišćavanje i sagledavanje raspoloživog prostora

Ako uređujete već postojeću spavaću sobu trebate ju najprije isprazniti. Dok to radite potrudite se izdvojiti one stvari i odjeću koja vam je višak. Sve što ne koristite, što vam se više ne sviđa, što ne vidite u svojoj budućoj spavaonici spakirajte u kutije i pohranite ili prodajte ili darujte.

Budite svjesni da gomilanje opterećuje. Psiholozi često ističu kako je natrpavanje prostora, pogotovo spavaće sobe, nešto najgore što možete napraviti u interijeru. Na taj način, kažu, ne stvarate prostor za nove stvari i novu pozitivnu energiju.

Zato, oslobodite svoju spavaonicu bespotrebnog i pri tome cijelo vrijeme imajte na umu cilj – vaša buduća spavaća soba je udobna prostorija lijepoga izgleda!

Idealna pozicija spavaće sobe je u sklopu spavaćeg trakta, u kojem su smještene kupaonice i garderoba. Stručnjaci kažu kako bi spavaći trakt trebao biti odvojen od dnevne zone, odnosno bučnih dijelova stana, kako bi se osigurali mir i intima.

Time ćete omogućiti situaciju u kojoj jedan član obitelji gleda televizor, a drugi može u miru spavati. Osim toga, spavaća soba trebala bi biti blizu kupaonice i zato da, primjerice, ne šetate u pidžami dok su gosti još u dnevnom boravku.

Spavaonica je prostorija u kojoj većina počinje i završava svaki dan. Iz tog razloga važno je da, osim funkcionalnosti i estetike, pruža mir, intimu, udobnost i toplinu.

Zbog organizacije namještaja, ali i potrebne količine zraka, potrebno je poštovati minimalnu kvadraturu. Za odraslu osobu potrebno oko 15 m3 zraka, a za dijete 8 m3.

Iz toga proizlazi sljedeće: ako je visina prostorije klasična, oko 250 centimetara, minimalna veličina spavaće sobe za dvije osobe trebala bi biti od 10 do 12 kvadrata, a za jednu osobu od 6 do 8 kvadrata.

Optimalna površina spavaće sobe za odrasle je od 12 do 15 m2, a dječje spavaće sobe oko 12 m2 jer osim za spavanje, mora osiguravati prostor za rad i igru.

Odabir stila uređenja

Čak i prije nego krenete u raščišćavanje, porazmislite kakvu biste spavaonicu željeli. Pregledajte fotografije na specijaliziranim web stranicama, u časopisima ili primjere kod svojih poznanika i prijatelja. Imajte na umu kvadraturu vaše prostorije, položaj prozora u vrata, stranu svijeta gdje se nalazi spavaonica i koliko sunca dobiva tijekom dana i tijekom godine (pa ćete znati trebate li rolete i guste zavjese ili ne). To će vam olakšati i odabir stila.

Osnovni namještaj svake spavaće sobe čine krevet i ormar, a njihove dimenzije su uvjetovane veličinom i oblikom prostorije. O dimenzijama kreveta, madraca i ormara pišemo u nastavku teksta

Najbolja orijentacija za spavaću sobu je istočna, tako da sunce obasjava prostor neposredno nakon izlaska. To buđenje čini ugodnijim i lakšim, a dobro je znati i da sunčeve zrake imaju antibakterijski učinak ako prodiru duboko u prostor. Smještajem spavaonice na istok, u ljetno vrijeme prostor se do večeri stigne rashladiti i pruža ugodniji san.

Osim istoka, prihvatljive su još orijentacije na jug i jugoistok, dok zapadnu i sjevernu orijentaciju treba izbjegavati. Zapadnu stranu zbog vrućine, a sjevernu zbog nedovoljne izolacije.

Pri uvažavanju svega navedenog, a prilikom odabira stila uređenja spavaonice, dakako, nemojte zanemariti i ono što vi volite. Koje boje su vam drage, koje vas opuštaju, želite li puno ili malo detalja, hoće li u spavaonici biti televizor ili ne (mi ne preporučamo, ali…). Raspitajte se, također, ako nemate namjeru mijenjati postojeći namještaj, na koji biste ga način mogli obnoviti.

Izolacija zidova

Spavaonica mora odavati dojam tople i ugodne prostorije u kojoj se zvukovi izvana minimalno pojavljuju. To ćete lako postići unutarnjom izolacijom zidova Multiporom. Osim toga, tako ćete biti sigurni i da ste riješili problem vlage i plijesni u prostoru.

Za oblaganje zidova Multiporom nećete trebati posebne majstore. Posao možete i sami napraviti. Nakon što ste napravili oblogu Multiporom, zidove obradite na način koji vam odgovara.

Odabir boje za zidove i ostalo u spavaonici

Dizajneri preporučuju osnovno pravilo – kako biste vizualno dobili prostraniji prostor birajte svijetle boje, a ako je soba dovoljno velika odaberite boju koju najviše volite.

Pa ipak, nek’ vam to ne bude imperativ. Ima i obrnutih primjera koji sjajno funkcioniraju u prostoru.

Prilikom odabira boje uzmite u obzir i visinu prostorije. Što je strop niži to bi boja trebala biti svjetlija.

Ako imate nizak strop, odaberite bijelu ili svijetlo žutu boju, a ako vam je strop visok, tada će tamnije boje dodati toplinu u vašu spavaću sobu.

Neutralne boje – bež, siva, boja pijeska ili smeđa dobro će se uklopiti u svaki prostor. Jednostavno se komponiraju s drugim bojama, što olakšava proces uređenja interijera. Neutralne boje zidova slagat će se s namještajem i dekorativnim predmetima u većini slučajeva. Problem s ovim je što odabirom tih boja nećete nikoga oduševiti, pa ni sebe.

Zapravo su dosadne, pa vam preporučamo da pokušate nešto drukčije od onog na što ste navikli! Ipak, ne sviđa li vam se naš prijedlog sve može biti odlično i s neutralnim odabirom ukoliko dodate interijeru kakav dobar tepih ili posteljinu u nekoj posebnoj boji. Dakle, želite li sigurnu opciju s kojom teško da možete pogriješiti, tada su neutralne boje za vas.

Pastelne boje su nježne, opuštajuće i doprinose dobro snu. Riječ je o blagim nijansama žute, plave, zelene, ljubičaste i ružičaste. Problem s ovakvim bojama zidova je što mogu izgledati previše djetinjasto, pa bi ih trebalo kombinirati s jačim bojama namještaja, posteljine i dekoracije.

Jarke, snažne boje ne preporučamo iako u umjerenoj dozi mogu izgledati vrlo efektno. Budući da su mir i opuštajuća atmosfera ključni za dobar san, a vibrantne boje podižu energiju mogu negativno djelovati na san. No, ako ih baš volite tada je proljetna zelena pravi odabir, jer zelena boja sama po sebi djeluje umirujuće i opuštajuće.

Crveni i narančasti zidovi u spavaćoj sobi inspiriraju strast i toplinu, ali žive nijanse mogu djelovati opterećujuće. Svjetliji, nježniji tonovi tih boja bit će u redu.

Žuta boja na zidovima u spavaćoj sobi također kreira toplinu, a pastelne i svijetle nijanse daju iluziju većeg prostora i dodatnog osvjetljenja.

Za atmosferu slobodnoga, čistog prostora u spavaonici idealna je plava boja zidova. Ona podsjeća na more i nebo, te kreira otvoreni ugođaj i prozračnost.

Ljubičaste boje kao i ružičaste na zidovima u spavaćoj sobi djeluju romantično, ali mogu djelovati pretjerano djevojački, pa nisu pogodne za bračnu sobu.

Smeđe boje, pa i siva imaju umirujući efekt, te su vrlo pogodne za boju zidova spavaće sobe.

Zelene nijanse su dobar odabir za spavaću osobu, ali samo svjetliji, vedri tonovi. Tamnije i zagasite boje zelene mogu podsjećati na bolnicu i stvarati takvu atmosferu.

Krevet i ostali namještaj

Krevet je glavni objekt u spavaćoj sobi i trebao bi biti centralni dio sobe. Veliki krevet zauzet će većinu mjesta u prostoru standardnih dimenzija pa njegovu veličinu svakako prilagodite sobi i broju osoba koje će ga koristiti. Savjet stručnjaka jest da je uvijek bolje uzeti malo širi krevet za jednu osobu, a ne onaj najuži od 80 centimetara.

Bračni krevet trebao bi imati dimenzije minimalno 140×200 centimetara, a najčešće su 180×200 centimetara. Ako su osobe visoke, krevet je potrebno napraviti po narudžbi: 220-240 centimetara. Prije nego što kupite krevet i madrac, trebate znati da na dimenzije madraca minimalno treba dodati od 6 do 10 centimetara, koliko obično zauzima okvir kreveta. Standardna dužina madraca je 200 cm, iako se ponekad koriste i oni od 190 cm koji su nekada bili standard.

Kad je riječ o visini kreveta, niži kreveti visine od 30 do 35 centimetara ponekad estetski izgledaju privlačniji, ali su zapravo manje praktični jer treba voditi računa o sjedenju i ustajanju s takvog kreveta, pogotovo visoki i stariji ljudi koji to teže obavljaju nego s onog klasičnog od 45,50 centimetra visine.

Oko kreveta treba biti minimalna širina slobodnog prostora za prolaz od 60 do 70 cm. To je vrlo važno da biste mogli pristupiti krevetu, a ne da noću, ako idete na zahod, skačete preko partnera. Također, to omogućuje da lakše namjestite krevet. Nije preporučljivo da je glava odmah ispod prozora ili uz radijator.

Ostatak prostora radije iskoristite za ormare ili neke druge praktične stvari koje smatrate potrebnim. Prostor možete proširiti i ogledalima, stoga ih slobodno birajte u što većem broju ili veličini.

Imate li financijskih mogućnosti, radite namještaj po mjeri jer ćete tako najbolje iskoristiti svaki kutak prostorije, a informirajte se i o komadima namještaja koji mogu služiti u više svrha ili se, primjerice, razvlačiti po potrebi i štedjeti prostor.

Izaberite posteljinu i boje u kojima uživate, te dizajn koji odgovara vašoj osobnosti. Ako ste ljubitelj životinja razmislite o zebra uzorku. Ako volite vrtove, probajte nešto cvjetno.

Prozori, tepisi, rasvjeta i ukrasi

Prozori i prirodno svjetlo

Oslobodite prozore. Lijepa zavjesa može pretvoriti sobu u privlačnu i toplu, ali ako stavite zavjese u previše slojeva, ukrasa i boja, zagušit ćete prostor. Imate li sreće i puno prirodnog svjetla u stanu, to je divno za sve prostorije, ali spavaćoj sobi treba malo manje raskoši. No, to zaista nije problem jer ćete višak svjetla lako riješiti s malo tamnijim zavjesama koje će sobi dati glamurozniji stil.

Tepisi ili ne

Želite li moderan izgled izbjegavajte tepihe, ali ako želite bogat i topao izgled izaberite kvalitetan tepih. Važno je da znate kako će tamne boje tepiha učiniti da se prostor doima manjim.

Rasvjeta

Ljudi često zaboravljaju osnovnu rasvjetu iznad ili pored kreveta, koja će biti dovoljna za čitanje navečer. Intimna rasvjeta i ukrasne lampe po zidovima uvijek su simpatični, ali ako često čitate ili radite navečer, u krevetu morate imati dobru rasvjetu.

Ukrasni elementi

Ukoliko stavljate u spavaću sobu umjetnine i detalje treba voditi računa o proporcijama. Negativan primjer je mala slika nasred zida iznad uzglavlja kreveta. Ili stavite jednu veliku sliku ili nekoliko manjih koje se lako mogu rasporediti na više načina.

Na stranicama magazina i u emisijama o uređenju interijera, često se na spavaćem krevetu mogu vidjeti gomile jastuka. Skidati te silne jastuke s kreveta i ponovno ih namještati, svaki dan, jednostavno je previše posla.

Zato, budite umjereni, ne množite jastuke samo da bi vaša soba izgledala kao s naslovnice. Spavaonica nek služi vašem odmoru i bude mjesto u koje ćete navečer sa zadovoljstvom odlaziti!

Priroda pozvana pod okrilje doma

Balkoni, terase i dvorišta prostori su koji nam omogućavaju neporedan kontakt s prirodom, osjećaj sunčevih zraka na koži, mogućnost, makar i male, rekreacije na otvorenom.

Ona se može manifestirati vrtlarenjem, sadnjom biljaka, povrća, cvijeća, u većim, manjim posudama ili izravno u dvorišno tlo, a također i vježbanjem, druženjem s prijateljima i obitelji uz roštilj ili samo čitanjem u prikladnoj ležaljci.

Velika okućnica puno znači, ali ne žalite ako je nemate. Postoje i druge mogućnosti da prirodu pozovete k sebi.

Stvorite svoje izvore hrane

Sve više stanovnika živi u urbaniziranim prostorima. Način života u takvoj sredini često znači ovisnost o drugim proizvođačima ili prodavačima hrane.

Možda stanujete visoko iznad zemlje, u malome prostoru i imate samo balkončić. Ili možda raspolažete pristojnom kvadraturom stana ili kuće pa su vrt i terasa dio vašeg doma. U oba slučaja, uz pomoć Ytong materijala, možete stvoriti svoj izvor hrane ili samo mjesto za cvijeće koje će vam uljepšavati dan.

Svježa rajčica, salata, rotkvice, paprika, grah, tikvice i slično nisu samo zgodne zalihe povrća, već i rekreacija za sve ukućane i značajan doprinos smanjenju izdataka iz kućnog proračuna.

Vrt s pogledom

Uvjet da kreirate vlastiti zeleni kutak je taj da vam stambeni prostor ima barem neki otvoreni dio poput balkona, lođe ili terase. Sve dok na tom otvorenom prostoru ima sunca barem 5 sati dnevno, povrće, začinsko bilje i cvijeće će sigurno rasti i napredovati. Budući da se radi o relativno maloj površini, svakoj ćete se biljci moći posvetiti s puno više pažnje nego što bi je imala u velikom vrtu.

Potencijalni problemi u takvom kućnom vrtu puno se prije uoče i pravodobno «liječe». Čak i korov koji će neminovno rasti s biljkama brzo ćete uočiti i oplijeviti u nekoliko minuta.

Najpogodniji za uzgoj povrća i korisnoga bilja su prostori okrenuti prema jugu, sjever izbjegavajte. Na istočnoj strani vašeg stana sunca će biti u jutarnjim satima, na zapadu u popodnevnim.

Planiranje minijaturnog vrta, dakle, počinje snimanjem sunčeve putanje i odabirom najpovoljnijeg položaja u tom smislu.

Za mini vrt bit će vam potrebni voda i dobra zemlja, sjemenke i sadnice, dakako i, ono najvažnije, prikladne posude. Mi vam predlažemo da ih brzo, lako i jednostavno sagradite sami.

Naputke za to potražite u nastavku teksta.

Veličina prostora u kojem namjeravate kreirati svoju zelenu oazu diktira i odabir dobre dimenzije posuda za uzgoj povrća.

Biljke ne vole gužvu i bit će slabašne ako neće imati dovoljno prostora za rast..

Biljkama trebaju dobre posude

Povrće se obično sije i sadi u posude ili korita, pri čemu je važno da je posuda što dublja.

Posude namijenjene za uzgoj ljekovitog bilja, kao što su bosiljak, trebaju imati najmanje 15 centimetara u promjeru, dok grah, mrkva, rajčice ili zelena salata zahtijevaju oko sebe 30-ak cm prostora.

Na dnu, posude trebaju imati drenažu za odvod viška vode kako ne bi došlo do truljenja korijena. Na zadržavanje vode posebno je osjetljivo korjenasto povrće, koje mora biti posađeno u prikladnom, laganom, pjeskovitom tlu.

Pokušajte sami sazidati takve posude!

Možete to učiniti s Ytong pločama i blokovima. Zašto? Jer Ytong materijal ne upija velike količine vode pa će zemlja u njemu biti duže vlažna.

Ytong je i lagani materijal pa takve posude neće opterećivati balkonsku nosivu konstrukciju. S obzirom da je i prirodan materijal, Ytong je u potpunosti ekološki, neštetan, pa možete u miru u takve posude saditi povrće za jelo.

Što bi trebalo učiniti?

Ovisno o obliku kojeg odaberete za posude u koje ćete saditi, nabavite potrebne količine materijala.

Sada imate dvije opcije.

Ili ćete u Ytong blokovima dupsti rupe (Varijanta A) ili ćete korita za biljke sazidati u visini koja vam je najprikladnija (Varijanta B).

Osigurajte drenažu i dobru zemlju

U sagrađena korita obavezno na dno stavite hidroizolaciju (neki najlon ili slični nepropusni materijal), a na nju glinene granule ili krhotine Ytong materijala. Uostalom, takve se krhotine upotrebljavaju čak i za pijesak za mačke jer ekološke. Voda će se zadržati na dnu i povratno vlažiti zemlju, a neće smetati korijenju.

Zatim napunite korita s odabranom zemljom. Za uzgoj povrća savršeno je univerzalno tlo za biljke, ali može se upotrijebiti i zemlja za vrt. Potom stavljajte sadnice. Oko svake sadnice lagano pritisnite zemlju. Površine tla nakon sadnje obilno zalijte da voda napuni bazu.

Svaki dan provjeravajte potrebu za zalijevanjem. Ona, naravno, ovisi o vremenskim uvjetima, posebice energiji vjetra i sunca. Manje posude i korita treba češće zalijevati. Prilikom provjere potrebe za vodom može vam pomoći vlastiti prst. Gurnete ga ispod površine zemlje – ako je zemlja pod površinom malo vlažna, tlo je upravo savršeno.

Oko kuće sagradite raskošni terasasti vrt

Imate li zemljište na padini? Predlažemo vam da ju iskoristite i oblikujete terasasti vrt.

Projektiranje takvog vrta je prilično zahtjevno, ali može dati fantastične rezultate. Dobro izveden, sa lijepim biljkama, te kvalitetnom rasvjetom, takav vrt može biti vrlo atraktivan, a pogled na terase očaravajući.

Prvi koraci k realizaciji – tri vrste terasa

Uređivanje ovakvoga terasastoga vrta zahtjeva izgradnju terasa, nižih potpornih zidova ili viših škarpa zbog zaštite zemlje koju bi mogla otplaviti voda.

1. Ako je nagib blag, mogu se napraviti terase tako da se izravna teren i padine zasade trajnicama koje će svojim korijenima zadržavati zemlju. Takva metoda je pogodna za terase između kojih je visinska razlika od 10 do 20 cm.

2. Ako je visinska razlika veća, onda brijeg treba utvrditi. Do visine jednog metra može se izgraditi niži potporni zid s betonskim temeljem i drenažom. Temeljenje morate uvijek izvesti ispod dubine smrzavanja koja, ovisno o klimatskoj zoni, iznosi 60 – 120 cm od površine tla. Zbog manje visine zemlje zidove možete zidati čime ste izbjegli betoniranje, te uštedjeli na oplati i armaturi.

3. Kada je visinska razlika veća od jednog metra potreban je viši potporni zid ili škarpa s masivnijom temeljnom stopom. Imate li slabo propusno tlo razmislite i o izgradnji drenaže u terasama, postavljene s unutrašnje strane temelja. Drenažnu vodu odvedite cijevima do upojnih bunara ili ulične kanalizacije.

S obzirom na veću visinu i potisak zemlje, zidovi takvih škarpi izvode se u pravilu prema statičkom proračunu – od armiranog betona.

I tu sad dolazi Ytong

Ovisno o nagibu Vašeg vrta isplanirajte koliko terasa namjeravate izgraditi i gdje ćete  postaviti potporne zidove i kojih visina. Ukoliko ne želite previše betona u svom vrtu, niže potporne zidove zidajte Ytong blokovima većih debljina, od 25 ili 30 cm (ZBZ 25/20 ili TB 30/20). Preporučujemo ih zbog njihove masivnosti i sposobnosti takvog zida da zadržava količinu zemlje koju opasuje.

Blokove spajate Ytong tankoslojnim mortom. Kako biste svladali visinske razliku u Vašem vrtu, radi šetnje i sadnje bilja  na terasama, bit će Vam potrebne i stepenice.

Ako ih izvedete u skladu sa ritmom zidova, zajedno će stvoriti malu pozornicu za sjedenje i maštanje u ljetnim večerima.

Izvedba stepenica između terasa

Stepenice su sastavni dio terasastog vrta. Zamjena su za ravne staze, po kojima se penjemo vrtom. Mogu biti izrađene od istog materijala kao i niži potporni zidovi .

Mi preporučamo da visina stepenica bude oko 15 cm, a dubina oko 30 cm. Takve dimenzije omogućuju ugodnu šetnju bez napora.

Ytong blokove postavit ćete u cementni mort ili na sloj grubog pijeska postavljenog na pripremljenu kosu zemljanu podlogu. Na gornju površinu stepenica ugradite po svom izboru kamene, betonske ili kulir ploče, kao završni sloj.

Biljke i rasvjeta

Nakon što izgradite terase i ogradite ih zidovima, te povežete stepenicama, požurite posaditi biljke. One će povezati i zaštiti zemlju od ispiranja kišom.

Odgovarajuće su pokrovne trajnice i druge biljke koje puzaju i bujno rastu. Možete saditi i grmove. Preporučujemo patuljaste sorte.

Drveće i voćke posadite samo ako će imati dovoljno prostora kako ne bi korijenjem oštećivali zidove.

Ako je vrt na južnoj padini onda možete imati probleme sa vrućinom i nedostatkom vode. Tada izaberite biljke koje podnose vrućinu i ne trebaju previše vode, odnosno osigurajte redovito navodnjavanje.

Svoju bajkovitu priču terasastog vrta  dodatno oplemenite efektnom rasvjetom za noćne šetnje. Neka diskretno osvjetljava stepenice, ali i biljke, po mogućnosti s njihove donje strane, što je posebno atraktivno.

Rasvjetna tijela i elektroinstalacije ćete lagano urezati u Ytong zidove prije njihove obrade žbukanjem ili gletanjem,

Montažna kuća, polumontažna ili zidana gradnja – što odabrati?

POLUMONTAŽNA KUĆA

Riječ je o kombinaciji principa gradnje – klasičnog i montažnog. Najpoznatiji i najrasprostranjeniji tip takvih kuća zasigurno su kuće građene od Ytong blokova. Zahvaljujući karakteristikama porobetonskih blokova i pripadajućih materijala, izvedba je puno brža i njezina fizikalna svojstva u pogledu termoizolacije bolja su od klasične gradnje. Takva gradnja je zbog odlične izolacije u konačnici znatno štedljivija od klasične ili montažne. Osim tipskog izgleda kuća koje vam nude proizvođači, objekti mogu biti izvedeni i prema vašim zamislima, te se zapravo, površno gledajući, uopće ne vidi razlika između ovih i klasičnih kuća.

MONTAŽNA KUĆA

Ili, drugim nazivom, gotova kuća je objekt izvedeni iz prefabriciranih elemenata, znači, iz elemenata prethodno proizvedenih u kontroliranim tvorničkim ili radioničkim uvjetima. Gotovi elementi se prevoze i montiraju na predviđenom mjestu, nakon čega slijedi završna obrada prema želji krajnjeg korisnika. Najčešće spominjane prednosti montažnih kuća su brzina izvedbe, energetska učinkovitost i cijena. Za razliku od klasično građenih kuća (zidanje sitnim elementima), montažne kuće se izvode znatno brže, imaju zajamčena konačna svojstva, te ugovorom regulirane rokove izvedbe kao i ukupne troškove. Na našem tržištu dostupne su klasične montažne kuće koje se sastoje od gotovih panela iz drvenih materijala, a svojim vanjskim izgledom ni po čemu se ne razlikuju od klasičnih zidanih kuća. Također su dostupne i drvene montažne kuće kod kojih je vidljiva drvena konstrukcija što im daje poseban, prirodan izgled.

ZIDANA KUĆA

Riječ je o klasičnom načinu gradnje zidovima od opeke ili betona, udomaćenom u našim krajevima. Takva kuća je u početku jeftinija jer niste u obvezi da je potpuno završite da bi uselili u istu. Isto tako niste u obvezi da novac morate odmah isplatiti nego možete raditi po fazama koje su vama financijski prilagodljive. Ali, krajnji rezultat su mnogobrojne nedovršene kuće. Samograditelje privlači činjenica da fasadu ne mora odmah imati i onda dođe period stanovanja kada su uvijek važnije neke druge obveze. Samograditelji ne razumiju da je ušteda energije kroz izradu fasade višestruka. Kod zidanih kuća budući investitori smatraju da je njihova dobra strana to što istu mogu kreirati po svojim željama pa, ako treba, mijenjati tlocrt “u hodu”. Što se, najčešće, pokazuje lošim.

Suhi i mokri princip gradnje

Treba naglasiti kako postoji i nekoliko vrsta montažnih i polumontažnih kuća, a one se prvenstveno razlikuju po tome postupcima gradnje. Dakle, “mokri” postupak uključuje betoniranje ili zidanje mortom, dok “suha” gradnja podrazumijeva vezivanje posebnim spojnim sredstvima poput vijaka i sidra.

Zidane montažne kuće zapravo su miks montažnih, polumontažnih i klasičnih kuća, te se isključivo izvode “mokrim” postupkom od prethodno proizvedenih panela, a ova metoda osigurava brzinu montažne izvedbe i vrhunsku kvalitetu klasične gradnje.

1. Sve kako poželite

Mogu li se polumontažne i montažne kuće raditi prema želji investitora? Da, mogu. Nedoumice se vuku iz nekih prijašnjih godina kad su montažne kuće bile isključivo tipski projektirane. Danas je moguće sve što si investitor poželi.

2. Vjernost tradiciji

Kako je kod nas uobičajena klasična gradnja, postoji i izvjestan psihološki otpor prema gradnji montažnih kuća. Česte su nedoumice o načinu održavanja, trajnosti i kvaliteti takvih objekata.

3. Između katova

Međukatna konstrukcija kod polumontažnih objekata je prefabricirana. U slučaju Ytong kuće to je tzv. bijeli strop sa svojim izvrsnim zvučnim i toplinskim karakteristikama, a koji se brzo ugrađuje.

Kod montažnih objekata radi se od drvenih greda s ispunom od mineralne vune, OSB ploča i slojevima poda za zvučnu izolaciju, cementnu glazuru i završni pod. S donje strane postavljaju se gipsane kartonske ploče.

4. Izolacije

Kod Ytong kuće sama konstrukcija zidova obavlja ulogu izolacije jer je riječ o porobetonu. O debljini zidova ovisi i jačina toplinske zaštite. Osim toga porobeton je negoriv  pa pruža zaštitu od požara, a također je i izvrstan protupotresni materijal.

Montažni objekti imaju više slojeva izolacije u cijelom omotaču kuće koji, uz odgovarajuću vanjsku stolariju, osiguravaju veće uštede energije za grijanje i hlađenje od zidanih objekata. Vanjski i pregradni zidovi postavljaju se po dvije pločaste obloge zbog bolje zvučne i protupožarne zaštite.

5. Održavanje i trajnost

Održavanje polumontažne i montažne kuće jednako je kao kod zidanih kuća. Sve što je izloženo vanjskim utjecajima treba pravodobno obnavljati – fasadu, krovište, vanjsku stolariju. Montažne kuće imaju garanciju na izvedene radove dvije, a na konstrukciju 30 godina.

Polumontažne Ytong kuće grade se, pak, za nekoliko generacija jer su vrlo postojane zbog svojstva porobetona da ne propada i da se ne mrvi, da ne navlači vlagu i da je sasvim u skladu sa prirodom.

Život u centru grada

Morana i Rene Ahčin spadaju u ekološki osviještene mlade bračne parove koji sve češće odabiru gradnju obiteljskih kuća Ytongom-om. 

„Pobjegli smo iz grada i potpuno smo se preporodili“ – ističu Morana i Rene Ahčin koji su sa sinovima Svenom i Filipom iz malog stana u strogom centru Zagreba preselili u naselje Orešje pokraj Svete Nedjelje.

„Centar grada ima svoju težu stranu. S djecom, primjerice, ne možete komotno izići van jer ste odmah na glavnoj prometnici. Istodobno dvosoban stan u centru poprilično košta, a opet nije dovoljno velik za  nas četvero. Na koncu smo zaključili da robujemo životu u centru metropole. Uzeli smo parcelu od 800 kvadrata u Orešju i počeli graditi kuću“ – rekao je Rene dodavši da su se četverogodišnji Filip i petogodišnji Sven odlično priviknuli na komotan život u predgrađu, a obiteljski prijatelji su se najavili na roštilj i kartanje.

Porobeton – materijal izvrsnih svojstava

Mlađim bračnim parovima, poput Morane i Renea, sve više su zanimljive kuće građene Ytong materijalom. Riječ je o zidanim kućama koji imaju karakteristike i klasične i montažne gradnje, a napravljene su od porobetona, materijala sačinjenog od vapna, pijeska, cementa i vode, s kojim je odmah riješena i toplinska zaštita bez dodatnih toplinskih izolacija. Uz to, Ytong tri puta manje zrači od klasične opeke.

Puno isplativija gradnja

„Gradnja je dvostruko jednostavnija, brža i kvalitetnija od klasične gradnje. Potrebna je tanja žbuka, lakše se provlače instalacije i manje je betona koji je problematičan zbog vlage. Ovakve kuće sigurnije se od potresa. Za razliku od klasične cigle, zidovi od porobetona imaju bolju toplinsku izolaciju jer sunčeve zrake vole porobeton. Rezultat je velika ušteda na grijanju. Početni troškovi jesu malo veći, ali kasnije su ove kuće puno isplativije, a sve predrasude su neutemeljene“ – opisuje Rene gradnju njihove YTONG kuće čije prizemlje s garažom ima 160, a potkrovlje 75 kvadrata. Uzeli su tipsku kuću kontinentalnog stila “Nadia”, a riječ je o gotovom projektu u koji ulazi materijal i potrebna dokumentacija.

Još detalja o montažnoj kući i polumontažnoj kući

Neke od najvažnijih prednosti montažne i polumontažne gradnje su brzina, cijena pa i lakoća ostvarenja namjere za gradnjom. Otpor prema montažnoj gradnji proizlazi više iz tradicionalističkog shvaćanja te problematike nego što je utemeljena ne nekim posebno argumentiranim stavovima.

U prošlosti je postojalo određeno nepovjerenje prema polumontažnim i montažnim kućama u pogledu njihove trajnosti ili kvalitete. No, desetljeća iskustva u izvedbi i kontinuiranom korištenju montažnih kuća rezultirala su unaprjeđenjem tehnologije i korištenjem suvremenih materijala koji su zaslužni za njihovu kvalitetu i sve širu primjenu. Početno nepovjerenje prema “novotarijama” postupno nestaje pred zahtjevnim standardima suvremenog stanovanja i potrebom racionalnog pristupa stanogradnji.

Kod monolitne gradnje, tj. zidanih kuća, s obzirom da je ista podložna ljudskom radu, izvedba detalja je krucijalno važna. Pod detaljima se podrazumijevaju spojevi zidova i stropova, uglovi prozora, prijelazi između toplih i hladnih prostorija, prijelazi između toplih i hladnih podova itd. Na takvim detaljima uporaba efikasnih proizvoda može propasti radi izvedbe lošeg detalja.

S obzirom da je kod nas praksa da se kuće izvode prema glavnom projektu koji u praksi nema nacrtane detalje, kakvi su gore navedeni, isti podliježu izvedbi na licu mjesta prema iskustvu izvođača ili njegovom stručnom znanju (koje ne mora u praksi biti uvijek veliko). Tu onda često dolazi do krive izvedbe, koja u konačnici rezultira gubicima fizikalnih svojstava kuće. Investitor toga nije odmah svjestan jer je takva mjesta teško otkriti. Takve stvari se kod polumontažnih i montažnih kuća jednostavno ne mogu dogoditi. Ti detalji su tvornički razrađeni, višestruko ponavljani i u praksi potvrđeni. Mogućnost krive izvedbe je svedena na najmanju moguću mjeru.

Investitor može biti siguran da je dobio kuću onakvu kakvu je iz prospekta i odabrao. Postoje i velike nedoumice kod investitora koji ne poznaju dovoljno kvalitetu materijala od kojeg se grade ovakvi tipovi kuća. Smatra se da su iste manje trajne kao i to da su osjetljive na požar. Što se tiče trajnosti možemo reći da su iste sagrađene od sendvič panela sa velikim udjelom drvenih proizvoda koji, uz pravu tvorničku zaštitu, imaju trajnost gotovo kao i zidana kuća. Isto tako su tvornički zaštićene tako da su otpornije na požar prema zidanim kućama koje nemaju nikakvu zaštitu, a isto mogu gorjeti.

Fleksibilna gradnja takvih kuća omogućava veliku otpornost prema djelovanjima potresa što nije zanemarivo i, u zadnje vrijeme, sve više bitno. Cijena gradnje je, također, nezanemariva stavka.

Razlika „suho“ i „mokro“

Neki tipovi montažnih i polumontažnih kuća izvode se “suhim” postupkom, tj. za povezivanje konstruktivnih elemenata se ne koriste “mokri” postupci, kao što su betoniranje ili zidanje mortom.

Kod zidane gradnje kvaliteta i brzina “mokre” izvedbe ovise o pogodnim vremenskim prilikama koje omogućuju optimalno vezanje ugrađenih materijala. To je razlog zašto je ovakva izvedba često dugotrajna i ovisna o sezoni, osim ukoliko se ne upotrijebe skupi aditivi koji se dodaju betonu. Također, za izvedbu ovakve konstrukcije potrebne su i posebne oplate u koje se lijeva svježi beton, a vlaga iz konstrukcije isparava još mjesecima nakon što je dovršena, te se ona ne smatra pogodnom za useljenje.

Pri “suhom” postupku, konstruktivni elementi vežu se posebnim spojnim sredstvima (vijcima, sidrima…), te se kuća može montirati u kratkom roku, pri bilo kojoj temperaturi i uvijek jednako pouzdano.

Zidane montažne kuće, odnosno polumontažne poput Ytong kuća, za razliku od klasičnih montažnih kuća, izvode se “mokrim” postupkom od prethodno proizvedenih porobetonskih elemenata čije dimenzije i geometrija odgovaraju veličini gotovog zida. Ova metoda osigurava brzinu montažne izvedbe i vrhunsku kvalitetu klasične gradnje.

Montažne i polumontažne kuće dostupne su kao tipski projekti (s već gotovom projektnom dokumentacijom i detaljnim proračunom troškova) ili kao visoko individualizirani projekti koji u potpunosti odgovaraju svim željama klijenta. Kuće se svojom geometrijom i fizikalnim svojstvima mogu posebno prilagoditi kontinentalnoj ili mediteranskoj klimi.

Također su moguće preinake projekta kako bi se postigle karakteristike niskoenergetske ili pasivne kuće, a sve s ciljem uštede energije i dugoročne isplativosti početne investicije.

Kuće zidane od Ytong blokova imaju sve karakteristike klasične masivne gradnje, ali i prednosti suvremenih materijala. Zahvaljujući karakteristikama porobetonskih blokova i pripadajućih materijala, izvedba je mnogo brža i njena fizikalna svojstva u pogledu termoizolacije su bolja no kod klasične gradnje. Tvrtka Ytong u ponudi ima sve usluge vezane uz ovaj tip kuća, kao i mogućnost izgradnje po principu “uradi sam”.

Sve stroži standardi glede uštede energije i njena sve veća cijena, kao i očekivani komfor stanovanja dovoljan su razlog za razmatranje prednosti koje nude novi, bolji i ekološki prihvatljiviji materijali i metode gradnje.

Za one koje ne zanima proces gradnje

Montažne i polumontažne kuće su idealne za ljude koji žele živjeti u obiteljskoj kući “skrojenoj” prema vlastitim potrebama, ali ih gradnja kao proces ne zanima ili o njoj ne znaju dovoljno, nemaju iskustva te vrste niti vremena da se gradnjom bave. Razlog tomu je što izvođači montažnih kuća kupca oslobađaju većine zamornih poslova vezanih uz gradnju: od izrade potrebne dokumentacije, izbora i koordinacije radnika pa sve do papira za kredit.

Energetska učinkovitost i ekološka prihvatljivost svakako je jedna od prednosti montažne i polumontažne kuće oko koje nema spora. Naravno, niskoenergetski standard moguće je postići i kod klasične gradnje, ali tada to znači dodatnih desetak centimetara toplinske izolacije. Time se debljina standardnog vanjskog zida povećava na preko 40 cm, što izravno utječe na smanjenje netto korisne površine objekta. Konkretno, niskoenergetska montažna kuća ima oko 10% veću netto korisnu površinu od zidane kuće istih karakteristika. To znači da kod brutto površine od 100 m2 (brutto površina je ona koju plaćate), odabirom montažne kuće dobivate cijelu jednu sobu više nego kod gradnje klasične zidane kuće istih karakteristika. Također, montažna kuća je osjetno lakša od klasične, pa je temeljenje jednostavnije i jeftinije.

Vrijeme gradnje zidane kuće obično se procjenjuju na jednu do dvije godine, no često se rokovi otegnu u nedogled, što zbog uobičajenih problema s majstorima koji paralelno rade na po nekoliko gradilišta, što zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i drugih nepredviđenih situacija. Samo zidarski radovi mogu se obaviti i u šest mjeseci, ali se kuća iz fizikalnih i higijenskih razloga ne smatra useljivom barem godinu dana. Na našem tržištu je relativno malo tvrtki specijaliziranih za gradnju obiteljskih kuća, jer se one uglavnom bave profitabilnijom stanogradnjom.

Ova činjenica znatno komplicira upuštanje u gradnju ili adaptaciju malim investitorima: pronalazak majstora, njihova koordinacija i nadgledanje, neizvjesni rokovi koji se pomiču unedogled, problemi oko eventualnih reklamacija itd. Sve nabrojano može naknadno povisiti planirane troškove klasične gradnje, a tu su i popratne pojave karakteristične za “mokru gradnju” (prisutnost vlage u konstrukciji i sl.).

Financijska isplativost montažnih i polumontažnih kuća često je predmet raznih diskusija. Razlog tomu su tvrtke izvođači koje često promoviraju montažnu gradnju kao jeftinu, pri čemu može doći do nesporazuma. Montažne i polumontažne kuće nisu jeftine, ali su svakako nešto povoljnije (10 do 20%) od klasičnih zidanih kuća jednako kvalitetnih karakteristika. Često se mogu čuti procjene troškova zidanja klasične kuće na tristotinjak eura po metru kvadratnom, što je naprosto nerealno. Gradnja “na crno”, uz pomoć rodbine ili upotrebu najjeftinijih materijala ne može se kvalitetom i brzinom izvedbe usporediti sa standardima koje jamče montažne i polumontažn kuće.

Niskoenergetska montažna i polumontažna kuća, izvedena po principu “ključ u ruke” prosječno stoji oko 600 eura/m2. Prosječna cijena zidane kuće uobičajenih karakteristika je oko 700 eura, ukoliko se njena izvedba povjeri nekoj od specijaliziranih građevinskih tvrtki. U slučaju obavljanja radova u vlastitom aranžmanu (npr. završni radovi kod montažne kuće), cijena se u obje varijante gradnje može spustiti za otprilike stotinjak eura po kvadratu. Financijska isplativost montažne i polumontažne kuće leži u njenoj dugoročnoj eksploataciji: uštedi energije i niskim troškovima održavanja. Naravno, vrijednost montažne kuće s vremenom opada, ali to je slučaj i kod klasične gradnje. O kolikom se postotku radi, ovisi o istim parametrima kao i kod klasične gradnje: kvaliteti objekta, pravilnom održavanju, lokaciji, dizajnu i ostalome.

Balkoni i terase mnogim su ljudima najljepša mjesta u stanu. To osobito dolazi do izražaja u toplijem dijelu godine, primjerice kada balkon ili terasa postaju mjesta gdje se, uz kavu, sluša jutarnja pjesma ptica, osjeća večernja svježina i uživa u pogledu.

Dizajniranje balkonskog prostora može zavisiti od sklonosti vlasnika prostora, veličine balkona i ukusa ukućana, ali mora zadovoljiti jednu stvar, da bude udobno mjesto.

Da, katkada se dogodi, posebice zimi i u nedostatku prostora, da se balkon pretvori u odlagalište stvari. Proljeće je čas kada to trebate promijeniti.

Ukoliko baš nemate kuda sa stvarima koje ste odložili na balkon, napravite sandučiće, police i ladice na balkonu, pa te stvari smjestite u njih. Bit će uredno, a možete se poigrati i s bojama tog namještaja ili ga složiti tako da budu mjesta za sjedenje. Na njih tada stavite šarene jastučiće i dodajte prikladan stolić!

Dobra je stvar što u uređenje ovog prostora nije neophodno uložiti mnogo novca da bi se dobio odličan rezultat. Najčešće je dovoljno staviti stolić, stolac ili dva, nešto zelenila i šarenih jastučića, a pod će izgledati kao nov ukoliko se prekrije šarenom krparom.

Terase i balkoni mogu zadovoljiti više namjena. Mogu postati prostor za objedovanje u toplom dijelu godine, radni kutak, biblioteka ili bijeg u prirodu, a da ni korak niste napravili van stana.

Savjet 1.

Važno je znati čvrstoću balkona. Ako je lošije gradnje zaboravite na velike strukturalne elemente kao što su jacuzzi ili bazen, no uvijek možete unijeti vodeni element nekom manjom fontanom sa jezercem. Vodeni element će na svakom balkonu stvoriti relaksirajuću atmosferu.

Savjet 2.

Prošvrljajte internetom i časopisima za uređenje doma. Sakupite slike balkona koji vam se sviđaju. Izdvojite temu koja vam najviše odgovara i koja će učiniti da se osjećate opušteno na svom balkonu. Također, neke teme nisu kompatibilne sa manjim balkonima. Planiranje izgleda balkona ne bi trebao biti kompliciran i zamarajući posao, već zabavan i takvim ga učinite. Dovoljno je nekoliko biljaka, mjesto za sjedenje odnosno ležanje i dobra volja da balkon postane najomiljenije mjesto u stanu.

Savjet 3.

Kako bi balkon bio lijep nije nužno da bude velik. Potrebno je da bude dovoljan! Ako imate više balkona izaberite onaj koji nije na sjevernoj ili južnoj strani. Razmislite o proporciji, nije poželjno da balkon bode oči.

Savjet 4.

Odredite za što će vam balkon najviše služiti. Ako će vam balkon biti mjesto uživanja u večernjim satima uređenje balkona će biti mnogo drugačije nego balkon koji je dizajniran za jutarnje ispijanje kave. Određivanje svrhe balkona pomoći će vam i prilikom izbora namještaja koji ćete na njega postaviti.

Savjet 5.

Balkon ne smije biti svijet za sebe već prostor koji je u suglasju s okolinom. Obratite pozornost s kojeg mjesta na balkonu imate najbolji pogled na park, vrt, morsku obalu… Svoj dizajn balkona koncentrirajte na to mjesto. Sigurni smo da ne želite sjediti na mjestu s kojeg pogled „puca“ na neki ružan zid ili zgradu.

Zidovi mogu biti korisni i za postavljanje teglica sa zelenilom što će dati izuzetno dobar i osvježavajući utisak. Zatvaranjem lođe ili balkona dobiva se dodatni stambeni prostor koji je moguće koristiti tijekom čitave godine. Možda vam se može učiniti da na taj način gubite dio otvorenog prostora, ali dobrim izborom kliznih prozora i pregrada, gubitak možda nećete ni osjetiti.

Većina savjeta koje možete ovdje pročitati, a vezani su uz uređenje balkona, vrijedi i za terase. Primjerice, posebnu pažnju obratite na veličinu namještaja, neka ne bude suviše velik ili premalen za određeni prostor. Na balkonu ili terasi, pri tome, treba ostati dovoljno prostora za nesmetano kretanje.

Savjet 6.

Postavite namještaj na balkon. Od veličine i svrhe balkona ovisit će i balkonski namještaj. U principu, namještaj za balkon trebao bi biti lagan i sklopiv kako ne bi zauzimao puno mjesta i kako biste ga lako mogli ukloniti kada dođe zima.

Ukoliko imate više prostora i to volite, na balkonu možete uživati i na ležaljkama za plažu, vrećama za izležavanje ili visećim ljuljačkama.

Svakako nemojte upasti u zamku sveopćeg šarenila i nastojte uravnotežiti upotrijebljene dezene i boje. Neka se slažu, primjerice, jastučići s podnom prostirkom ili slično, a jarke boje ograničite na samo nekoliko detalja.

Kako biste što uspješnije i racionalnije iskoristili svaki milimetar prostora, neke stvari možete podići s poda i, uz pomoć kukica ili visećih polica, zakvačiti ih na zidove ili plafon.

Savjet 7.

Imati balkon je kao da ste proširili stan na još jednu prostoriju. Pružit će vam ogromno zadovoljstvo dizajniranje balkona naročito ako ste se dobro pripremili i znate što želite. Stilski povežite balkon sa ostatkom stana.

Ako je balkonska ograda puna, neprozirna, obojite je nekom živom i jarkom bojom koja će dati dojam većeg i osvjetljenijeg prostora. Ukoliko je ograda metalna, sa rešetkama, još lakše, neka bude čista i svježe obojana, a živost će vam unijeti okolina vašeg stana koji ćete vidjeti kroz rešetkice.

Naravno, nismo uvijek raspoloženi za okolne radoznale pogleda, pa nam u tom slučaju može pomoći obična trska kojom se ograda može obložiti. Sličan efekt postiže se jastučićima živih boja koji su zakvačeni za ogradu.

Savjet 8.

Izbjegnite na balkonu oštre linije. Najlakše ćete ih smekšati dodavanjem biljaka. Izaberite one biljke, koje vam najviše odgovaraju (cvjetnice ili ne), prema tome koliko im vremena možete posvetiti i kako će se uklopiti u dizajn vašeg balkona. Ako imate mali balkon, biljke koje su velike definitivno nisu za njega.

Savjet 9.

Ako imate mogućnosti instalirajte sistem za rashlađivanje na balkonu ili bar ventilator. Ventilator će imati funkciju rastjerivanja komaraca i osvježavanja onih koji na balkonu borave. Svakako će osjećaju svježine doprinijeti i neka fontana ili sličan vodeni element.

Savjet 10.

Nemojte zaboraviti dodati dobro osvjetljenje na vaš balkon. Ipak, ni tu ne valja pretjerati! Akcentirana i prigušena svjetla su najbolji izbor. Napravite intimnu atmosferu u kojoj ćete uživati tokom dugih ljetnih noći. Svjetiljke ne morate postavljate isključivo na plafon, već ih rasporedite po zidu ili balkonskoj ogradi. Pri uređivanju osvjetljenja najbitnije je da rasvjetna tijela budu namijenjena vanjskome prostoru.

Ako želite izgraditi, proširiti ili konstrukcijski preinačiti postojeći objekt, za to trebate odgovarajuću dozvolu. Drugim riječima, za neke gradnje trebat će vam građevinska dozvola. Radi se o dokumentu kojim su obuhvaćeni standardi sigurnosti, materijala, stanovanja i gradnje.

Započnete li gradnju bez dozvole, možete biti krivično gonjeni ili će vam se uručiti nalog za uklanjanje konstrukcije.

Za izvođenje radova možda ćete trebati i odobrenje za gradnju. Odvojeni zahtjevi, kako za odobrenje gradnje tako i za građevinsku dozvolu, moraju se predati nadležnom tijelu lokalne uprave.

Građevinska dozvola vam treba, osim za izgradnju cjelokupnog objekta, i za projekte kao što su proširivanje zgrade, prenamjena potkrovlja i gradnja garaže.

Građevinska dozvola nije potrebna za uobičajene popravke, zatim za neke zidove ili ograde na međi (iako i za to može biti potrebno odobrenje za gradnju).

Međutim, ako ste u nedoumici, potražite savjet u nadležnom uredu lokalne uprave – osobito ako se radovi izvode na sustavima grijanja, sanitarnim sustavima i unutarnjim ili vanjskim odvodima.

O svim propisima iz područja gradnje možete se informirati na stranicama Ministarstva graditeljstva ovdje.

Od 2015. godine postoji novi Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima koji omogućuje da se neke jednostavne građevine, primjerice pomoćni objekti ili garaže mogu graditi – bez građevinske dozvole!

Investitorima to znači jedan administrativni korak manje jer ne moraju prije početka gradnje dolaziti u nadležne urede i podnositi zahtjev za izdavanje dozvole.

Ali, treba voditi računa kako za neke od građevina iz ovog Pravilnika, bez obzira na to što ne trebaju dozvolu, moraju imati glavni projekt.

1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi

2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje

5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor

Podnošenje zahtjeva za građevinsku dozvolu

Najjednostavniji način jest prije početka izvođenja radova predati obavijest o gradnji na posebnom obrascu ureda lokalne uprave. Za mali projekt detaljni nacrti nisu obično potrebni. Ako niste sigurni, pokažite svoje nacrte i ideje građevinskom inspektoru dovoljno vremena prije započinjanja radova.

Detaljne izvedbene planske nacrte i tlocrte možda ćete trebati kod kompliciranijih projekata, pa ih unaprijed pripremite. Dajte ih napraviti dovoljno vremena prije namjeravanog početka radova.

Za građevinsku dozvolu zaračunat će vam se pristojba čiji iznos ovisi o ukupnoj vrijednosti radova, a iz nje će se također pokriti troškovi građevinskog inspektora lokalne uprave koji će kontrolirati radove tijekom izgradnje.

Ako vam odbiju zahtjev – zato što planirani zahvati ne odgovaraju propisima ili zato što nisu pravilno pripremljeni – malo je vjerojatno da će vam uvažiti žalbu. Morat ćete ponoviti čitav postupak.

Lokalna vlast može malo ublažiti propise, primjerice ako ih se uvjeri da su materijali koje planirate koristiti prihvatljivi, iako nisu propisima priznati. Ako se u nadležnom uredu lokalne uprave ne slažu s time, možete se žaliti Ministarstvu za graditeljstvo i zaštitu okoliša. U uredu lokalne uprave objasnit će vam kako to napraviti, ali trebat će vam i savjet arhitekta ili građevinskog stručnjaka.

Nadzor radova

Građevinski inspektori u raznim fazama izvedbe građevinskih radova, a i nakon njihova završetka mogu provjeravati radite li u skladu s građevinskim propisima.

Možda ćete ih morati obavijestiti unaprijed o pojedinim fazama. Na primjer, obavijest o polaganju betona ili nekog drugog materijala na gradilištu možda će trebati poslati najmanje 24 sata unaprijed. Građevinski inspektor može zatražiti provjeru ugrađenog materijala ako tražena obavijest nije dostavljena.

Podnositelj zahtjeva mora dokazati svoju sposobnost da ispuni određene minimalne zahtjeve koji se odnose na sigurnost i čvrstoću predložene građevine. Općinski inspektor nadležan za to područje kontrolira izvođenje radova prema planovima, uz naplatu pristojbi ovisno o troškovima projekta.

Napomena o planovima gradnje!!!

Planovi se moraju predati građevinskom inspektoru prije početka radova. Međutim, u praksi, pregovori započinju puno ranije kako biste bili sigurni da će nacrti barem načelno biti prihvaćeni. Neke se pojedinosti propisa također razlikuju.

Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima

Na česti upit  za što sve nije potrebna dozvola za građenje, pravi odgovor najlakše je naći u Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima.

Bez odgovarajućeg akta za građenje moguće je tako graditi: bazen tlocrtne površine do 100 m2, dječje igralište, nadstrešnice samostojeće ili vezane uz kuću ako su manje od 15 m2, ograde do 1,6 m visine, potporne zidove do 1 m, otvorena ognjišta do 1,5 m2, uređenje staza, platoa, stuba, nadstrešnica za držanje stoke zaštićena od vjetra sa najviše tri strane i drugo.

Kod nadstrešnica je bitno naglasiti da se dopuštenje ne odnosi na nadstrešnice terasa na zgradama već se radi o nadstrešnicama vezanim za tlo na građevnoj čestici postojeće zgrade.

Iako se nabrojeni objekti i elementi mogu izgraditi bez dozvole, to ne znači da se navedeni radovi mogu bilo kako izvoditi. Obaveza je držati se prostornog plana, pravila struke, a za neke zahvate kao što su npr. bazeni, dječja igrališta, cisterne, sunčani kolektori potrebno je imati glavni ili tipski projekt.

Prilikom ozakonjenja zgrada svakako se ozakonjuju sve pomoćne građevine u funkciji osnovne zgrade, ukoliko su izvedene mimo propisa.

Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima razdjeljuje objekte na one koje se mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta i na one za koje je ipak potreban glavni projekt. Primjerice, projekt nije potreban za vrtnu sjenicu (do 15 kvadrata), ali jest za bazen ako je vanjski, ukopani i do 100 kvadrata.

Kako se vi, kao potencijalni investitori ne bi zagubili u ovim propisima, preporučujemo da potražite savjet arhitekata ili ovlaštenih inženjera građevine koji sada vode ovakve investicije i u skladu s Pravilnikom, odgovaraju za to da sve bude u skladu s prostornim planovima.

Naposljetku, kada je jednostavna građevina, i to ona za koju je potreban projekt, završena, u spomenutom se gradskom uredu podnosi zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, a na kraju, kao završni čin, slijedi i upis u katastarske knjige.

Investitor je u svakom slučaju dužan prijaviti početak gradnje, u skladu sa Zakonom o gradnji (NN 153/13).

Ulaz u kuću je točka na kojoj pokazujemo svoju gostoljubivost, sklonost određenoj estetici, otvorenost ili zatvorenost prema vanjskome svijetu. Premda se ne čini tako, ulaz u dvorište, a osobito u kuću o nama govori i više nego što, možda, mislimo. Ulaz ostavlja prvi dojam, zato nije svejedno kakav je!

Prilikom dolaska prvih gostiju pokazuje se je li prilikom projektiranja zadovoljen najvažniji kriterij ulaza – je li nedvojbeno jasno da su upravo ta vrata glavni ulaz u kuću?!

Možda ste i sami imali takvo iskustvo prilikom kojeg ste k nekome dolazili u goste prvi puta i niste bili sigurni stojite li pred glavnim ulazom! Ili ste se postali sasvim mokri čekajući na kiši ispred nezaštićenih vrata da vam netko otvori! I onda u predvorju te iste kuće niste našli mjesto za odlaganje mokrog kaputa?!

Takve situacije treba izbjegavati, a to se najbolje čini u fazi projektiranja. Međutim, nije sve izgubljeno niti kad je već stanje zatečeno takvim. Postoje načini na koji se takva situacija, uz pomoć Ytonga, dade sredit na zadovoljavajući način. Pogledajte!

Zaštita od buke, vremenskih neprilika, provala

Ulaz u kuću je odlučujuća dodirna točka između privatnog i javnog prostora, mjesto za doček i ispraćaj gostiju, te svojevrsna posjetnica cijele kuće. Unatoč tome, često se događa da se prilikom projektiranja ulaz u kuću zanemari.

Osim što mora zadovoljiti funkcionalni dio poput zaštite od buke, vremenskih prilika i neprilika, te provala, kućni ulaz treba biti svijetao, pristupačan i stilski se uklapati u cjelokupan izgled kuće.

Arhitektonski, moguće ga je naglasiti i markirati uz pomoć trećeg zabata, trijema ili krovnog produžetka, male nadogradnje ili pomoću reprezentativnog ulaznog stubišta. Pri tome svi elementi trebaju biti usklađeni s kućom – ulazni dio sa stupovima ispred nekog objekta u nizu izgleda, najblaže rečeno, smiješno.

Ulaz u kuću – počinje od prilaza s prometnice

Već sam prilaz kući treba biti pažljivo isplaniran – ravan, dobro osvijetljen i ne premali – ultimatum kod objekata u kojima stanuju majke s djecom i starije nepokretne osobe.

Stubište je, doduše, zgodan oblikovni element, ali i prepreka – to se osobito odnosi na pojedinačne stepenice koje ubrzo postaju uzrokom posrtanja, jer se ne doživljavaju kao one u sklopu klasičnog stubišta. Kada nije moguće izbjeći stepenice ili jednostavno ne želite izbjeći stepenice, alternativno i lijepo rješenje je prilazna rampa.

Natkriveni kućni ulaz neće cijeniti samo gosti koji čekaju na kiši, a natkrivanje ne mora uvijek činiti zaseban element. Uvučena vrata, balkon na katu ili produženo krovište nude još veću zaštitu od zasebnog ulaznog trijema.

Nije li ulazni dio smješten unutar zaštićenog kućnog krila, npr. između garaže i stambenog dijela, dodatna postrana zaštita od vjetra i više je nego dobrodošla.

Osvjetljenje jamči sigurnost i stvara ozračje

Osvjetljenje prilaznih putova kući i ulaznim vratima može se lako i lijepo regulirati uz pomoć senzora osjetljivih na kretanje. Na taj način svjetlo se pali samo kada je to potrebno, a istovremeno je u službi zastrašivanja nepoželjnih gostiju. Ugodna atmosfera postiže se upotrebom elemenata na vratima s integriranim LED žaruljicama koje se mogu vremenski programirati.

Uz to, ako se ostali ulazni elementi poput zvona, poštanskog sandučića i kućnog broja harmonično dizajnerski uklope u cjelokupni stilski izgled kuće, dobiva se privlačna harmonična slika.

Kod vrata sa ugrađenim poštanskim sandučićem treba obratiti pažnju na stvaranje toplinskog mosta u odnosu na zagrijani nutarnji hodnik i predvorje. Ako je put do ulaza predalek, poštar će biti veseliji sa sandučićem montiranim na vrtnu ogradu. Važan aspekt kod ove teme je zaštita od vremenskih nepogoda.

Vjetrobran

Vjetrobran nije neophodan kod malih objekata, ali zato treba voditi računa o većem ulaznom predvorju. Ako nema vjetrobrana, ulazni hodnik bi trebao biti većih dimenzija u službi sprečavanja izravnog ulaska u dnevni boravak. Višak prostora u predvorju ionako se uvijek isplati: osobito ako veći broj ljudi pri lošim vremenskim uvjetima želi ući u kuću – mjesta za garderobu, odlaganje kišobrana, cipela, igračaka i kolica uvijek mora biti.

Ulazna vrata

Nije dovoljno ulaznim vratima pridavati značaj isključivo iz sigurnosnih razloga. Mogu li nas dobro osigurana vrata mogu zaštiti od energije koju ne vidimo, koju osjećamo ili energije koju su iza sebe ostavili prolaznici? Vrata su svakako barijera između naše intime (našeg života) i svih vanjskih zbivanja koja nas očekuju ili nažalost, vrebaju.

Ulazna vrata bi trebala dimenzijama biti veća i masivnija od ostalih vrata. Također, moraju biti dobro održavana – ne bi smjela škripjeti, boja se ne bi smjela ljuštiti ni brava zapinjati.

Vrata sa staklenim elementima propuštaju puno svjetla u unutrašnjost, a ako se želimo zaštititi od znatiželjnih pogleda, u istu svrhu poslužit će i svjetlarnik, odnosno prozor koji se može otvoriti, iznad vrata.

U pogledu oblika i boja, nema nikakvih ograničenja. Upotreba sigurnosnog stakla i okova kod većine proizvođača je standardna oprema, tako da samo željeni gosti pronađu pravi put koji vodi do unutrašnjosti.

Ono što je iznimno važno jest da iza vrata ostavite dovoljno mjesta kako bi se ona mogla nesmetano i u potpunosti otvoriti!

Ako živite u kući, očistite sav nered s trijema, iz dvorišta ili oko kuće kako biste omogućili slobodan protok energije k vašem domu.

Obojite ulazna vrata u svijetlu ili veselu boju. Crvena boja, primjerice, privlači boljitak i obilje, a zelena simbolizira prirodno ozračje i novac.

Postavite na obje strane ulaza visoku i zdravu biljku, ali tako da ne ometaju prolaz.

Ako imate kuću, objesite bijele svjetiljke oko terase jer tako obasjavate put zlatnim mogućnostima.

Ako imate dvorište, s desne strane ulaza možete postaviti mali vodoskok koji će donijeti sretnu energiju svaki put kad otvorite vrata.

Pokraj vanjskog ulaza možete smjestiti skulpturu koja će imati funkciju čuvara doma te vam pružiti zaštitu i stabilnost.

Nabavite vedar otirač koji će vaše goste veseliti. Ispred ulaza objesite popularna vjetrena zvona koja moraju biti sastavljena od pet šupljih cjevčica. Izaberite model koji izgleda manje upadljivo, bez suvišnih ukrasa. Svojim radosnim i umirujućim zvukom privući će dobru energiju.

Predsoblje

Predsoblje je vrlo važna prostorija svakog doma jer u nju prvo ulazimo. Upravo zbog toga je Kinezi nazivaju „usta doma“. Prema njihovom uvjerenju problematičan izgled ulaznih i prolaznih prostorija negativno će se odraziti na zdravlje usta, zubi i grla.

Stoga je izuzetno važno pravilno urediti ulaz u stan ili kuću jer ćemo tako stanarima osigurati protok pozitivne energije, a gostima pravu dobrodošlicu.

Namještaj u predsoblju

Ispred vrata se ne bi smjelo nalaziti ništa što će onemogućiti njihovo nesmetano otvaranje. Ulazni prostor ne smije biti pretrpan, nego prohodan i uredan. Sve kapute i jakne koje trenutno ne nosite spremite u ormar.

Nemojte dopustiti da vam sve cipele stoje na podu, nego ih pospremite u ormariće (po mogućnosti zatvorene) ili kutije. Vješalica za odjeću mora biti na vidljivom mjestu jer ćete tako, već s vrata, posjetiteljima poslati poruku druželjubivosti.

Ako imate prostran ulazni hodnik možete ondje smjestiti okrugli stolić s malenom svjetiljkom i vazom svježeg cvijeća. Ovom djelu doma pristaje detalj nekog crvenog ili kristalnog predmeta.

U blizini vrata je idealno na zid postaviti umjetničko djelo koje zrači harmonijom, a sadrži crvenu i zlatnu boju. Zid možete ukrasiti slikama ili fotografijama čiji je motiv otvoren i slobodan, a ne prikazuje prenapučena područja.

U predsoblju se ne smije nalaziti koš za otpatke, a ogledalo ne bi trebalo biti smješteno nasuprot ulaznih vrata ili stepenica.

Iz ulaznog hodnika nije poželjno u jaknama i cipelama ulaziti u druge prostorije.

Boje ulaznih prostora

Ulazni hodnik mora biti svijetlih boja, a ako u njemu imate tamnije komade pokućstva, svakako unesite i detalje vedrih boja, osobito crvene.

Ipak, s bojama nemojte pretjerivati jer predsoblje nije središte obiteljskog života pa ga održavajte neutralnim i uravnoteženim.

Ako želite postići umirujući dojam, zidove obojite pastelnim nijansama. Ukoliko vam više odgovara veselo ozračje ulaska, odaberite nešto sjajnije i jasnije boje, ali koje su još uvijek dovoljno svijetle i blage.

Rasvjeta

Predsoblje mora biti svijetlo, a ako nema dobar izvor prirodne svjetlosti, mora biti omogućena umjetna rasvjeta u što blistavijem obliku. Jače svjetiljke će vam automatski podići raspoloženje kad se vraćate kući, kao i vašim gostima koje primate.

Ako imate mogućnosti i ne smeta vam njegov raskošni izgled, ovo je idealno mjesto za kristalni luster.

Što s uskim hodnicima?

Ako imate vizualno dosadan, uzak i dugačak hodnik, možda ste osjetili da se pri prolasku ne osjećate ugodno. Međutim, situaciju možete kreativnim načinima znatno izmijeniti.

Postavite šarene i jarke slike ili fotografije na oba zida duž hodnika. Pazite da umjetnička djela ne vješate u ravnoj, strogoj liniji jer ćete tako samo naglasiti lošu energiju. Postavite ih u mekšem i raznolikijem slijedu kako biste stvorili osjećaj prirodnog toka i vizualne pustolovine.

U ovakvim hodnicima izbjegavajte klasična stropna rasvjetna tijela jer će energiju učiniti još ozbiljnijom. Izaberite svjetiljke koje osvjetljavaju zidove s obje strane, to će prostor otvoriti i učiniti ga širim.

Ponekad su stan ili kuća tako građeni da nam se čini kako ne možemo mnogo učiniti, no uvijek se postojeće stanje može popraviti. Učinite najbolje što možete i ugodno ćete se iznenaditi promjenama koje će uslijediti.

I još neke sitnice!

Ukoliko je pored vaših vrata smješteno stepenište ili se u blizini nalaze ljudi koji vam baš nisu skloni, postavite zdravo drvce ili cvijeće, ali nikako sa bodljikavim listovima. Potrudite se da kućno zvono uvijek bude ispravno i sa ugodnim zvukom, kako ne bi uznemiravalo ukućane. Postavite senzorske lampe pred vratima, bez obzira na zajedničko osvjetljenje, jer je svjetlo veoma važno za dobar osjećaj kad prilazite svome domu. A upravo to i želite, zar ne?

Donosimo nekoliko općih trikova za čišćenje vaše kuće i pet postupaka koje redovito primjenjujte i kupaonica će vam svakoga dana biti blistava u samo 3 minute odvojene za čišćenje. Također, sistematizirali smo i redovne mjesečne i godišnje zahvate koje valja primjenjivati za efikasnije čišćenje. Iskušajte ih!

Odredite jednu „ladicu svaštaru“

Tajna broj jedan za sređivanje nereda u kući je korištenje ladica, kutija i specijaliziranih spremišta. Osobito je korisno imati „ladicu svaštaru“ ako skupljate gomilu sitnica u kući, a koje bivaju ostavljene po stolu, policama ili podu, u nekoj vrsti limba “dok smislite što ćete i gdje ćete sa njima”. Takva ladica služit će, isključivo, za brzinsko sklanjanje sitnica.

Sredstva za čišćenje nek’ budu tamo gdje se koriste

Pokušajte, primjerice, držat jedno sredstvo za čišćenje stakla u kuhinji, a jedno u kupaonici. To će osigurati čistoću stakala u obje prostorije i olakšati čitav proces koji ne podrazumijeva prenošenje i pripremu za čišćenje. Isto važi i za abrazivna sredstva ili metlicu i lopaticu, spužvice za ribanje i slične potrepštine. Sve odložite tamo gdje je potrebno i gdje se koristi.

Tempirajte čišćenje

Navijte alarm na onoliko koliko mislite da ćete završiti sa čišćenjem jedne prostorije. Kada “uhvatite tempo” vrlo je moguće da ćete biti i efikasniji nego što mislite da možete biti. Čak i ako zazvoni prije nego što ste završili, bit ćete vrlo zadovoljni time što vam u čišćenju može proći mnogo manje vremena nego što ste očekivali.

Male stvari nisu razlog nervozi

Znate one male točkice koje ostanu na ogledalu nakon brzinskog čišćenja? Većini ljudi one su  potpuno nevažne. Ali, ako vama predstavljaju problem i ako vam općenito čišćenje nije najomiljenije, možda nije razlog tome što ste lijeni.

Možda ste vječno nezadovoljni perfekcionist, koji misli da čišćenje svaki puta treba obaviti besprijekorno. No, ponekad slobodno “spustite loptu”. Nemojte trošiti svu svoju energiju na sitnice, već nekad očistite samo površinski. To zaista nije toliko strašno!

Učinite čišćenje zabavnim

Možda ne volite glačati rublje ili usisavati, ali možete ove redovne kućne aktivnosti učiniti interesantnijim i vremenom ih učiniti prihvatljivijima. Pustite omiljenu glazbu ili seriju dok glačate. Ili spremite sebi omiljeni napitak koji ćete lagano pijuckati dok završavate kućne poslove.

Sve radite lagano, malo pospremajući, a malo uživajući. Tako će biti mnogo lakše, jer ako ubacite u omražene kućne poslove nešto što vas zabavlja i opušta, vrijeme će brže proći, a poslovi postati lakši i manje naporni.

Nepotrebne stvari maknite iz kuće

Koncepcija je jednostavna – što manje stvari imate, lakši će vam biti proces čišćenja, bit će manje nereda i manje frustracija zbog održavanja. Posljednjih godina sve se više prakticira minimalizam pri opremanju domova, upravo zbog praktičnosti i lakoće održavanja. Također, kada se oslobodite nepotrebnih stvari, ostat će vam više prostora u stanu ili kući, te će svakodnevni život biti lagodniji.

U početku će vam biti teško riješiti se stvari koje godinama stoje u vašem domu, a koje isto tako godinama niste koristili. Međutim, poslije nekoliko izbačenih kutija, bit će sve lakše i lakše, jer će vas oduševiti višak prostora i duplo manje vremena utrošenog na čišćenje.

Kupaonica je naše skriveno ogledalo. Ako vam dođu nenadani gosti, nek vam ne bude neugodno kada vas zamole za korištenje kupaonice ili wc-a. Pridržavanjem ovih naših savjeta to ćete lako postići!

Evo nekoliko trikova za ljepši izgled kupaonice općenito:

1. Ako namažete ogledalo pjenom za brijanje i zatim dobro obrišete, zamagljena ogledala postat će prošlost! Postupak ponovite svaka tri tjedna!

2. Police u kupaonici, pogotovo iznad vrata, odličan su način odlaganja i organiziranja stvari poput ručnika, toalet papir, sredstava za čišćenje.

3. Ako imate osjećaj da vam je na slavini ili tušu slab pritisak, vjerojatno vam se u mrežici skupio kamenac. Kako biste riješili taj problem, a ne možete odvinuti mrežicu, alkoholnim octom napunite najlonsku vrećicu i pričvrstite je gumicom za slavinu / tuš, pa ostavite preko noći. Ocat će otopiti kamenac.

4. Ako više ljudi koristi kupaonicu – za odlaganje toaletnih potrepština koristite košarice zakvačene na štap od zavjese tuša.

Za uspješno održavanje čistoće kupaonice SVAKI TJEDAN učinite slijedeće:

• oribajte kadu (3 minute)
• oribajte pločice na zidu oko kade (3 minute)
• obrišite pod (2 minute)
• prebrišite kvake, utičnice i prekidače (1 minuta)
• ispraznite i obrišite kantu za smeće (30 sekundi)
• obrišite ogledalo (30 sekundi)

JEDNOM MJESEČNO učinite i ovo:

• operite zavjesu prema uputama za održavanje (najčešće u stroju za rublje)
• izglancajte vrata tuš kabine kako biste spriječili stvaranje kamenca
• prebrišite vrata i prozor
• prebrišite vrata ormarića
• očistite slivnike

SEZONSKI, 4 puta godišnje, postupite ovako:

• ispraznite sve ormariće i bacite sve ono čemu je prošao rok trajanja, pa ormariće prebrišite izvana i iznutra

• napunite umivaonik do vrha vrlo toplom vodom i dodajte 100 ml izbjeljivača. Ostavite potopljeno oko sat vremena, a potom pustite vodu da oteče i isperite temeljno umivaonik. Zatim ga oribajte uobičajenim sredstvom ili sodom bikarbonom pa temeljno isperite. Iza toga ga još poprskajte sprejem za čišćenje stakla i temeljno izglancajte.

Pridržavanje ovih naputaka jamči stalni red i čistoću u vašem domu, kući i kupaonici! I to bez prevelikog napora.

Minimalizam…

…pretpostavlja manju potrošnju energije, manje kvadrata za život, manje troškovi općenito, manje odjeće, namještaja….drugim riječima – više života!

Evo kako o minimalizmu govore korisnici internetskih foruma:

Biti minimalist ne znači odreći se većine svoje imovine i živjeti iz ruksaka. Još uvijek možete imati automobil, krov nad glavom, nekoliko elektroničkih uređaja i više od jednog kompleta odjeće.

Minimalizam kao životni stil uključuje pojednostavljivanje svih aspekata života kako biste se mogli posvetiti onome što vam je najvažnije.

Leo Babauta, autor bloga o minimalizmu zenhabits.net, ispričao je zašto je on prigrlio taj životni stil. „Prije nekoliko godina znao sam da su mi žena i djeca prioritet u životu, no kad sam analizirao kako provodim svoje vrijeme, shvatio sam da za njih imam jako malo vremena… Moj život i moji prioriteti uopće se nisu poklapali. Sjeo sam i napisao listu od četiri stvari koje su mi najvažnije. Zatim sam počeo uklanjati sve što nije bilo u skladu s tim prioritetima, polako se rješavajući suvišnih obveza.“

I to je zapravo sama bit minimalizma.

Otkud odjednom – minimalizam?

Razloga je nekoliko. Prvi je zasigurno zasićenost konzumerizmom – nekad su materijalne stvari bile rijetke i vrijedne, danas, u vrijeme jeftine masovne proizvodnje, više nisu. Prisjetite se, primjerice, koliko ste igračaka imali vi kao dijete? A koliko igračaka danas imaju vaša djeca, nećaci ili unuci? I koliko ih oni cijene?

Drugi razlog proizlazi iz toga što su ljudi čiji su domovi nekoć bili pretrpani nepotrebnim predmetima počeli otkrivati da se s manje stvari osjećaju lakše i slobodnije.

„Prostorija pretrpana stvarima iscrpljuje duh… Mislim da ljudi neprestano pregledavaju svoju okolinu kako bi izgradili mentalnu mapu onoga što je oko njih. Što je teže analizirati okolinu, manje energije nam ostaje za svjesno razmišljanje. Soba pretrpana stvarima je doslovce iscrpljujuća.“ napisao je Paul Graham, poznati američki esejist.

Mnogi minimalisti kažu da su odabrali taj način života i zato što je ekološki mnogo odgovorniji: manje stvari znači manje utjecaja na okoliš, a budući da minimalisti žive u manjim stanovima i kućama te su se neki od njih odrekli i automobila, smanjili su i potrošnju energije.

Minimalizam donosi više od samog prostora za život. Ljudi od ovog životnog stila imaju i psihološke dobrobiti.

Sreća

Poznato je kako novac ne kupuje sreću.

Pa ipak, onima kojima novca manjka uvjereni su kako je to razlog što se ne osjećaju sretnima. U jednoj mjeri , kad je u pitanju puka egzistencija, to jest točno. Međutim, ta pogrešno shvaćena korelacija sreće i novca može utjecati na neke pojedince da se počnu boriti za veću zaradu, nadajući se da će im novac donijeti zadovoljstvo u životu. Ironično, ta borba dolazi na štetu postojeće sreće.

Kupovina predmeta ne donosi trajnu sreću. Radost blijedi, a ljudi se navikavaju na novu imovinu.

Ustvari, ljudi su sretniji kad daju svoj novac drugima. I to bez obzira na to kolike prihode imaju.

Manje stresa

Materijalisti imaju nisko samopouzdanje. Dodatno, na stres odgovaraju shoppingom.

Kupuju stvar za stvari, nadajući se da će se bolje osjećati, ali događa se suprotno. Impulzivna kupovina vodi do još stresa.

Kako bi procijenili vezu između stresa i materijalizma, znanstvenici su proučavali Izraelce pod stalnim palestinskim raketnim napadima tijekom šest mjeseci. Najmaterijalističnije osobe su se najviše upuštale u prisilni shopping i patile od posttraumatskog stresa.

Minimalizam i u malim dozama

Minimalizam nije posve siguran način za postati psihički jaka osoba. Previše je unutarnjih i vanjskih varijabli. Međutim, minimalizam je povezan s blagodatima koje pomažu ljudima da žive sretnije, zadovoljnije i mirnije živote.

Osim toga, nećete biti do grla u neredu. To je bolje za um i za životni prostor.

Sloboda

Jedna od glavnih prednosti koju ćete dobiti od odabira minimalističkog stila života je veći osjećaj osobne slobode. Sloboda od prisile da činite ono što vam drugi nameću, kroz medije ili društvene veze. Velike su šanse da ne cijenimo količinu slobode koju imamo jer smo previše zauzeti pokušajima ostvarivanja mnoštva ciljeva u isto vrijeme, također i gomilanjem ovakvih ili onakvih, najnovijih stvari.

Minimalizam je alat koji vam može pomoći u pronalaženju slobodu.

On je alat koji pomaže otkriti ono što je bitno, i pruža vam motivaciju za uklanjanje zbunjujući aktivnosti, odnosa, navika, stavova i obrazaca razmišljanja.

Stvaralaštvo

Minimalistički stav prema životu potiče kreativnost. Kada ste postali svjesni da pravi izvor kreativnosti prebiva u vama, i da nema veze s tim što možete dobiti od svoje okoline, ostat više vremena za kreativne aktivnosti. Život postaje ugodniji, a kreativnost sastavni dio svakodnevice. Tu spadaju i kuhanje, i uređenje doma, i vrtlarenje, i slikanje, i mnoge druge zabavne aktivnosti.

Bolji izbor

Usvajanjem minimalizma uvidjet ćete zdravije izbore na svim razinama. Možda otkrijete da trošite previše vremena na internetu, ispred TV, u posjetu prijateljima ili u druženju po kafićima, da jedete previše junk food-a ili ulažete novac u stvari koje vam stvarno ne trebaju. Zbog minimalizama bit ćete skloni dvaput promisliti prije poduzimanja akcije.

Zato, sljedeći put kada planirate kupiti nešto, najprije se zapitajte:

“Hoće li mi to proširiti vidike i obogatiti me ili služi zapunjavanju neke unutarnje praznine?”

Manji rashodi

Ako kupujete manje, uštedjet ćete više novca. Također, bit će manje nereda u vašem životu i lakše ćete živjeti jer je manje predmeta jednostavnije organizirati i održavati. To znači manje stresa koji izlazi iz potrebe za prikupljanjem, čišćenjem, potragom za ovim ili onim.

Život postaje jeftiniji u smislu materijalnih dobara i energije kada usvojite minimalistički stil života.

Ako se odlučite na takav pokušaj, evo što trebate još znati…

Što će vam biti potrebno?

Mentalna snaga. 

Ako se želite osloboditi većine stvari, bit će potrebno donijeti konkretnu odluku za svaki pojedini predmet, a to će iziskivati mentalni napor. I neće se dogoditi preko noći.

Koliko vam vremena da se pripremite?

Ni minuta. 

Možete početi odmah, tako što ćete staviti po jednu kutiju ili vrećicu u svaku prostoriju. Kad god ugledate nešto što niste dugo koristili (ili možda niste nikad upotrijebili do sada), ubacite to u kutiju. Ako se bojite da će vam ti predmeti, ipak, biti potrebni, ostavite kutiju negdje na nekoliko mjeseci i ako vam ni tokom tog vremena ne budu potrebni, poklonite ih.

U psihološkom pogledu, možda ipak ne možete početi odmah. Svi mi volimo naše stvari. Ali, one nisu bez cijene. Sve što imamo traži neko vrijeme, za održavanje, čišćenje, popravljanje, sređivanje… mnogi ti predmeti traže i novac za održavanje. Procijenite koliko ćete dobiti tim “gubitkom” i, kad budete psihološki spremni, počnite.

Gdje početi?

Na mjestima koje vas ispunjavaju najvećim frustracijama. 

Je li vam je ormar već toliko pun da se stvari gužvaju? Da li svakog jutra gubite vreme razmišljajući o tome šta ćete odjenuti? I tražeći “ONU” ogrlicu koja vam najbolje stoji uz tu bluzu? Započnite primjenu minimalističkih principa od svog ormara.

Kako početi?

Sa sitnim stvarima. 

Nećete moći raščistiti krš u svom životu za jedan dan. Pa ni za tjedan dana. Ali, možete početi sa petnaestak minuta posvećenih raščišćavanju svakog dana. To djeluje kao beznačajno vreme, ali ako navijete sat i poštujete tih 15 minuta, iznenadit će vas učinak nakon dva tjedna, recimo.  Nemojte, ipak, dopustiti da vas iznenadi i vlastita želja da preskočite to navijanje sata.

Što izbjegavati?

Usporedbu s drugima. 

Vaš minimalizam je samo vaš! Svoj dom trebate organizirati onako kako vama odgovara, u vašem životu, u ovom vašem svijetu i ritmu. Ako želite zadržati baš sve knjige koje imate, a ostaviti samo pet košulja u garderobi, onda tako i učinite.

Minimalizam znači – manje je više

Izreka “manje je više” ponajbolje opisuje bit minimalizma. Druga je krajnost pretrpanost prostora koja izaziva vizualnu distrakciju. Kada je u prostoru puno, previše detalja oni nam, naime, odvlače pozornost. Što je pak prostor prozračniji i manje zatrpan predmetima, manji je i stres koji osjećamo zato što nam nešto odvlači pažnju.

Minimalistički uređen prostor djeluje stoga izuzetno umirujuće. Tu činjenicu ne treba podcjenjivati s obzirom na tempo života kakav danas živimo

Minimalistički uređen prostor u pravilu odiše profinjenošću, zbog jednostavnosti i čistoće linija prostor djeluje prozračno i lagano, ali i veće i komfornije. Pritom bijela boja zidova čini osnovu uređenja u ovom stilu, ali kao alternativa mogu poslužiti i toplije neutralne boje. Za intenzivne boje rezervirani su u ovom stilu samo detalji.

Boje minimalizma

Na bojama je, inače, u minimalističkom uređenju velik naglasak. U pravilu se biraju bezvremenske boje i nijanse, u kojima prevladava bijela, odnosno crna kao akcent i nit vodilja te sve nijanse sive, ali i bež do smeđe. Ovisno, dakako, o ukusu vlasnika stana, odnosno o tome je li ljubitelj toplih ili hladnih boja.

Minimalizam nudi mogućnost velikih promjena u interijeru uz sitne zahvate i investicije. Puno je jednostavnije i povoljnije promijeniti zavjese, tepih, vazu ili dekorativne jastuke i dobiti posve nov izgled stana, nego kupiti garnituru, komodu ili ormar.

Pravila minimalizma

S bojama ne pretjerivati

Želimo li maksimalan efekt minimalizma, osim što prostor ne smije biti pretrpan, i boja mora biti što manje, a najbolje je da prevladavaju bijela, smeđa, crna i njihove nijanse. Poželjni su bijeli zidovi i tamni podovi. Za ugođaj je jako važna i svjetlost. Idealna je prirodna, a umjetnu rasvjetu valja postaviti tako da naglašava linije namještaja u odnosu na zid.

Pečat osobnosti

Minimalistički namještaj idealan je kao temelj koji se odlično kombinira s detaljima različitih stilova pa svatko može urediti svoj dom u vlastitom stilu, odnosno sa snažnom dozom osobnosti.

Prozračan prostor

Minimalistički uređen prostor djeluje prostrano, prozračno i lagano. U kombinaciji pak s bijelim zidovima dojam veličine prostora samo će biti naglašeniji. Alternativa su i toplije neutralne boje.

Previše predmeta izaziva stres

Prostor koji nije pretrpan namještajem i ukrasima većini je ljudi ugodniji i manje “naporan” za boravljenje. Naime, puno detalja odvlači pažnju, a manje predmeta stvara i manji stres.

Novi dom, manje predmeta, jeftinije uređenje

Svako preuređenje ili namještanje tek kupljenog stana može biti jeftinije ako se odlučimo za minimalizam jer je potrebno manje namještaja. Dakako, ako ne kupujemo dizajnerske komade.

Čišćenje i održavanje olakšano

Čišćenje i održavanje stana posao je koji zahtijeva redovitost i uglavnom oduzima puno vremena. Ako je prostor zagušen namještajem, čišćenje postaje kompliciranije i zahtijeva više vremena.

Požar i gradnja kuće izravno su povezani! Kvalitetan odabir materijala za gradnju kuće uvelike će doprinijeti većoj sigurnosti od požara i umanjiti štetu nastalu u vatri. Uzmu li se u obzir statistički podaci, ta šteta nije mala, a ni broj požara na kućama u Hrvatskoj.

Požara na kućama i drugim građevinskim objektima, prema policijskim podacima, u 2015. godini bilo je za trećinu više nego u godini 2014.

Po požarima na građevinskim objektima najugroženije su Ličko – senjska, Međimurska i Karlovačka županija, u kojima je broj požara na građevinama gotovo 50 posto više u usporedbi s 2014.

Što je tome uzrok?

Nepažnja, dotrajalost objekata ili neispravne instalacije?

Koji god mu uzrok bio, požar na kućama, vikendicama, u stanovima ili na gospodarskim zgradama, u pravilu, prouzroči veliku štetu!

Nerijetko šteti nisu izloženi samo izravno ugroženi objekti već ju trpe i objekti koji su bili vezani uz objekte na kojima je izbio požar, bilo da im je izravnu štetu počinila vatra od opožarenog objekta ili je šteta nastala prilikom gašenja požara ili saniranja požarišta.

Ožujak, te lipanj i srpanj mjeseci su koji odskaču po broju registriranih požara. U tim mjesecima bilježi se oko tisuću požara na području Hrvatske.

Ukupno gledajući, 2014. godine policija je obavila 3.754 očevida zbog požara i eksplozija, a 2015. godine bilo ih je 6.649.

Požari i eksplozije odnijele su u 2015. godini 28 ljudskih života, pet više nego u 2014.

Gradnja kuće Ytongom sprječava štetu od požara

Protupožarnost Ytonga je važna prednost u gradnji kuće. Ytong učinkovito štiti od požara. Tome je tako jer:

• se porobeton sastoji samo od mineralnih,  prirodnih sirovina koje su NEGORIVE
• već i tanke stjenke pružaju optimalnu protupožarnu zaštitu

Zid od Ytong materijala u debljini od 10 cm osigurava 120 minuta otpornosti za požar. Kao protupožarna dilatacija u objektima, koristi se zidni blok debljine 25 cm.

To je najveća moguća sigurnost za objekt. I sve to bez dodatnih troškova i posebne protupožarne opreme.

Sigurnu građevinu ili dom jamči samo inteligentan koncept protupožarne zaštite, a on počinje kod izbora pravog građevinskog materijala, koji znatno utječe na:

• vatrootpornost konstrukcije
• veličinu požarnog opterećenja
• brzinu širenja požara
• količinu oslobođene energije
• vrstu i količinu produkata izgaranja

Većina građevnih materijala tijelom promijene temperature nije stabilna jer dolazi do promijene njihove mikrostrukture, koja ujedno mijenja i njihova svojstva.

Gradnja kuće, požar i ponašanje materijala

Jako je važno poduzeti mjere predostrožnosti  kako do požara ne bi ni došlo, a ukoliko se to ipak desi iz bilo kojih razloga poput ljudske nepažnje, gospodarske havarije, prirodne nepogode ili sličnog, posljedice požara trebamo i možemo svesti na najmanju moguću mjeru!

Tipične faze požara:

• faza tinjanja ili početna faza
• razbuktala faza
• faza živog zgarišta, tzv. “flash over“
• faza “zagrijavanja”

Odlučujući utjecaj na početnu fazu požara ima ponašanje građevinskih materijala u slučaju požara.

1. Početna faza požara razvija temperaturu do 300°C
2. Ponašanje građevinskih materijala klasificirano je prema DIN 4102-1 ili DIN EN 13501-1
3. U razbuktaloj fazi požara presudno je ponašanje građevinskih elementa
4. Kada kod prirodnog požara faza „flash over“ prijeđe u totalni požar, to bitno ovisi o postojećem požarnom opterećenju, te o kisiku koji stoji na raspolaganju

Temperature opožarenog prostora za prvih 30 minuta rastu i do 850°C, a za daljnjih 90 minuta, do otprilike 1.050°C.

Zid od Ytonga

Ziđe od Ytonga već sadrži protupožarnu zaštitu  i nisu mu potrebne dodatne protupožarne mjere.

Druge, zapaljive konstrukcije, nemaju u pravilu, protupožarnu zaštitu. Zato su neophodne dodatne protupožarne mjere, u formi obloga od ploča, premaza ili čak predimenzioniranja nosive konstrukcije.

Prednost ziđa u odnosu na zapaljive konstrukcije je u tome, da se kod izvedbe ziđa prema DIN standardu uspoređuje samo debljina zidova, a kod nosivih zidova faktor iskorištenosti. Kod ziđa koje podliježe certificiranju protupožarna zaštita je regulirana pojedinačnim certifikatima.

Požar je stvarnost

Zašto je Ytong negoriv?

Ytong je negorivi građevinski materijal klase i ne sadrži štetne tvari u plinovitom stanju.

Naime, porasti betoni imaju na uobičajenim sobnim temperaturama u svojim porama sadržaj vlage od oko 4 m.-%. Ova adsorptivno vezana voda bit će istjerana iz pora tek pri temperaturama oko 100°C i dovesti time, kao i kod svih ostalih mineralnih građevinskih materijala, do malog sakupljanja materijala.

U temperaturnom području između 200°C i 800°C, dolazi do odcjepljivanja kristalne vode. Pri temperaturama do oko 700°C ne nastupaju još nikakve značajne promjene svojstava porastog betona.

Tlačna čvrstoća blokova od porastog betona raste u temperaturnom području do otprilike 650°C, a pri 700°C ona doseže otprilike polaznu čvrstoću pri 20°C. Maksimalno naprezanje koje se može preuzeti nalazi se na oko 80% iznad polazne vrijednosti. Pri temperaturama višim od 800°C prelazi u Tobermorit, tada još djelomično sa sadržajem vode u Wollastonit bez vode. Ovim korakom izvršeno je potpuno uklanjanje vode iz porastog betona.
Vremenski ograničeno – odgovarajućim klasama otpornosti na požar prema DIN standardu, porasti beton može izdržati temperature iznad 900°C.

Iz ovoga je sasvim jasno kako je Ytong u potpunosti negoriv, jedan je od najotpornijih građevinskih materijala na požar općenito, a svakako je najotporniji materijal na požar za izvedbu zidanih konstrukcija. Daleko je otporniji i od opeke i od armiranog betona.

Ponašanje Ytong konstrukcija u slučaju požara

Ytong protupožarni zid debljine 25 cm gustoće materijala 400 kg/m3 tlačne čvrstoće 2,5 N/mm2 bio je izložen plamenu u trajanju od ukupno 112 minuta, s otprilike 1000°C. Suprotna strana zida se tijekom ovog perioda zagrijala za samo 3°C.

Ytong zid od termoblokova debljine 30 cm je tijekom čitavog pokusa opterećivan sa 120 kN/po tekućem metru. Tek nakon 100 minuta izlaganja plamenu, zid je s progibom od 2 mm pokazao minimalne deformacije.

Za testiranje otpornosti na mehaničko opterećenje, protupožarni zid Ytong je bio 3 puta izložen udarcima 200 kg teškog njihala. Osim najsitnijih pukotina, zid se pokazao neoštećenim, a zatvaranje prostora je potpuno zadržano tijekom čitavog pokusa.

Gradnja kuće Ytongom “odbija” požar

Masivna izvedba Ytong porastim betonom, povezana s visokom izolativnošću, najvažnija je sigurnosna mjera – jer masivnost i izolativnost sprječavaju širenje požara na zidove i stropove, kao i na susjedne prostorije.

Nije dovoljno upotrijebiti samo pojedinačne „vatrootporne“ elemente, jer stvarna vatrootpornost ovisi o izvedbi čitave konstrukcije.

Gore navedenim podacima potrebno je dodati, da je porasti beton robne marke Ytong trenutno jedini građevinski materijal za nosive vanjske ili ispunske vanjske zidove, kojem nije potrebna dodatna toplinska izolacija. Dodatne toplinske izolacije fasada, izuzev mineralnih vuna, gorivi su materijal i veoma ih je teško gasiti.

Prilikom gorenja razvijaju izuzetno štetne plinove, gore na površini s koje bi vatrogascima trebao biti omogućen pristup za evakuaciju i gašenje, te je u zgradama višim od 4 kata iznimno otežano gašenje požara i spašavanje ljudi.

Iz svega navedenog, slijedi zaključak da se porasti beton može u odnosu na moguće opterećenje požarom, označiti kao vrlo otporan na požare, dapače često se koristi u Institutima koje vrše ispitivanja radi oblaganja komora za ispitivanje požara kao i u tvornicama pare, kao zid za oblaganje okana predgrijavanja, keramičkih peći i kanala za dimne plinove pri temperaturama od 800°C do 900°C.

Navedene činjenice dokaz su da je struka odavno prepoznala pozitivne karakteristike Ytong porastog betona u slučaju požarne opasnosti!

Primjer situacije nakon požara na zagrebačkom Jarunu

Slike zgarišta na zagrebačkom Jarunu, gdje je zorno vidljiv utjecaj požara na pojedine vrste konstrukcija ugostiteljskog objekta „Som Jura”, dokazuju točnost tvrdnji koje govore u prilog izvrsne karakteristike Ytong materijala – njegovih protupožarnih svojstava!

Dakle, nije dovoljno upotrijebiti samo pojedinačne „vatrootporne“ elemente, jer stvarna vatrootpornost ovisi o izvedbi čitave konstrukcije.

Niskoenergetska kuća se, do pred par desetaka godina, činila posve nedostižnom prosječnom Hrvatu, sasvim egzotičnim objektom kojeg grade neki „posebni“ ljudi kojima su poznate neke „ekskluzivne“ činjenice i alati. Posve pogrešno!

Razlog je tome, uglavnom, bio nedovoljna informiranost. I, tada još, nedovoljno razvijena tehnologija i materijali za gradnju, a nisu pomogli ni novinski napisi na granici spektakla. Također, zakonski propisi o gradnji razlikovali su se od današnjih.

Srećom, tome je došao kraj!

Niskoenergetska gradnja sve više postaje pravilo u građevini. Što su, točno, karakteristike koje neki objekt klasificiraju kao niskoenergetski, pročitajte na ovome mjestu!

Niskoenergetske kuće dostupne su većini

Niskoenergetske kuće temelj su primjene održive gradnje tijekom cijelog svog egzistencijalnog vijeka, počevši od građevinskog materijala čija proizvodnja minimalno opterećuje okoliš, preko njihove energetske učinkovitosti i racionalnog trošenja energenata pa sve do gospodarenja otpadom. Zahvaljujući novim tehnologijama izgradnje, cijena niskoenergetske kuće danas je konkurentna tradicionalnim načinima izgradnje i što je najbitnije, mjesečni računi korisnika su prepolovljeni.

Da je tome tako uvjerite se na primjeru najpoznatije niskoenergetske kuće u Hrvatskoj, kuće Jelušić, ovdje!

Gradnja niskoenergetske kuće štedi vrijeme i novac

Montažna kuća preferirana u odnosu na polumontažnu i klasičnu, a radi niže cijene gradnje, je prošlost. Cijena niskoenergetske kuće formira se na osnovi troškovnika, a ovisi o razini izvedbe, opsegu i kompleksnosti pripremnih radova na zemljištu, posebnim zahtjevima glede razvedenosti krova ili oplošja i slično.

Ako i vi želite graditi kuću, a nemate vremena, volje ni živaca obilaziti banke, brinuti o papirologiji, pregovarati s arhitektima ili izvođačima radova, a pri tom još paziti i na energetsku učinkovitost svog budućeg doma, pogledajte ovdje  brzo, efikasno i kvalitetno rješenje za gradnju kuće.

Također, tvrtka Ytong vam nudi brojne pogodnosti, pa i neke sasvim besplatne, a koje su uključene u cijenu paketa. Provjerite koje su to na ovome mjestu!

Za niskoenergetsku kuću Ytong je najbolji

Porasti beton robne marke Ytong vrhunski je građevinski materijal za zidane konstrukcije u kontekstu niskoenergetske gradnje, odnosno materijal s najboljim termoizolacijskim svojstvima (s koeficijentom toplinske provodljivosti 0,09 W/mK, koji daje izvrsne “U” vrijednosti Ytong vanjskih zidova).

Gradnja zidova Ytong termoblokovima od 30 cm ne zahtijeva primjenu dodatne skupe toplinske izolacije već jednoslojni Ytong zid zadovoljava kriterije energetski učinkovite gradnje, a Ytong termoblokovi od 40 ili čak 50 cm omogućuju gradnju prema standardima niskoenergetske i pasivne gradnje.

Cijena niskoenergetske kuće

Došlo je vrijeme u kojem se cijena kuće formira (osim po kvaliteti gradnje i lokaciji objekta) i prema energetskoj razini zgrade.

Zahvaljujući poticajima Vlade RH kojima se podiže energetska efikasnost objekata i, shodno tome, brojnim napisima u javnosti, krajnji korisnici uvelike su osviješteni o potencijalnim uštedama koje mogu ostvariti živeći u takvim objektima. Provjerite ovdje možete li i vi doći do novca za energetsku obnovu!

Cijene nekretnina na tržištu već se diverzificiraju prema mogućnostima ishodovanja energetskih iskaznica pojedinih objekata. Posebice se to uviđa kod prodaje Ytong-a za gradnju obiteljskih kuća, jer kupci taj materijal odavno odabiru baš zbog spoznaje o njegovoj energetskoj učinkovitosti.

Većina zainteresiranih kupaca, posebice mladih ljudi, informira se detaljno o ponudi na tržištu i uvelike su osviješteni o pojmovima energetski učinkovite, niskoenergetske ili pasivne gradnje svjesni potrebe za osobnom štednjom sve skuplje energije. I to ne samo iz vlastitih financijskih, nego i opće društvenih, ekoloških razloga, zbog održive gradnje i korištenja obnovljivih izvora energije.

Konstrukcija je 25 posto investicije

Svaka konstrukcija kuće je relativno jeftina u odnosu na ukupnu cijenu gotove gradnje. Ona se kreće oko 25% investicije. Konstrukcija kuće od Ytonga-a slične je cijene kao ista takva građena klasičnim materijalima, ili možda malo skuplja, ali u konačnici kad se pribroje troškovi fasade i ostalog, gradnja Ytong sustavom često je jeftinija od standardne gradnje.

Može se reći da su Ytong kuće „niskobudžetne“ samo ako govorimo u budžetu za godišnju potrošnju energije za grijanje odnosno hlađenje, što je za svakog investitora velika prednost.

Moguće je da zbog jednostavnosti i brzine gradnje mnogi imaju predodžbu o Ytongu kao montažnoj gradnji, time i niskobudžetnoj, no Ytong sustav podrazumijeva masivnu, zidanu gradnju s vrhunskim termoizolacijskim svojstvima.

Dodatno, Ytong je građevinski materijal koji omogućuje arhitektima puno veću kreativnost u projektiranju u odnosu na klasične građevinske materijale i s njim mogu bez problema projektirati kuće prema bilo kakvom individualnom kupčevom zahtjevu.

Na cijenu kuće i izgradnje utječe i opseg pripremnih radova. Troškovi rastu ukoliko je parcela na zahtjevnom terenu pa je potreban iskop kako bi se savladao nagib terena ili je potrebna deblja temeljna ploča ukoliko postoji opasnost smrzavanja. Kuću poskupljuju dodatni uglovi, neobični kutovi, niše, razvedeni krovovi itd. Kao i u slučaju stanova, cijena kvadrata opada s veličinom. U kontekstu energetski učinkovite gradnje brojni od tih faktora mogu se držati pod kontrolom, jer takve kuće imaju svoj standard. Najbolje se to vidi na primjeru kuće Lipovec. Pogledajte ovdje!

Obiteljska Ytong kuća – tipska ili prilagođena kupcu

To je obiteljska kuća, zakon kaže do maksimalno 400 m2 bruto površine, u kojoj može biti jedan ili više stanova, a koja je građena odnosno zidana Ytong sustavom gradnje.

To je sustav koji sadrži sve elemente (termoblokove za vanjske zidove, protupotresne elemente za vertikalne i horizontalne serklaže, zidne ploče za pregradne zidove, bijeli strop i bijeli krov, te tankoslojni mort za zidanje) s kojime se može izgraditi obiteljska kuća od temelja (ili podruma) do krova.

Sustav je krajnje jednostavan, a gradnja suha i vrlo brza i ono što je najvažnije od svega – to je dom po ljeti ugodno hladan i bez klima uređaja, a zimi iznimno topao, s ugodnom mikro klimom i znatno nižim troškovima za energiju. U Ytong ponudi nalazi se i velik broj gotovih projekata, njih čak 45, arhitektonski prilagođenih svim regijama u Hrvatskoj, te također s prvim niskoenergetskim projektom za gradnju obiteljske kuće u Hrvatskoj. Te su kuće projektirane s vanjskim zidovima od Ytong termoblokova debljine 30 ili 40 cm što im jamči energetsku učinkovitost.

Niskoenergetska kuća, Ytong i arhitekti

U Hrvatskoj, zemlji s opekarskom tradicijom i konzervativnim pogledima na mnoge stvari pa tako i na gradnju, Ytong je izborio dobru poziciju. To je dugotrajan proces, ali ogroman potencijal za Ytong sustav gradnje upravo je okretanje ka energetski učinkovitoj gradnji, ka štedljivim, niskoenergetskim i pasivnim kućama.

Kupci Ytong proizvoda iznimno su zadovoljni i preporučuju ga dalje kada se uvjere u istinske kvalitete života u kućama ili stanovima građenim Ytong-om. Smjena generacija investitora u građevinarstvo i izgradnju kuća, kao i drugih objekata, obvezuje Ytong da svoju ponudu konstantno nadopunjuje s posebnim fokusom na inovacije koje prepoznaju mladi ljudi, otvoreni za novitete i neopterećeni bilo kakvim predrasudama o Ytong materijalu.

Dodatno, inovativnosti značajno doprinose dokazane vrhunske vrijednosti za investitore i graditelje kao što su protupotresnost i protupožarnost, lakoća Ytong konstrukcije te jednostavnost i brzina ugradnje što su neke od karakteristika, u kojima gotovo da Ytong nema konkurencije.

O spomenutim osobinama Ytong materijala informirajte se ovdje!

Mnogi arhitekti projektiraju pregradne zidove od Ytong zidnih ploča, ali što je još važnije, koriste i Ytong zidne blokove za gradnju unutarnjih nenosivih zidova, kao i termoblokove za vanjske zidove. Međutim, činjenica je da su mnogi još rezervirani u toj primjeni zbog nekih nepovoljnih iskustava u prošlosti s nekim drugim brendovima porobetona. No, Ytong  je daleko napredniji proizvod, s boljim karakteristikama, i ukoliko se poštuje njegova tehnologija ugradnje, rezultati na terenu su izvrsni. U konstrukcijama poslovnih građevina odnosno uredima Ytong ima više prednosti od konkurencije jer su ti zidovi vrhunski toplinski izolatori, čvrsti i sigurni za sva „vješanja“ i ne zvuče „prazno“ već masivno.

Protupotresna svojstva Ytong zidanih konstrukcija, kao i ona protupožarna, razlog su njegove primjene u brojnim objektima u Hrvatskoj poput Muzeja suvremene umjetnosti, WTC centra u Rijeci i sličnima. Također, Ytong je ugrađen u poznatu zgradu Euroherza u Zagrebu, kao i i u objekate širokog spektra korištenja poput tvornice Pharmas u Popovači, bolnice Srebrnjak i Rebro u Zagrebu, višestambenog objekta „Crvene kuće“ u Zadru, Vindijine projekte za poljoprivrednu proizvodnju i brojne druge građevine diljem Hrvatske.

Niskoenergetske kuće za rast građevinskog sektora

Građevinski sektor je, prema većini pokazatelja, pretrpio najveći pad pa zatim stagnaciju u recesiji. Izlazak građevinari traže već godinama, ali teško da će ga sami naći. Vlada je ta koja mora odgovoriti što učiniti s velikim fondom neprodanih stanova na tržištu. No, već dugo nije povučen potez koji bi značajnije pokrenuo prodaju već izgrađenih stanova.

Gospodarstvenici imaju pravo očekivati da država u dogovoru s bankama liberalizira kamatu i pokrene masovne projekte gradnje socijalnih stanova, kao i da stvori ekonomsko – političke predispozicije za nastavak investiranja u kapitalne projekte, ali i za strane investicije. To nije samo problem građevinara, to je problem cijele privrede u Hrvatskoj.

U privatnom sektoru, koji je iznimno važan i za koji su u Ytongu osmislili cijeli niz vrijednih usluga, također postoji strah od investiranja i ulaska u dugogodišnje kreditno zaduživanje radi ostvarenja životnog sna – kupnje kuće ili stana. Mladi ljudi su bez posla ili sa slabim primanjima što znači da nemaju adekvatne uvjete za podizanje kredita pa je realizacija želje za posjedovanjem stana i dalje „na čekanju“, na štetu svih građevinara.

Ipak, polako se osjećaju pozitivni pomaci na tržištu, osobito u segmentu energetski učinkovite gradnje. Dobra edukacija javnosti, odlični Ytong materijali i proizvodi, te briga o kupcu od početka do kraja gradnje, razlozi su zbog koji se internetske stranice sve više otvaraju ključnim riječima Ytong, renoviranje i gradnja kuće.

Dječja soba je po definiciji multifunkcionalna. Mora biti prostor za igru, učenje, druženje s prijateljima, odmor i spavanje. Katkad se u jednu dječju sobu smješta po dvoje ili više klinaca, pa se ove funkcije duplaju ili tripliciraju. Dakle, zahtjevi su veliki, a kvadrature, najčešće, ne osobite i zadovoljavajuće.

Kod uređenja dječje sobe važno je da ono odgovara uzrastu, navikama i potrebama djece. Uz odabir dobrih podova i odgovarajuće boje zidova, osnovne komponente uređenja su kvalitetan krevet, ormar, funkcionalan radni stol i odgovarajući prostor za igru.

1. Dječja soba u brojkama

Minimalna kvadratura sobe za jedno dijete je između 8 i 10 kvadratnih metara (optimalno 10 kvadrata), za dvoje djece između 10 i 12 kvadratnih metara (optimalno 12 kvadrata).

Za troje djece je minimalna kvadratura 13 do 15 kvadratnih metara. U spomenute površine idealno je smjestiti sve potrebne sadržaje za dijete: spavanje, igru, rad, učenje, spremanje odjeće i stvari.

Postoji li mogućnost organiziranja dječje zone u nešto većoj površini, uz dječju spavaonicu možete organizirati zajedničke prostorije za igru i boravak djece, s dječjom terasom i odvojenim ili zajedničkim garderobama.

Ako tek planirate graditi kuću, preporučamo da posebnu pozornost obratite planiranju dječje zone ovisno o vašim planovima u vezi djece.

2. Projektiranje dječjih soba

Većina obitelji ne želi prekoračiti proračun te posljedično tome ni kvadraturu pri gradnji novog objekta – stoga je vrlo uputno porazgovarati s arhitektima i savjetnicima o konkretnim prijedlozima za projektiranje. Odlučujuće pitanje pri tome je koliko soba trebaju članovi obitelji i koliko svaka od njih treba biti velika. Projektant tada ima za zadaću u okviru mogućih intervencija osmisliti optimalno rješenje za buduće stanare. Pri tome ima nadasve zgodnih rješenja koja u pravilu ne iziskuju puno prostora. Važno je znati gdje je moguće uštedjeti na prostoru i kako se, pod određenim uvjetima, može osigurati puno više stambene prostornosti bez povećanja kvadrature kuće.

Funkcionalne prostorije mogu prema osobnom stambenom nahođenju i prema namjeni biti različitih veličina: manjih ili većih mjera. Minimum za praktičnu kuhinju leži negdje oko 10 m2, a kvadratura od 15 do 20 m2 omogućava uistinu komotno kuhanje uz mogućnost integriranja blagovaonice. Veće od toga spada već u luksuz. Kad je blagovaonica u pitanju, 12 m2 prostora je minimum, a najudobnije je unutar kvadrature od 15 m2 naviše.

No, sveukupna površina jedne kuće je jedna stvar, a veličina pojedinih prostorija sasvim druga. Kod podijele prostora radi se o tome da se postave prioriteti. Dnevni boravak, primjerice, može imati kvadraturu od 20 do 25 m2, ali također 30 ili 40 m2.

Za dječju sobu, kako je gore napisano, trebat će najmanje 8 do 10 m2, a idealno bi bilo kada bi se kvadratura mogla povećati do 20 m2. Kada se razmisli o tome koliko djeca i mladi provode vremena u svojoj sobi i na koje ju sve načine koriste iz dana u dan, dolazi se do slijedećeg zaključka: ako je potrebno, treba žrtvovati koji metar roditeljske sobe u korist dječje.

3. Funkcionalnost dječje sobe

Pokušajte sobu urediti tako da se njezina funkcionalnost mijenja kako dijete raste. Dječja soba trebala bi se prilagođavati otprilike četiri puta:

1. prvi put treba biti prilagođena sasvim malom djetetu predškolske dobi
2. zatim je potrebno prilagoditi sobu za dijete školske dobi
3. onda za pretpubertetno razdoblje (od 4. ili 5. do 8. razreda)
4. i na kraju za srednjoškolca

Postoji i potencijalna peta prilagodba, a to je za studenta, tj. odraslu osobu. No, tu ionako vjerojatno nećete imati što puno za reći ili odlučiti.

Danas ideja za uređenje dječje sobe ne nedostaje, a na vama je da (u dogovoru s djetetom, ako je prikladne dobi) odlučite kakvu sobu želite i odredite proračun.

Dječja soba može se u potpunosti urediti već s 5000 kuna za gotove sobe (naravno, i manje ako imate spretne ruke i dovoljno mašte) pa sve do vrtoglavih suma, preferirate li dizajnerski namještaj.

Iako se dječje sobe često povezuju s neredom, to ne mora biti tako budete li odabrali dobre komade namještaja koji imaju više funkcija. Šarene kutije na kotačiće koje se mogu voziti po sobi, tabure u koji se mogu pospremati igračke,  vješalice i police na zidu kao i slične praktične stvarčice mogu vam olakšati život.

4. Dječja soba za djecu predškolske dobi

Soba za predškolca ili predškolku trebala bi, uz osnovne elemente namještaja (krevet i ormar), imati što više slobodnog prostora za igru. U toj dobi djeca najviše vremena provode igrajući se na podu pa im ništa ne bi smjelo stvarati prepreke, već im omogućiti što više prostora za što različitije ‘scenarije’ igre.

Važno je da uzglavlje kreveta bude postavljeno uza zid. Ne dopustite da krevet stoji bez oslonca u prostoru ili s uzglavljem ispod prozora. Također, krevet ne bi smio stajati nasuprot vratima ili prozoru.

Ako živite u potkrovlju ili se dječja soba tamo nalazi, pa je strop u jednom dijelu sobe nakošen, vodite računa o tome da krevet uvijek stoji ispod najvišeg dijela stropa. Spavanje pod kosinom daje osjećaj ograničenja i djeluje na djetetov fizički, mentalni i emocionalni razvoj.

Ostatak namještaja odaberite prema kriteriju da bi rubovi optimalno trebali biti zaobljeni, a boje ne suviše tamne ili “vrištave”. Položaj namještaja u sobi u odnosu na krevet treba biti takav da ne djeluje prijeteće i da nijedan rub ne gleda izravno na sam krevet. Zavjese i posteljina neka budu u skladu s bojom sobe ili stilom uređenja.

5. Dječja soba za školarce

Najbolje bi bilo odmah nakon dječjeg krevetića (tzv. kinderbeta) kupiti standardni krevet 90×200 cm. Kreveti za djecu predškolske dobi mogu biti nešto manjih dimenzija, ali ako se odmah kupi klasična veličina kreveta, izbjegava se dodatna kupnja kasnije.

Idealne dimenzije radnog stola za dijete školske dobi su 120×60 cm (po mogućnosti 140-160×70 cm). Stol mora biti funkcionalan, imati nekoliko ladica i jedan veći ormarić.

Radni stol nije dobro postaviti tako da je dijete, kada sjedi, leđima okrenuto prema vratima jer onda ne može vidjeti tko ulazi u sobu, što stvara nesigurnost, a time i pad koncentracije prilikom učenja. Također, pisaći stol treba imati dovoljno dnevnog svjetla, dakle mora biti u blizini ili čak ispod prozora.

Veličina radnog stola je važna – ako je stol prevelik, dijete se može osjećati pritisnuto obavezama. S druge strane premalen stol može ometati očitovanje naučenog.

Kad je radni stol nestabilan, dijete će biti nesigurno u svoje znanje. Stoga maloj djeci nabavite stoliće za crtanje i igru prikladne visine koje ćete mijenjati kako dijete raste. Izuzetno je bitno prilagoditi veličinu stola školskoj djeci – krenite od malog stola i periodično kupujte veći.

Biljke simboliziraju rast i razvoj, ali pripazite na količinu. Dovoljne su jedna do dvije zdrave lončanice koje rastu u vis. Smjestite ih što dalje od kreveta. Previše biljaka dovodi do pretjerano snažne energije koja može loše djelovati na san i koncentraciju. Biljka koja se nikako ne preporučuje je bonsai budući da on simbolizira sputan rast i razvoj.

Prelazak iz 4. u 5. razred osnovne škole predstavlja svojevrsni ulazak u pretpubertet kada klinci iz svijeta bajki teže određenoj samostalnosti. Tada je dovoljno zadržati postojeći namještaj u dječjoj sobi, ali promijeniti cjelokupni dojam, dakle polako smanjivati broj igračaka i malo “uozbiljiti” sobu.

Također, razmislite i o mogućnosti da jedan zid ili dio zida obojite u boju za školsku ploču. Boja za školsku ploču apsolutni je hit u unutarnjem uređenju prostora. Dobro izgleda i na vratima, radijatoru, namještaju, radoj površini stola te drugim elementima u dječjoj sobi, pa i stanu. Zato, prilikom uređenja dječje sobe obavezno ostavite mjesta i za taj zahvat. Pogledajte ovdje kako se to radi!

6. „Dječja“ soba za srednjoškolce

Srednjoškolci imaju imaju specifične zahtjeve. Prije svega potrebno im je osigurati mir i, ako je moguće, izolaciju od ostatka stana. Iako se elementi u sobi srednjoškolca u odnosu na školarca ne mijenjaju bitno (krevet, ormar, polica, radni stol), nije naodmet novim rasporedom postići traženu intimnost.

Možete kupiti i novi, klasičniji tepih, dodati otkačene zavjese ili fotelju. Velika je vjerojatnost i da će gotovo sve igračke završiti u kutiji u podrumu, a ako vam se tada otvori dodatni prostor u sobi, dodajte sofu ili vreće za sjedenje, jer srednjoškolci vole dovesti nove prijatelje u posjet. Važno je da pustite svojeg srednjoškolca da sam osmisli novi raspored i izgled svoje sobe.

Dodatnu kupnju izbjeći ćete odabirom neutralnih boja kreveta. Tako, umjesto šarenoga, kupite bijeli krevet ili krevet boje drveta i šarenu dječju posteljinu. Kada dijete poraste, možete zamijeniti dječju posteljinu “ozbiljnijim” dezenima, a da ne morate kupovati cijeli krevet.

7. Boje u dječjoj sobi

Pri odabiru boje važno je uzeti u obzir želje, ali i karakter djeteta. Žuta, narančasta i ljubičasta potiču kreativnost i igru, plava jača koncentraciju, dok zelena opušta i smiruje. Živahno dijete smirite blagim nijansama zelene i plave, a nesigurno dijete potaknite narančastom ili ljubičastom bojom.

Boja, za koju želite da bude dominantna, ne mora nužno biti boja zidova ili namještaja. Glavnu boju ili boje provucite kroz detalje, jastučiće, zavjese, dekoracije, kutije za igračke…

Čak i potpuno bijele ili jednostavne sobe u kojima je namještaj boje drveta izgledat će fantastično ako je pod šaren! Šareni tepih ili podloga za igranje mogu nevjerojatno podići cijelu sobu.

8. Feng shui, o bojama za dječju sobu, savjetuje…

Volite li eksperimentirati s feng shui načinom uređenja, evo što se savjetuje za boju dječje sobe s obzirom na to na koju stranu svijeta je orijentirana.

Ako je soba na istoku, trebala bi biti zelena. Za jugoistok pogodne su zelena i ljubičasta. Na južnoj strani preporučuje se narančasta ili boja breskve. Jugozapad je ružičasta ili oker. Zapad je dobar za bijelu, a sjeverozapad za sivu ili bijelu boju. Sjever je sektor plave boje, a sjeveroistok smeđe ili oker boje. Ako je soba u centru doma, može biti oker ili žuta.

Naravno, treba uzeti u obzir i djetetove sklonosti prema određenoj boji, ako je dovoljno staro da samo može su-odlučivati.

Također, vodite računa o tome da boje budu pastelne, tj. svjetlije nijanse, da ne bi stvarale nemir. Nikad nemojte obojiti dječju sobu crnom ili crvenom bojom, čak ni ako imate tinejdžera koji na tome inzistira.!

9. Ukrasi dječje sobe

Kada ste obojili zidove i rasporedili namještaj ostaje vam još samo završno ukrašavanje. Ako imate školarca ili studenta, u sjeveroistočni dio sobe postavite kakav lijepi kristal i/ili globus. Slika Zemljine kugle također je povoljna. Figurica ili slika ribe, bilo jedne ili par, donosi odličan uspjeh na ispitima. Ako postoje zdravstveni problemi u istočni kut postavite slike ili figurice jelena ili ždrala koji donose dugovječnost. Slika bambusa ili breskvinog drveta s cvjetovima i plodovima donosi otpornost.

Ako imate sina ili sinove postavite sliku broda koji uplovljava u luku u istočni dio sobe, pogotovo ako je u pitanju tinejdžer ili student. To je simbol nadolazećeg prosperiteta za vašeg najstarijeg sina, koji će obitelji donijeti slavu i budućnost. Kaže feng shui!

Ukoliko, pak, želite cijelu sobu urediti u mornarskome stilu, pogledajte ovdje neke ideje!

Tradicija, prirodno, tople boje, meke linije

Trendovi u 2016. godini odraz su trenutnog načina života. Katkada i reakcija na njega. Pojam modernog doma neprestano evoluira. Zapravo, konstantno je u promjeni. Uostalom, „stalna na tom svijetu samo mijena jest“ (Petar Preradović, Mujezin)

Napredna tehnologija, mnoštvo svakodnevnih obveza što si ih je suvremeni čovjek natovario na vrat i, posljedično tome, sve manje slobodnog vremena za druženje i opuštanje, činjenice su na koje smo navikli. Posao se nosi kući i briše se granica poslovnog i privatnog, a za obitelj je sve manje pažnje.

Iz navedenih razloga, novi trendovi za uređenje doma zagovaraju povratak tradiciji, obiteljskim druženjima i opuštanju od dnevnih obaveza u toploj, prirodnoj atmosferi.

Dizajneri interijera se, nakon minimalističkih i strogo funkcionalnih trendova uređenja doma, u 2016.godini vraćaju raskošnim prirodnim i plemenitim materijalima, toplim bojama i mekim linijama.

Upravo potonji, osim dekorativne, imaju i praktičnu svrhu. Primjerice, starinski šivaći stol, koji sakuplja prašinu na tavanu, jednostavnom rekonstrukcijom, u stilu „uradi sam“, može biti pretvoren u atraktivan i kreativan radni stolić.

1. Nema više visoke tehnologije u dnevnome boravku ili spavaonici

Iako je visoka tehnologija i dalje u trendu, sada biva izbačena iz dnevne ili spavaće u radnu sobu ili radni kutak.

Dnevna soba postaje prostor opuštanja i odmora uz obiteljsko druženje ili čitanje, u kojoj umjesto impresivne plazme često dominira tradicionalna i šarmantna polica za knjige.

2. Kamini opet u središtu dnevne sobe

U vezi s gore napisanim, in postaje sve ono što simbolizira ugodu u dnevnom boravku – poput šarmantnih kamina. Oni opet postaju središnji dio domova.

Boje su tople i umirujuće, kao što su nijanse plave, smeđe, zelene ili pastelno ružičaste, dok se žarkim bojama možete poigrati samo kako bi postigli efektan kontrast.

U modu se, dakle, vraćaju dnevni boravci u kojima TV i ostala tehnologija ne bi trebali biti u prvom planu. Umjesto oko velikog televizora, namještaj se sada slaže oko kamina. Uz samo dvije robusne, udobne fotelje okrenute kaminu dobivate savršen kutak za veselo druženje ili mirno opuštanje.

Namještaj dnevne sobe je udoban i mekih linija, obložen nježnim materijalima, a u dizajnu dominiraju raskošni lusteri te tradicionalne komode, vaze ili stalci za kućno bilje.

3. U predsoblju grijani pod

Grijani podovi nisu novost, ali ove godine postaju pravi hit. I to ne na uobičajenim mjestima poput kupaonice, dječje sobe ili dnevnog boravka. Naime, ove godine dizajneri grijane podove postavljaju na – ulaz, u predsoblje!

4. Spavaća soba je prostor privatnosti, bez tehnologije

Već smo napomenuli – visokoj tehnologiji nije mjesto ni u spavaćoj sobi. Trendovi uređenja spavaće sobe naglašavaju njezinu privatnost i opuštajuću atmosferu, koju naglašavaju sobne biljke, nježne pastelne boje, tradicionalni noćni ormarići, prirodni materijali ili dekor inspiriran cvjetnim i životinjskim motivima.

5. Mjesto smještaja visoke tehnologije

Dizajneri interijera najavljuju veliki povratak radne sobe ili radnog kutka u kojem se koncentrira visoka tehnologija prognana iz spavaće ili dnevne sobe.

Ne možete li odvojiti radnu sobu od ostalih prostorija, predlažemo da uredite miran kutak pomoću udobnog stolca i čvrstog stola na kojem će, uz laptop ili kompjuter, dominirati zgodna stolna lampa ili opuštajuća kućna biljka.

6. Kuhinja više nije samo mjesto pripreme hrane

Kuhinja se vraća u modu kao centar druženja i najživlja prostorija u domu. Topao i kreativan ugođaj bit će posebno izražen uredite li kuhinju u tradicionalnom, rustikalnom ili mediteranskom stilu kojim dominiraju šarmantni ormarići puni pretinaca i “tajnih” kutaka, pletene košare za voće, maštovite posude za začine, dekorativni tanjurići, masivne plohe i prirodni materijali.

7. Kombinira se više različitih materijala

Kako bi stvorili što originalniji prostor, vlasnici kuhinja često kombiniraju više različitih materijala. To je popularno pogotovo u prostorima u kojima vlada industrijski dizajn. Primjerice, sada ćete lako i u trendu spojiti rustikalni strop, bijele pločice, vintage tepih i sjajne bijele kuhinjske plohe.

8. Tamni nehrđajući čelik je in

Tamni nehrđajući čelik na velika vrata ulazi u modu. Sjećate se pećnica od emajla? Danas se čini kao da su jako zastarjele, a tome se lagano približava i obična boja inoxa. In je tamni nehrđajući čelik.

Također, iako nema ništa loše u kuhinjama koje su u potpunosti bijele, možda ima nečega u tome da se odvažite u taj prostor unesete malo boje i teksture. Ili da iskombinirate dva različita stila kuhinjskim ormarića!

9. Prednost imaju zajednički obiteljski obroci

Često danas jedemo “s nogu”, s mobitelom u ruci, pogleda uperenog u laptop ili televiziju. U 2016. godini dizajneri zagovaraju povratak tradicionalnim blagovaonicama kao mjestima obiteljskog druženja i mirnog objedovanja koje nećemo prekidati telefoniranjem ili pisanjem poruka.

Modernom blagovaonicom dominira jednostavan namještaj čiju je veličinu potrebno odrediti s obzirom na broj ukućana, pa o tome ovisi hoćemo li imati masivan obiteljski stol ili jednostavan, praktičan stolić. Trendovi još nalažu, za blagovaonicu, opuštajuće boje i praktične, dekorativne ukrase poput svijećnjaka ili blagog cvijeća na stolu.

Umjesto, dakle, šankova i barova, ponovno se vraćaju u modu formalne blagovaonice.

10. Povratak retro kada i bidea, udobnost na najjače

U kupaonici smo naučili biti brzi i efikasni. Uglavnom je koristimo kao prostor za higijenu i kratko osvježenje. Ali, na pomolu je zaokret! Moderni dizajneri predviđaju kupaonicu kao mjesto opuštanja i hedonizma: umjesto praktičnih tuš kabina, u modu se vraćaju masivne retro kade za uživanje u dugim, mirisnim kupkama.

Zgodna fotelja, stolić za cvijeće ili stolić za knjige i časopise uz koje ćemo se opuštati u kupki, popularni su detalji modernih kupaonica. Za ljubitelje trendova stručnjaci preporučuju starinski ili moderan bide kao neočekivan i osvježavajući simbol starinske udobnosti.

Bidei nisu danas toliko česti u kupaonicama, dijelom i zbog nedostatka prostora. Međutim, njihova visoka tehnologiziranost vraća ih na tržište. Kako i ne bi kad već postoji bide koji je ujedno i wc školjka.

11. Ukrasna ogledala neobičnih oblika

Obično ogledalo ravnih linija imama većina u kupaonici. Poneki su se odlučili za okruglo. Ali, ako želite biti u trendu 2016. godine onda je sigurno – morate nabaviti i postaviti otkačeno ogledalo u kupaonici.

12. Kućica u cvijeću (ili samo balkon)

Kućica u cvijeću kultni je simbol obiteljskog ugođaja i tople atmosfere koja nije rezervirana samo za periferiju, vikendice ili sretnike koji imaju veliki vrt.  Balkoni puni cvijeća u gradskim središtima ukras su brojnih svjetskih metropola i jedan od glavnih trendova u 2016.

Uz opuštajuće zelenilo, ugodan vanjski namještaj, ukrasne jastučiće, klupice i maštovitu rasvjetu, svoj balkon pretvorite u terasu simpatičnog kafića u kojem ćete uživati uz knjigu, kavu ili ugodna druženja.

13. Istaknute boje – od ružičaste do crne

Ružičasta, crvena i boja breskve – tim je tonovima i nijansama ispunjena paleta boja  u 2016. godini. Ali, nije samo njima.

Dekorativni predmeti i detalji bit će istaknuti bojama koje će pak u prostorije donijeti mirnoću i hladnoću, poput nijansi uljno zelene (green oil), mornarski plave (navy) i tamno plave (deep blue).

Duboke boje kao što su crna i ljubičasta kombinirat će se sa sjajnim površinama od bakra i mjedi.

14. Nema više uređenja u jednoj boji

Odbacite uređenje u jednoj boji i umjesto toga izaberite više boja u smirenijim tonovima. To će promijeniti estetiku vašeg doma i učiniti je dinamičnijom, ali na način na koji zapravo ne možete pogriješiti u odabiru boja.

15. U trendu su bakar, mjed i mesing, kao i pluto i mramor

Snažan trend u 2016. bit će upravo mnogostruka upotreba plemenitih i glamuroznih materijala – bakra, mesinga, mjedi. Vraćaju se kombinacije iz 50-tih i 70-tih, upravo kao što se to događa u modnim dizajnerskim kolekcijama.

Kad je riječ o dekoru, ove godine sve je prepuno prirodnih materijala. U modu se vraća pluto, ali i mramor.

Drvo, kamen i sirovi beton su bezvremenski prisutni. Naglasak će biti na prirodi i okolišu u neobičnim prostorima, kao što su kupaonica ili kuhinja, a in su vrtovi i parkovi.

16. Jednostavni oblici, al’ luksuzni materijali

Minimalizam je već dugo vremena hit u uređenju interijera, ali ovdje se radi o drugom tipu minimalizma gdje ne slijedite jedan čisti pravac već u svoj dom unosite nove i stare elemente, te elemente s različitim teksturama imajući na umu da ne pretrpavate prostor.

Dakle, nabaviti si par jednostavnih detalja koji odišu odličnim dizajnom i daškom luksuza – bilo da je riječ o dizajnerskim stolicama ili kuhinji u koju ćete ugraditi mramornu radnu ploču.

17. Sitnice koje imaju povijest

Možda će nekog zgroziti naglasak na 80e u uređenju interijera, ali ovoga puta radi se o reinterpretaciji živahnog dizajna kroz moderniju senzibilnost.

Inkorporiranje starih elemenata, kao što je renovirani ormar, u moderno uređenje doma nije neka novost, ali ove se godine još veći naglasak postavlja na sitnice koje su već bile korištene i koje bi, da mogu pričati, sasvim lijepu povijesnu priču rasprele.

18. Print s grafičkim uzorcima

Print je već neko vrijeme aktualan, međutim, ove godine, kad je riječ o grafičkim uzorcima, oni ne moraju biti poslagani matematičkom preciznošću već “ručno” nabacani. To će stvoriti dojam topline za razliku od geometrijskih koji mogu odavati dojam hladnoće i krutosti.

U svakom slučaju, 2016. godina u području uređenja interijera donosi više zajedništva, topline, opuštenosti, prirodnosti i naglaska na povijest. Zašto se ne prepustiti?

Jeste li se već do sada susretali s mogućnostima izgradnje zidane kuhinje?

Ako niste, pokazat ćemo vam, tekstom i fotografijama, kako se takva kuhinja kreira.

Ako, pak, jeste i ako vam se sviđa ta mogućnost vidjet ćete da to nije toliko naporan zahvat i da biste se možda i sami mogli upustiti u taj posao ako ste spretan majstor.

S Ytong materijalom izgraditi zidanu kuhinju zanimljiv je i kreativan posao!

Zidana kuhinja – unikat u kući

Kad se odlučite za ovakvo jedinstveno rješenje preporučamo da razmotrite površinu kuhinjskog prostora i da buduću kuhinju najprije skicirate, odnosno nacrtate. Možete konzultirati oko toga i kakvog arhitekta ili dizajnera interijera koji će vas uputiti na najbolja rješenja.

Mnogi od njih već dugo rade s Ytongom i zadovoljni su opcijama koje im pruža porobeton. Naime, on se lako pili i reže, oblikuje po mjeri, za ugradnju je potrebno samo malo morta, a sam porobeton ne navlači vlagu, vatrootporan je i vrlo lagan. Uostalom, ovdje provjerite sve njegove karakteristike!

Potreban Ytong materijal za zidanje kuhinje

Ovisno o prostoru kojeg imate na raspolaganju za kuhinju, te vašoj namjeri i planu kako bi ta kuhinja trebala izgledati trebat će vam određena količina slijedećeg materijala:

• Ytong ploče debljine 5 i/ili 7,5 cm
• Zidne ploče debljine 10, 12,5 ili 15 cm
• Tankoslojni mort
• Alat – pila, lopatica za nanošenje tankoslojnog morta, miješalica za pripremu morta i kanta
• Materijal za završnu obradu prema vašem ukusu, želji i stilu

Način rada sasvim je jednostavan:

Elementima od porobetona možete sagraditi osnovnu konstrukciju kuhinjskih ormarića (i visećih), te različite police. Ploče koristite i za zatvaranje raznih instalacijskih vodova.

Možete kreirati i klasičnu, zatvorenu kuhinju gdje ćete za konačno uređenje ormarića trebati i drvene dijelove (npr. vrata, možda i druge drvene unutarnje obode).

Druga mogućnost je otvorena kuhinja, sastavljena od otvorenih ormarića u cijelosti napravljenih s porobetonom.

Zidanje kuhinje odvija se jednako kao kod ostalih dijelova.

Važno je da na podu započnete s produžnim mortom te cijelo vrijeme pazite na ravninu zidanja. Detalji su ovisni o Vašoj ideji i nacrtu kuhinje, zato u slučaju dvoumice nazovite Ytong majstora (0800 7000) ili ga kontaktirajte ovdje

.    

Renoviranje i uređivanje kuhinje s Ytongom zanimljiv je i kreativan projekt!

Osim polica od Ytonga još se mnogo toga može napraviti, poput ovog zgodnog pulta ili ovakvog elegantnog stupa sa osvjetljenjem . Imate li dovoljno mjesta pogledajte ovdje kako jednostavno uklopiti u interijer i malu ostavu.

Odabir elemenata i materijala

Za kuhinjske elemente obično treba izdvojiti najviše novca od raspoloživog proračuna. Računajte da ih nećete tako brzo mijenjati. Zato, ako su vam postojeći elementi u dobrom stanju, najbolja opcija je da ih uredite tako što ćete ih obojati ili im promijeniti fronte.

Ukoliko ipak želite postaviti nove elemente, morate odlučiti da li ćete ih raditi po mjeri ili ćete kupiti već napravljene. Ova druga opcija je mnogo jeftinija i brža.

Što se materijala tiče, tu vam je izbor odista velik.

Staklo se preporuča kod uređenja manjih kuhinja, jer staklene površine čine prostor prostranijim.

Plastika je pogodna zbog velike otpornosti na mehanička oštećenja i grebanje. Danas imate na raspolaganju sve moguće boje, a može ju se i oblikovati po mjeri.

Najotporniji na habanje su lakirani kuhinjski elementi, međutim nisu baš previše otporni na ogrebotine.

Drvo u kuhinji stvara posebno ozračje i može vašu kuhinju može učiniti prekrasnom, toplom i prirodnom. Također je za malene kuhinje uz staklo preporučljivo koristiti svijetlo drvo za uređenje.

Kuhinjski uređaji koji vam trebaju

Svaka kuhinja treba imati osnovne elemente: hladnjak, sudoper, eventualno stroj za pranje posuđa, štednjak i pećnicu.

Međutim, današnja „oprema“ ide dalje od osnovnih elemenata. Mikrovalne pećnice se sada sve više koriste za podgrijavanje hrane, a i bez nape je teško zamisliti suvremenu kuhinju, osobito ako nemate prozor u blizini koji se dade otvarati.

Također, današnji uređaji ne stoje sami za sebe. Uglavnom su ugrađeni u elemente.

Kada je u pitanju površina tih uređaja, nehrđajući čelik je dalje najpopularniji, ali i najskuplji. Neki proizvođači nude alternative koje izgledaju poput nehrđajućeg čelik, a zahtijevaju manje vremena za održavanje i jeftiniji su.

Kakvu radnu ploču odabrati?

Dakako da bi i radne površine trebale biti u skladu s općim dizajnom kuhinje, pa čak i ako je on eklektičan. Zato bi vlasnici stana trebali analizirati svoj stil života prije nego odaberu radnu ploču.

Imaju  li djecu i stalno prave sendviče i kuhaju, bijeli granit ne bi bio dobar izbor.

Evo koje su mogućnosti:

Drvene površine – kuhinju čine toplijom. Lake su za održavanje, a sve ogrebotine se mogu ukloniti. Ipak, voda ih lako uništava, tako da se često moraju premazivati uljem kako bi površina ostala nepropusna.

Keramičke pločice – odlično rješenje, samo treba dobro obraditi fuge. Otvaraju prostor kreativnosti i raznobojnosti kuhinjskih površina.

Inox ili drugi metali – lako se održavaju i čiste, ali kuhinja djeluje poput one profesionalne, odnosno čini se dosta hladnom. Taj materijal možete odabrati tek za neke dijelove radne plohe.

Granit – u raznim nijansama crne, bijele, zelene, koraljne i bež. Čest je izbor, a cijena ovisi o boji, površini i porijeklu kamena.

Umjetni materijali (razne vrste suvremenih plastika) – raznobojni, otporni na mrlje, nemaju spojeve, ogrebotine se mogu ispolirati. No, vruće površine lonaca i tava ih mogu oštetiti.

I pazite da vam rubovi radne površine ipak budu zaobljeni. Ljepše djeluje, manje opasno od onih koji imaju oštar rub.

Slavine i sudoper

Ovo su dva neophodna kuhinjska elementa. Prilikom odabira, stil bi trebao biti na drugom mjestu. Najvažnije je odabrati sudoper i slavinu koji će dugo trajati.

Sudoperi su najčešće napravljeni od nehrđajućeg čelika, jer se takvi najlakše održavaju zbog njihove glatke površine. Za potpunu funkcionalnost najbolje je odabrati sudoper sa dva otvora, od kojih bi jedan trebao biti veći kako bi omogućio pranje velikog posuđa.

Što se slavine tiče, odaberite onu s jednom ručkom, a još bolje će biti ako na otvoru za vodu ima mali tuš. Takve slavine olakšavaju pranje sudopera i posuđa.

Mesingana površina slavina nije dobar izbor. Puno su kvalitetnije i lakše za održavati one od brušenog, poliranog nikla.

Materijali za pod

Onaj tko kuha ima dva zahtjeva – da mu je za noge toplo dok stoji kod kuhinjskih elemenata i da se pod lako održava u slučaju da mu se po njemu štogod razlije ili na njemu nešto razbije.

Iako izgled jest bitan kada dođe do uređenja, nemojte samo na osnovu toga birati materijal. Evo nekih opcija za podove:

Drvo – varijante su mnoge, od parketa do brodskog poda. Drvo je toplo i blago bod nogama.. Jedini problem je što se može oštetiti grebanjem, ali i popraviti brušenjem i/ili ponovnim lakiranjem.

Laminat – jeftino rješenje za one koji vole izgled drveta, ali žele pod koji je izuzetno izdržljiv i zahtijeva vrlo malo brige. Međutim, nekima ne odgovara zvuk koji se čuje dok hodate po njemu.

Keramičke pločice – su dobro rješenje, a na raspolaganju vam je i veliki je izbor boja i uzoraka. Lako ih je održavati. Međutim, imaju fuge koje mogu biti prava noćna mora. Koristite zato pločice što većih površina kako bi se smanjio broj fuga. Imajte na umu i to da keramičke pločice nisu ugodne za noge (pogotovo za suđe koje padne na pod) i vrlo su hladne.

Prirodno svjetlo i umjetna rasvjeta

Najčešća greška prilikom osvjetljavanja kuhinje je pokušaj ostvarivanja dobre vidljivosti samo jednim rasvjetnim tijelom postavljenim na stropu. Rezultat koji dobijete je „svjetlosna bomba“, koja vizualno nadjača sve što se u kuhinji nalazi.

Evo pravila za super rasvjetu u kuhinji:

• postavite posebna rasvjetna tijela za rad koja će se nalaziti između vaše glave i radne površine, odnosno ispod visećih elemenata.

Time ćete olakšati rad u kuhinji prilikom rezanja povrća ili čitanja recepata.

• ambijentalno svjetlo unijet će toplinu u prostoriju, smanjiti sjene i učiniti da se ljudi osjećaju dobrodošlim čim uđu u kuhinju.

Ukoliko viseći elementi ne dosežu do plafona, to mjesto je idealno za postavljanje ambijentalne rasvjete.

• postavite svjetlo koje naglašava detalje, na primjer, u staklene viseće elemente u kojima su smještene vaše omiljene šalice ili čaše.

Dakle, kad je umjetna rasvjeta u pitanju – više rasvjetnih mjesta za osvjetljavanje pojedinih detalja ili procesa najbolje je rješenje!

Dodatne detalje oko renoviranja kuhinje potražite ovdje. O vrstama zanimljivih polica za držanje staklenih boca čitajte na ovome mjestu, a kako ih možete sami napraviti potražite ovdje.

Kupaonica, kvalitetno osmišljena, u funkcionalnom i estetskom smislu, nezaobilazan je dio stambenog prostora.

Prilikom njena pozicioniranja u kući ili stanu, arhitekti se drže nekih pravila.

Evo koja su to!

Vrste kupaonica

Premda većinom pod kupaonicom podrazumijevamo prostoriju za higijenu tijela koja ima kadu ili tuš kabinu, umivaonik i, u najvećem broju slučajeva, WC, postoje ipak neke diferencijacije po raznim osnovama. Tako razlikujemo nekoliko vrsta s obzirom na površinu, tip, namjenu i poziciju u domu.

Toalet ili kupaonica za goste, prostor je u kojoj je samo osnovna sanitarna oprema, WC s umivaonikom, bez tuša.

Tuš-kupaonica ima samo tuš.

Ensuite kupaonica je sanitarni prostor u nekoj prostoriji, odnosno prostor s ulazom iz neke druge prostorije, primjerice spavaće sobe.

Obiteljska kupaonica je samostalna prostorija u kući ili stanu, površinski je veća i obično sadrži i kadu i dodatne elemente.

Dvostruka ili tzv. Jack i Jill kupaonica ima dvoja vrata i u nju se može ući iz dvije prostorije.

Međutim, uobičajena podjela bila bi na male kupaonice, wellness kupaonice i one otvorena tipa.

Male funkcionalne kupaonice, površine od 5 do 7 četvornih metara, najčešći su tip kupaonica u Hrvatskoj.

Wellness kupaonice su prostorije koje u pravilu nisu klasične. Više su poput dnevnog boravka u kojima se čovjek može opustiti i uživati, a njezini su sastavni dijelovi televizor, hladnjak, trosjed i slično. Takve kupaonice bi bilo izvrsno orijentirati na jug i postaviti velike staklene stijene u vrtu, ali to ovisi i o poziciji te orijentaciji prostora u odnosu na susjedstvo.

I na kraju, otvorene kupaonice namijenjene su velikim prostorima i za njih možemo reći da ne poznaju privatnost jer ne postoje zidovi koji strogo odjeljuju kupaonicu od sobe (osim toaleta).

Elementi kupaonice – kako ih sami možete napraviti od Ytonga

Katkada je u trgovinama teško pronaći prikladne police za kupaonicu osobito ako je ona i tlocrtno neuobičajena. Također, ponekad je poželjno, barem niskim zidićem, odvojiti WC od ostatka kupaonice. Te prepreke je lako svladati upotrebom ploča od Ytonga. S obzirom da se jednostavno slažu i lijepe, slobodno se sami prihvatite posla.

Trebat će Vam:

• Ytong ploče 5 ili 7,5 cm
• zidne ploče od porobetona 10 ili 15 cm ovisno o konstrukciji kupaonske sanitarije
• Ytong tankoslojni mort
• alat

Navedenim elementima, osim polica (OVDJE POGLEDAJTE IDEJU 1), možete oblikovati i niz drugih površina za odlaganje, poput postolja za umivaonike (OVDJE POGLEDAJTE IDEJU 2), klupčica u tuš kabini (OVDJE POGLEDAJTE IDEJU 3). Na tako izgrađene elemente keramičke pločice lijepite neposredno, bez prethodne obrade. Sve zahvate ili probijanja koja želite izvesti, s porobetonom možete uraditi i naknadno.

Uređenje zidova kupaonice

Iza planiranja i projektiranja na red dolaze najgrublji radovi, možda čak i «rušenje» cijele kupaonice. Ako je takav slučaj i kod Vas onda biste trebali ukloniti stare sanitarne elemente, keramičke pločice, bojler, radijator, prozor i drugo što smeta. Možda čak i kakav zid.

Ali, ne brinite! Uz naše upute, i uz Ytong materijale, sve ćete sami moći obnoviti.

Ovdje pogledajte kako možete izolirati zidove od vlage i plijesni. A ovdje Vam donosimo konkretne zahvate na ugradnji dodatnih zidova, tuš kabine, kade i različitih polica u kupaoni. Izolacija zidova u kupaonici je presudna. Evo još nekoliko obaveznih činjenica oko izolacije zidova. Samo kliknite!

Djelomično uređenje ili renoviranje kupaonice

Ukoliko Vam proračun ne dopušta značajnije zahvate na renoviranju, predlažemo da napravite djelomičnu obnovu kupaonice.

Pri tome mislimo na osvježavanje zidova, bilo obradom površina nanovo, bilo lijepim bojama, a također možete obložiti vidljive instalacije i popraviti tuš kabinu ili kadu.

Linkovi Vas vode na konkretne savjete vezane uz pojedini zahvat.

Uređenje male kupaonice – par trikova

Prostor ispod umivaonika iskoristite kao funkcionalan prostor (ručnici, kozmetika…). Pogledajte primjer ovdje.

U malu kupaonicu možete postaviti i veće ogledalo kako bi naizgled učinili kupaonicu većom. Zašto ne i preko cijelog zida?

Sitnim detaljima možete dobiti dodatni osjećaj glamura. Školjkice u staklenim bocama, kuglice za kupanje sa šljokicama ili kakva lijepa slika, možda nekoliko biljaka u zgodnim ukrasnim posudama – stvorite dojam punoće i sklada.

Razmišljajte o svjetlijim bojama pri uređenju kupaonice jer će se prostorija činiti većom i dobit ćete osjećaj prozračnosti.

Na kraju, premda se ne čini logičnim, dijagonalno polaganje keramičkih pločica u Vašu kupaonicu davat će manje tjeskoban osjećaj.

KORISNI SAVJETI ZA UREĐENJE KUPAONICE

Kad kupujete keramičke pločice, najčešći materijal za opločenje poda i zida u kupaonici, uvijek računajte količinu s dodatkom od 10 do 15 posto škarta.

Pritom je izrazito važno da na pod ne stavite zidne pločice.

Često se događa da se u kupaonici manje površine kombinira previše tipova pločica, dok se od slaganja pločica pod kutem od 45 stupnjeva većini arhitekata diže kosa na glavi.

U kupaonicama se sve češće koristi i drvo, a pritom je važno znati da je jedino drvo za kupaonicu termotretirana tikovina.

Ako se kupaonica boji, treba koristiti vodootporne boje.

Kod kupnje sanitarne opreme treba paziti na njihove dimenzije. Naime, uporabni prostor ispred umivaonika i kade trebao biti dubok najmanje 90 cm, a ispred WC školjke 60 cm.

Također, pogreške se događaju i prilikom premještanja instalacija i sanitarije. Pritom treba paziti na pozicije vertikalnog odvoda, jer može doći do sporog otjecanja vode i lakšeg začepljivanja cijevi.

WC školjka ne bi smjela biti udaljena više od metra od vertikalnog odvoda.

Negdje u samom podu trebao bi biti smješten i odvod vode koja se nakupi prskanjem prilikom tuširanja i sl. Obvezno bi trebao imati nagib od 0,5% do 1% prema tom odvodu.

Što se tiče rasvjete, treba je postaviti iznad, na ili pokraj ogledala, ugradbeno u strop i ukrasno viseće. Postavljanje rasvjete uz ogledalo u visini lica pruža najbolje svjetlo i umanjuje sjene.

Kuće u zemlji možemo samo načelno nazvati takvima jer je, zapravo, riječ o kućama koje su obložene zemljom, točnije koje su djelomično ili potpuno ukopane u zemlju.

Takve si su se objekti gradili od pamtivijeka, no uvijek u ograničenom broju, tako da su i danas stambena rješenja toga tipa rijetka. Ipak, ne mogu se poreći velike koristi, pogotovo u pogledu štednje energije.

Kuće u zemlji ponovno su aktualne, a njihov povratak na graditeljsku scenu omogućili su novi materijali i sve veće zanimanje za energetski učinkovite objekte i načine života.

Upravo su Ytong proizvodi pogodni za izvedbu kuća u zemlji jer su vodonepropusni, jer su prirodnog sastava i odlični toplinski izolator. Uostalom, provjerite ovdje!

Zemljana kuća je…

Radi se o karakterističnom ekološkom arhitektonskom stilu koji stanarima omogućuje, ne da žive „pod“ zemljom nego „SA“ zemljom. U usporedbi s konvencionalnim kućama, zemljane kuće savršeno se uklapaju u svoju okolinu, a mogu se lako graditi i na brdovitom terenu.

Kuća u zemlji ili, kako se još negdje naziva, „zemljana kuća“ ne mora nužno biti izgrađena pod zemljom. Može je se postaviti i na prirodno uzgojene terene koji joj omogućuju da se oko nje obavije zemlja.

Premda postoji 12 tehnika gradnje zemljom, tip kuće o kojem je ovdje riječ koristi ZEMLJU KAO POKRIVAČ. U tom načinu gradnje zemlja pokriva strukturu od nekog drugog materijala, Ytonga primjerice, čime se dobiva izuzetna termoizolacija.

Vrste kuća pod zemljom

Razlikuju se dvije vrste kuća koje koriste zemlju kao pokrivač:

a) kuće u zemlji: struktura konstrukcije u zemlji je nezavisna, i može biti od bilo kog materijala. Na takav način je građen UNESCO-v kvart u Parizu.

b) kuće pokrivene zemljom:veoma star način gradnje, o čemu svjedoči kuća Banpo-u u Kini, stara oko 4000 godina.

Od klimatskih uvjeta ova se kuća više štiti nego brani i to je osnova građenja ovakvih objekata.

Nekoliko tipova afričkih staništa Tanzanije, Burkine Faso, Etiopije i Nigera, pokriveni su debelim slojem nabijene zemlje. Na Islandu i u Norveškoj drveni krovovi pokriveni su busenima trave.

Istraživanja pokazuju da sloj zemlje, pokriven sa 40 cm busena trave, dovodi do smanjenja gubitka topline 50-90%.

Prednosti zemljane kuće

Zemljana kuća ili kuća u zemlji je fleksibilna konstrukcija koja u potpunosti može biti izgrađena u skladu sa željama svog budućeg vlasnika i ispunjava sve uvjete za individualno stanovanje. U prošlosti takve kuće nisu imale prozore, no moderne ih imaju, na (ili u) krovu, što znači da u njih prodire više prirodne svjetlosti nego u konvencionalno građene („nadzemne“) kuće.

Glavna ekološka prednost zemljane kuće je prirodna izolacija (zemlja). Riječ je o održivoj i ekološki prihvatljivoj gradnji jer zemlja, osim što štiti od niskih temperatura, takvu kuću drži podalje od negativnih utjecaja padalina, vjetra i prirodne abrazije.

Zemlja ljeti kuću hladi, a zimi je održava toplom. Daljnja prednost je i veća vlažnost zraka, od 50 do 70 % u odnosu na pregrijane prostorije konvencionalnih kuća u zimskim mjesecima. Osim toga, takve kuće su nepropusne, što se može smatrati idealnim za kontrolirani klima uređaj.

Kako izgleda jedna takva suvremena kuća u zemlji, odnosno dvije, možete vidjeti na priloženim fotografijama. Radi se o projektu nazvanom – „Ostati prizemljen“ („Stay Grounded“) kojeg je napravio talijanski Materica Studio, a izgrađene kuće se nalazi u Ferrari u Italiji.

Autor je arhitekt Massimiliano Max Menegale.

Ove kuće ne uzimaju ništa od zemlje na kojoj su sagrađene. Smještene ispod razine zemljine površine, svaki iskorišteni kvadratni metar ove su kuće vratile zemlji u obliku zelenih zidova ili vrtova.

Unutarnje dvorište sa stablima i mnogo sunčanih sati tog podneblja osiguravaju privatnost i udobnost, dok tzv. „svjetlosni i zračni topovi“ stvaraju sustav prirodne ventilacije u kući.

Površina jedne kuće iznosi oko 200 m2, vrt je dvostruko veći od površine kuće i, zbog specifičnosti gradnje pod zemljom, smještene su blizu jedna drugoj.

Brežuljak u kojem su kuće smještene omogućava im energetsku neovisnost. Osim energije koju dobivaju od sunca, ove kuće opremljene su i sustavom za geotermalno grijanje koji im omogućava konstantnu temperaturu zraka i vode od 18/20 Celzijevih stupnjeva. Time se konzistentno rješava pitanje klime unutar kuće.

Kuće se svrstavaju u pasivne jer nemaju aktivnu komponentu grijanja, nego pored geotermalnih izvora koriste i solarnu energiju.

Unutarnje dvorište i zeleni krov također doprinose snižavanju temperature kada je to potrebno, a utječu i na kvalitetu mikroklime.

Ove kuće u zemlji studiozno su napravljene pa zato ni prisutnost listopadnog drveta u unutarnjem dvorištu nije besmislena. Naime, njegovo lišće radi sjenu tijekom toplih mjeseci, dok u jesen, a pogotovo zimi, kada mu lišće padne, omogućava prodor sunčanih zraka u unutrašnjost kuće.

Toplinski generator se puni električnom energijom koju osigurava fotonaponski park izgrađen između dviju kuća.

Uz pomoć stratigrafije (grani geologije koja proučava stijene i geološke slojeve) odabran je najbolji pokrov za krovove i zidove pa oni, također, pružaju idealnu toplinsku izolaciju u svako godišnje doba: uzvisine uz kuće osiguravaju stalnu temperaturu zidovima koji u izvan temelja kuće dok zeleni krov također pruža savršenu masivnu zaštitu od vrućina.

Poznato je kako sitni detalji čine razliku. Zato vam donosimo popis od 10 savjeta (i objašnjenja) uz koje ćete moći, na brzinu i uz malo financijskog ulaganja, brzo urediti svoj stambeni prostor ili ga samo osvježiti.

Osvježavanje zidova, bilo postojećom bilo nekom novom bojom, postiže efektnu i brzu promjenu, a ne zahtjeva veliku investiciju.

Niste li skloni eksperimentima, umjesto da zid u dnevnom boravku obojite kričavom bojom, nabavite danas popularne naljepnice koje ne koštaju puno, lako ih je aplicirati, i što je još važnije, lako ih je skinuti. Možete ih mijenjati tempom koji vama odgovara i svaki put prijateljima i gostima prirediti iznenađenje.

Vidljivu razliku napravit će i birani detalji poput svjetiljki, slika, novih zavjesa, neobičnih polica ili pak zelenilo koje je, posebno u proljeće, jako lijep dekor svakoj kući. Ovisno o tome kakav ugođaj želite postići, eksperimentirajte s rasvjetom i/ili svijećama.

Imajte na umu da su upravo detalji ono što čini razliku, stoga se odvažite na neke neobične kombinacije, primjerice pri serviranju jela ili pri uređenju dječje sobe.

Važno je da se vi u svom domu osjećate ugodno i da je sve podređeno vašim potrebama.

Par alatki, nekoliko Ytong ploča i želja za kreiranjem nečeg posebnog bit će vam dovoljni da u svome domu napravite razne police. U nastavku teksta donosimo konkretna uputstva, popis materijala, fotografije i prijedloge za inspiraciju.

Radi zabave, ali i zato što nije uvijek potrebno, a ni moguće, kupiti prikladne police, napisali smo ovaj članak za vas. Uz malo spretnosti, osjećaja za oblikovanje i vrlo zahvalne Ytong elemente brzo ćete se pohvaliti novim regalom za knjige kao plodom vaše mašte i umijeća.  Pogledajte dobro priložene fotografije, pročitajte upute, a potom…na posao!

Police u dnevnome boravku

Namijenjene su za smještaj televizora i drugih aparata, ukrasnih sitnica, knjiga i drugog što želite imati na dohvat ruke u prostoru u kojem provodite veći dio dana. Prije nego se upustite u provođenje projekta „izrađujem police za dnevnu sobu“, razmislite za što vam sve trebaju i kako želite da izgledaju. Potom napravite skicu, nabavite materijal i alat, kojeg „pajdaša“ da vam pomogne i police će časkom biti gotove!

Za police ovakvog tipa kao što su ove na fotografiji trebat će vam slijedeći osnovni materijal, čija će količina ovisiti o veličini vaših polica:

• Ytong ploče debljine 5 i/ili 7,5 cm, možda i 10 ili 12,5 cm
• Ytong tankoslojni mort
• Sidra
• Materijal za završnu obradu
• Od alata pripremite: pilu, lopaticu za nanos tankoslojnog morta, miješalicu za pripremu morta i kantu

Priprema je pola posla. Sada samo pratite dalje upute…

1. Način izvođenja ovisi o nacrtu. Već na samom početku izrade trebali biste se pobrinuti za ravninu, zato prve blokove (ploče) položite u produžni mort.
2. Zidanje možete nastaviti prema nacrtu pri čemu valja lijepiti i horizontalne i vertikalne spojnice ploča tankoslojnim mortom.
3. Regal usidrite u zid elastičnim sidrima (time se sprečava njegovo rušenje, posebno ako je visok).
4. Sidra koristite i za namještanje polica, drugačija veza nije moguća.
5. Regal obradite masom za izravnavanje, izbrusite ga do glatkoće i obojite odabranom unutrašnjom bojom.

Ovakve police možete kombinirati i s drugim elementima – drvom, kamenom, keramikom, tapetama ili čime god vam se svidi.

Polica za televizor

Na zidovima se sa Ytongom mogu čuda stvarati. Ideja koja slijedi je na tome je tragu. Jedan posve bijeli interijer dnevnog boravka razigran je neobično oblikovanim zidom koji je još i dodatno naglašen prugastim uzorkom tapeta.

Naravno, ovakav zahvat ne bi bio toliko jednostavan da nema Ytonga i Multipora. To su podatni materijali. Lako se obrađuju na željene dimenzije i oblike, a ugradnja nije ništa teža. Zidanje Ytong tankoslojnim mortom jednostavno svlada svaka zainteresirana osoba.

Pričvrstite televizor na zid. A pri tome neka zid bude poseban!

Suvremeni televizijski prijemnici toliko su tanki da često figuriraju kao slika na zidu. Ta činjenica otvara široke mogućnost dizajniranja televizorskoga okruženja jer on više ne mora nužno stajati na nekom stoliću ili polici.

Polica za biblioteku

Kućna biblioteka ili barem dio dnevnog boravka preuređen za čitače, bit će neophodni ako želite organizirati i posložiti svoje knjige. Pronađite kutak ili čak prostoriju za kućnu knjižnicu.

I ovdje dajte mašti na volju, jer police za knjige ne moraju nužno biti kvadratičnog oblika. Zašto ne bi malo zavijugale!

Poželite li, u trenucima odmora posvećenog čitanju, uz sebe imati poseban izbor Vama omiljenih djela, obnovite zid u dnevnome boravku i u njemu ostavite nišu. Možete ju obojiti kontrastnom bojom i u nju ugraditi neobične ili obične police na koje potom razvrstajte knjige. One ne moraju uvijek biti horizontalne, ravne.

Kao što vidite na našoj fotografiji, mogu biti  zaobljenog ili kružnog oblika. Upravo sa Ytong blokovima i pločama, jer se lako režu, pile i slažu u krug ili polukrug, možete to realizirati.

Umjesto da pretrpavate police brojnim predmetima pokušajte minimalizirati takvu vrstu uređenja i upotrijebite nekoliko uspravno položenih knjiga, te visoke vaze koje lijepo ispunjavaju prostor. Također, kako bi police bile što zanimljivije, nije loše dodati i objekte različitih visina i boja.

Osim toga, prostor za police s knjigama i ukrasima najbolje je postaviti na mjesta u stanu koja bi inače zjapila prazna i neiskorištena poput kutova. Police mogu biti i brza i jeftina pregrada između, primjerice, blagovaonice i dnevnog boravka.

Efektno osvježenje postići ćete razmještajem postojeće “postave knjiga” na policama i to u slučaju da žudite za promjenom, a niste spremni investirati ni lipe.

Niz okomitih knjiga na policama prekinite vodoravno složenim knjigama ili praznim prostorom s ukrasnim figuricama – promjena će biti odmah vidljiva i interijer će izgledati drukčije.

Nije nužno uvijek mijenjati boje zidova ako želite postići promjenu. Imate li vremena i voljni ste nešto napraviti sami, za jako malo novca možete bojom unijeti vidljive preinake u svoj dom. Kantica sa željenom bojom, kist i precizna ruka sve su što je potrebno za, primjerice, novo lice police, osvježavanje zapuštena stolca ili klupice.

Uređujete li balkon ili terasu, od odbačene palete možete napraviti zanimljivu policu za cvijeće i sitnice. Stare tegle pak lako ćete pretvoriti u nove obojite li ih crnom bojom po kojoj se može pisati kredom. Zasadite u njih začinsko bilje.

Razmještaj namještaja može učiniti čuda za vaš prostor. Stručnjaci tvrde da većina nas ima previše namještaja, a time se guši prostor. 

Masivne police za knjige i regali kao ostavština nekih prošlih vremena trenutačno nisu popularni, pa ih se, posebice želite li više prostora, odmah riješite ili ih obojite u neku neutralnu boju koja će ih vizualno stopiti sa zidovima.

Obratite pozornost i na lustere i visilice! Masivni lusteri u pravilu pristaju samo u vrlo velike prostorije.

Imate li niske stropove, posegnite za provjerenim trikom. Šipke za zavjese i zastore postavite iznad okvira prozora.

Dojmu visine pridonijet će i zavjese u neutralnoj boji bez uzoraka koje sežu gotovo do poda. Ne zaboravite i na važnost biljaka u uređenju interijera.

Zelenilo u kutovima također vizualno povećava prostor, posebice ako je riječ o dekorativnim i većim biljkama. Biljke redovito čistite od prašine.

Odlučite li sami obojiti neki od zidova u jarku boju, prvo obojite malu površinu i pustite boju da se osuši. Ako ste zadovoljni nijansom, nastavite bojiti i ostatak zida.

Ako se pak ne usudite eksperimentirati s jakim i žarkim bojama, upotrijebite ih u detaljima poput jastučića, zastora i malih tepiha. Istoga trena će domu podariti toplinu i promjena će biti odmah vidljiva.

Dizajneri interijera se pri uređenju prostora često služe trikom zvanim “tri jednaka elementa ili detalja”.

Tako je posljednjih nekoliko godina vrlo popularna slika podijeljena u tri dijela, tzv. triptih!

Ako baš takav detalj priželjkujete u svom dnevnom boravku ili pak iznad blagovaonskog stola, jeftina je ideja da sliku koja vam se sviđa isprintate, prerežite na tri dIjela te je uokvirite jednostavnim i jeftinijim okvirima.

Krase li vaš dom veliki prozori i dovoljna količina dnevne svjetlosti, neka upravo to bude njegov najveći ukras. Kako bi vaš dom doista blistao, držite se neutralnih i neupadljivih boja te nemojte prekrivati prozore teškim i tamnim zavjesama.

Kako biste spriječili da soba djeluje dosadno, dodajte kakvu zgodnu sliku ili neobično ukrašen jastuk. Dakako, pripazite da su vam prozori čisti jer kada ih obasja sunce, vidjet će se svaka mrljica.

Jedno od brzih rješenja za unošenje svježe vizualne energije u kuću je novi tepih. S obzirom da je on najveća koloritna podloga u vašem domu (ako ne računamo zidove) ima tu moć.

Inače je pravilo – što je veći tepih, i prostor vizualno izgleda veći. Prostor se vizualno može povećati i spajanjem nekoliko tepiha.

Neutralne boje u prostoriji, veliko ogledalo postavljeno iza sjedeće garniture te veliki tepih odlično funkcioniraju zajedno te prostor čine većim i prostranijim, a jeftina su i brza osvježenja.

Uobičajenu i već pomalo dosadnu spavaću sobu možete osvježiti jednostavnim trikom: jedan zid obojite u tamniju boju ili ga pak prekrijte tapetom. Ako zid iza kreveta obogatite kakvom teksturom, sobi ćete dati topao izgled.

Osim toga, obojite li samo jedan zid ili stavite tapetu, ne samo da ćete postići odličan učinak, nego ćete potrošiti znatno manje novca nego da uređujete sve zidove u sobi.

Ako vas muči mali prostor, krevet odmaknite od zida – prostorija će se doimati većom.

Uređenje dvorišta prema individualnim predodžbama zasigurno je jedan od najljepših projekata pri gradnji kuće. Kako je dvorište dio životnog prostora koji poziva na opuštanje i uživanje to je zadatak uređenja dvorišta izazov i osobito zadovoljstvo ako rezultati odgovaraju početnoj ideji i donose zamišljeno ozračje.

Dvorište je vaše privatno mjesto za povlačenje, opuštanje od svakodnevnog stresa i mjesto za uživanje u zabavnom druženju s obitelji i prijateljima. O tome kako ga učiniti vašim omiljenim mjestom i dati mu notu osobnosti donosimo u nastavku teksta.

Uređenje dvorišta počinje od čišćenja

Zelenilo i priroda opuštaju. Stoga ćete se složiti s nama da je svima danas prijeko potreban odmak od svakodnevnog bivanja u zatvorenim prostorijama ispred računala. Najbolji i najkvalitetniji odmor postiže se boravkom na svježem zraku, u ugodnoj tišini.

Iako bi bilo lijepo imati savršenu kuću s najljepšim dvorištem na planetu u kojemu svaku večer možemo uživati u  zalasku sunca na lijepoj ležaljci, stvarnost je često drukčija.

No, nije sve i nedostižno! Uz pomoć Ytong materijala mnoge zahvate i objekte u dvorištu moći ćete napraviti i sami. Možete tome pristupiti kao zabavi, ali i kao ozbiljnom projektu.

Ipak, najprije je izuzetno bitno da počistite dvorište od smeća, razbacanih bicikala, te ostalih drangulija i da stvorite mjesto na kojem ćete svakodnevno  uživati sami ili s dragim vam ljudima.

Nakon temeljitog čišćenja, promotrite dvoje dvorište i zamislite se u njemu kao prostoru uređenom po vašoj mjeri. Tada ćete sigurno dobiti neke ideje gdje bi što trebalo smjestiti, gdje biste htjeli imati kakvo drvo, grm ili cvijet. Također, možda ne bi bilo loše i da konzultirate pejzažnog arhitekta, hortikulturnog stručnjaka ili kakvog drugog eksperta ako se osjećate nedovoljno odvažnima u uređenju.

Vrtni namještaj – važna točka uređenja dvorišta

Svima koji imate dvorišta, terase ili balkone je poznato – namještaj za eksterijere podložan je znatnom «habanju». Što zbog intenzivne upotrebe što zbog vremenskih uvjeta. Ukoliko Vam je dosadilo stalno unositi i iznositi stolove i stolce, iz vanjskih prostora u unutarnje i obrnuto, rješenje koje predlažemo sigurno će Vas oduševiti.

Mjesta druženja i opuštanja bi, uz estetsku komponentu, morala biti i funkcionalno namještena. Razmislite o jedinstvenom rješenju –namještaju čija je osnovna struktura načinjena od Ytonga.

Klupe, ležaljke i stolići od Ytonga

Kada ga jednom oblikujete poput primjera na našoj fotografiji, prostor namijenjen sjedenju, druženju, čitanju u ležećem položaju i drugim aktivnostima na otvorenom moći ćete ostaviti na milost i nemilost vremenskim nepogodama. Svakako treba Ytong prije završne boje dodatno zaštititi.

Dakle, potrebno je zagletati vanjskim gletom i onda staviti boju po želji. Vaše će samo biti, da u slučaju kiše, sklonite jastuke.

Za izradu zidića za naslon i prikladnih sjedalica koristiti možete slijedeće materijale:

• Ytong ploče 5 ili 7,5 cm
• Ytong zidne ploče10, 12,5 ili 15 cm
• Ytong zidni blokovi 20 ili 25 cm
• Ytong tankoslojni mort
• prikladan alat

Kako izgledaju predloženi materijali i koje su im karakteristike pogledajte ovdje!

Što se alata tiče, dobro će poslužiti i onaj iz Vaše kutije s alatom – neka pila, brusni papir i slično.

Kako se zida zid od Ytonga naučite ovdje.

O vrsti završne obrade i načinima rada informirajte se, pak, ovdje. Ako želite da Vam i vrt i terasa budu stilski usklađeni, pogledajte naš prijedlog za izradu terasastog vrta na ovome mjestu.

Par dodatnih prijedloga…

Dakle, od Ytonga gradite zidiće. Visinu odredite sami ovisno o tome hoće li zidić biti osnova za sjedalicu ili za naslon. Na zidiće namijenjene sjedenju stavite drvene, rešetkaste poklopce koji će se moći podizati u unutar tog prostora držite drva za roštilj ili sanduke s pićem ili štogod Vam se već učini prikladnim. S gornje strane stavite mekane jastuke.

Na klupicama, ležaljkama i stolcima oblikovanim uz pomoć Ytong blokova i ploča moći ćete po želji, sezonski, mijenjati presvlake jastuka i podložaka. Tako će Vaša terasa ili balkon imati mnoštvo lica, šarenih ili jednobojnih, kako Vam bilo drago.

I nemojte se ograničavati. Ne moraju klupice nužno biti pravocrtne, ravne. S Ytongom se super izrađuju i zaobljeni elementi. Pogledajte ovdje!

Bude li Vam potreban kakav manji stolić na kojem biste ponudili gostima kavu i kolačiće na balkonu, evo ideje za vrijedne ruke. Kliknite i pogledajte što se da napraviti za jedno popodne.

Roštilj kao centralna točka uređenja dvorišta

Svaki roštilj ispunit će svrhu uz nekoliko uvjeta. Jačina žara trebala bi se moći kontrolirati dovodom zraka. Tako ćete žaru davati manje ili više kisika za gorenje. Pristup žaru mora biti olakšan, micanjem rešetke ili kroz posebna vratašca. Roštilj mora imati dobar «cug». Odvod treba dim stalno dizati uvis, a ne ga vraćati prema vama.

Zidani roštilj i kao vrtni kamin

Zidani roštilj zadovoljava sve spomenute kriterije. Uz to, izrađuje se kao vrtni kamin koji objedinjava boravak, odmor, druženje i pripremu hrane na otvorenoj terasi ili dvorištu.

Udaljenost od kamina do mjesta za sjedenje ne bi smjela biti manja od 1,5 m. Vrtni kamin može biti sastavni dio vrta, terase, pergole. Možete koristiti postojeći dimnjak koji je sastavni dio već izgrađenog zida objekta. Oblik ne mora uvijek biti četvrtasti.

U nastavku teksta pročitajte na što obratiti pozornost kod izgradnje vlastitog vrtnog kamina. Mi vam predlažemo Ytong materijale. Pokazali su se odličnima! Ne usudite se sami upustiti u taj pothvat? Nema razloga za bojazan, ovdje pročitajte kako i sa čime se to radi, lako i jednostavno!

Nekoliko savjeta kod gradnje roštilja

Kod zidanog roštilja obratite pozornost na veličinu. Ne gradite preveliki, jer ćete za zagrijavanje bespotrebno potrošiti puno drva ili ugljena. Unutrašnjost radije ogradite šamotnim ciglama te vatru ložite samo unutar tog prostora. Oblik i vanjski dio kreirajte od Ytonga. Elementi se lako režu, brzo se njime gradi, a i lagan je pa nećete trebati snažne temelje.

Pripazite na visinu, postavite otvor tako da se ne morate saginjati. Ako namjeravate i ražanj katkad peći, ostavite sa strane otvore za motor. Važan čimbenik je i dimnjak koji mora biti barem 1,5-2 m viši nego najviša točka zidanog roštilja, po mogućnosti s ugrađenim naizmjenično postavljenim stepenicama po unutrašnjoj strani. Te stepenice s jedne strane usporavaju dim, tako da „cug“ ne bi bio prejak, a i dim vam se neće vraćati.

Na kraju…oko goriva

Dobar drveni uljen ili briketi minimalno razvijaju dim kad se pretvore u žar. Ne bi smjeli imati nikakav neugodan miris. Najbolja drva za žar su bukovina i grab. Nemojte koristiti četinare (bor, jelu, smreku), a ni maslinovo drvo. Četinari imaju smole pa brzo gore, a maslina je toliko kalorična i gori takvim žestinom da često rastopi rešetku ili sam roštilj.

U dvorište smjestite i ljetnu kuhinju

U mnogim ruralnim područjima Hrvatske ljetna kuhinja bila je nekada, a i danas je, obavezni dio doma. Njene su prednosti mnogobrojne. Osim što se može, pripremajući namirnice i kuhajući, uživati u svježem zraku, ne grije se unutarnji prostor, a sam pogled na zelenilo dodatna je inspiracija za kuhara ili kuharicu.

Ljetna kuhinja na otvorenom ne mora biti velikih dimenzija. Važno je da zadovolji osnovne uvjete – da ima prikladnu liniju s prostorom za pripremu i pranje sastojaka, te za njihovo kombiniranje i obradu u loncu ili na tavi. Ljetna kuhinja može biti u sklopu nekog pomoćnog objekta, može se nalaziti pod nadstrešnicom, može biti vezana uz kuću, ali i sasvim slobodna u dvorištu.

I najveći protivnici kuhanja na takvome će mjestu poželjeti pripremiti barem voćnu salatu.

Kao u restoranu Boškinac na Pagu

Koliko je praktično i lijepo imati na terasi «vatrenu liniju» možete se uvjeriti ovdje, u intervjuu s vlasnikom hotela Boškinac u Novalji na Pagu koji je u novu sezonu ušao dajući povjerenje Ytongu. Naravno, Vaša ljetna kuhinja ne mora biti tih dimenzija.

Za izgradnju polica u vanjskoj kuhinji na kojima ćete pripremati jela trebat će Vam:

• Ytong ploče debljine 5 i/ili 7,5 cm, možda i 10 ili 12,5 cm (ovisno o Vašem nacrtu)
• Ytong tankoslojni mort
• Sidra
• Materijal za završnu obradu
• Odalata pripremite: pilu, lopaticu za nanos tankoslojnog morta, miješalicu za pripremu morta i kantu

Izrada ljetne kuhinje:

1. Na samom početku izrade pobrinite se da podnožje (terasa) na kojoj ćete graditi bude ravno. Prve blokove (ploče) položite u produžni mort.
2. Zidanje možete nastaviti prema nacrtu pri čemu valja lijepiti i horizontalne i vertikalne spojnice pločaYtong tankoslojnim mortom
3. Sidra koristite i za dodatno spajanje polica, osobito ako imate stražnji zid
4. Izgrađene police obradite masom za izravnavanje, izbrusite do glatkoće i obojite odabranom bojom

Pogledajte i ovaj primjer kako se grade police u kuhinji ili ovaj u kojem Vam donosimo ideju za  izgradnju višenamjenskog pulta, također korisnog u varijanti ljetne kuhinje.

Vanjska, ljetna kuhinja treba instalacije

Prije gradnje pobrinite se za sve neophodne instalacije i za izvođenje radne površine. Ljetna kuhinja mora imati dobro osvjetljenje i čistu vodu. Samo kuhanje može biti na struju, plin ili drva. Dizajn i funkcionalnost Vaše vanjske kuhinje neka bude takva da omogući sigurno korištenje električnih uređaja na otvorenom. Također, pobrinite se da, u vremenu kada ne koristite kuhinju na otvorenom, pokrijete sve kritične dijelove.

Neobična ljetna kuhinja

Pri planiranju i izgradnji nemojte se ograničavati oblikom. S Ytong materijalima kuhinja na otvorenom, kao i ona u unutarnjem prostoru, može biti i kružnoga ili nekog drugog oblika. Piljenjem Ytong ploča i njihovim prilagođavanjem, sve je moguće postići. Pogledajte ovdje kako je izgrađen čitav zaobljeni zid, a ovdje polukružni pult.

Vrtna sjenica

Vrtna sjenica može biti vrlo efektan i koristan dio vašeg eksterijera. Uostalom, još su i stari Rimljani znali iskoristiti njezine prednosti i osigurati si najljepši pogled na vrt, a poslužila je i kao neka vrsta skloništa, kao prostor za mir i odmor.

Ipak, primarni zadatak sjenice (a to joj i ime govori) je pravljenje sjene, odnosno zaštita od sunca i neželjenih pogleda. Vrtna sjenica omogućava i uživanje u zelenilu i cvjetnim dekoracijama po vlastitom izboru.

U vrijeme ljetnih vrućina osvježenje je najbolje potražiti u ugodnoj hladovini vrtnog paviljona ili intimnoj vrtnoj sjenici. Osim stvaranja sjene i zaštite od sunca, sjenica može poslužiti kao sklonište od iznenadnog ljetnog pljuska. One su rado viđeni element u vrtu, primarno zbog toga što omogućavaju boravak na otvorenom i onda kad vremenski uvjeti nisu idealni.

U vrtnoj sjenici od proljeća do jeseni

S obzirom na svoju konstrukciju, veličinu i namjenu, sjenice se mogu koristiti od proljeća do jeseni za uživanje u prirodi pa u njih možete ugraditi stol s klupama ili stolicama, uklopiti ljuljačku ili mrežu za odmor, a ako uvedete rasvjetu moći ćete je koristiti i u večernjim satima. Ukoliko je obrasla ružama ili glicinijom dodatno će ukrasiti ambijent i pružiti zaštitu od neželjenih pogleda i vjetra.

Sjenica je idealan vrtni objekt jer nudi zaklon od sunca ili vjetra, a ne lišava udobnosti ispijanja kave na svježem povjetarcu. U njoj će svatko doživjeti mnoge ugodne trenutke, uz dobru knjigu ili u društvu prijatelja uz roštilj i večernje druženje. Kako bi vrtni paviljon ili sjenica bili lijepi i korisni, postavljanje objekata je potrebno pomno isplanirati.

Sjenica uklopljena u arhitekturu vrta

Kada planirate uređenje cvjetnih gredica, šetnica i vrtnih staza, računajte i na prostor u kojem će biti smještena sjenica. Razlikujemo više vrsta – od onih s otvorenim bočnim stranama do poluotvorenih sjenica, dok su one s potpuno zatvorenim zidovima karakteristične za botaničke vrtove i u privatnim vrtovima ih ne susrećemo tako često.

Najjednostavnije sjenice čine potporni stupovi, grede i letve na njima, poput ove na našoj fotografiji.

Ytong materijali su odlični za kreiranje sjenice. Od njih možete napraviti podlogu odignutu od tla na kojoj pak možete oblikovati konstrukciju po svojoj želji. Materijali koji se koriste uvelike ovise o arhitekturi okoline i ambijentu koji želite postići.

Između potpornih stupova mogu i ne moraju biti postavljeni elementi ograde.

Vrtnu sjenicu možete smjestiti u centralni, kutni ili bočni dio vrta, ovisno o terenu i rasporedu biljnih vrsta, a vrlo se često nadovezuje na pečenjare, krušne peći i slične elemente u vrtu.

Važno je znati da za sjenicu i nadstrešnicu tlocrtne površine do 15 m2 nije potrebna građevinska ni lokacijska dozvola, prema Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima kojeg je donijelo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Skulpture od Ytonga ukras dvorišta

Poznato je – kreativci koriste nevjerojatne materijale za svoja djela. A jeste li znali da i Ytong ima taj potencijal? U nastavku teksta vidjet ćete neke od zadivljujućih i zanimljivih skulptura oblikovanih od strane umjetnika, profesionalaca i amatera. Sigurni smo kako će vas nadahnuti i potaknuti da se i sami okušate u materijaliziranju svojih ideja i zamisli.

Zašto ne biste i vi neku skulpturu izgrađenu vlastitim kreativnim rukama postavili kao važan ukras u svoje dvorište?

Kako raditi kipove u Ytong bloku

Od materijala trebat ćete jedan ili više blokova, ovisno što u konačnici želite napraviti. Zatim, jednu običnu grafitnu olovku, čekić, dlijeto i turpiju. Dobro će doći i neka pila. Na blok narišite ono što želite oblikovati i prema crtežu iskucavajte višak materijala, pilite, brusite, grebite…Jednostavno, zar ne?

Pogledajte ovdje editorijal o takvoj kreativnoj akciji naše suradnice!

Ali, to nije sve….

S Ytongom možete oblikovati i velike skulpture koje će ukrasiti vrt ili neki drugi otvoreni prostor. S obzirom da je porobeton vrlo prijemčiv za razne materijale završne obrade, zašto svoje djelo ne biste, na kraju, i obojili?

Savjet za kraj

Mogućnosti je bezbroj. Motiva i izvedbi također. Osim bojenja, skulpturice možete povezivati i drugim materijalima. Primjerice kombinirati ih s drvom, metalom, keramikom ili odbačenim plastičnim dijelovima. U tom slučaju imat ćete spoj recikliranog, novog i originalno kreativnog, samo vašeg.

Bit ćete potpuno u trendu!

Montažne kuće postale su, posljednjih desetak godina, predmetom mnogih diskusija. Kako javnosti, tako i stručnih krugova.

Novi građevinski materijali i koncepti koji se pojavljuju na tržištu otvorili su prostora za nevjerojatne kreacije, a imperativ (ili pomodarstvo) ekologije, niskoenergetske gradnje i relativno velika količina novca potrebna za rješavanje stambenog pitanja natjerale su investitore i graditelje na istraživanje raznih opcija u graditeljstvu.

O konkretnim razlikama između montažnih kuća, polumontažnih i zidanih informirajte se na ovome mjestu, a u nastavku pišemo o prednostima i nedostacima montažne gradnje.

Također, upoznat ćemo vas detaljnije s propulzivnim društvenim pokretom koji zagovara gradnju minijaturnih kuća, tzv. tiny house movement.

Naravno, i životu u njima po principima minimalizma, o čemu smo pisali ovdje.

Montažne kuće ili zidane?

Slično kao i kod pitanja koji stil stanovanja odabrati, “kuću ili stan?” apsolutan odgovor ne postoji, već on ovisi o individualnim potrebama investitora i njegovim uvjerenjima.

Montažne kuće, uvriježeno je mišljenje, su idealne za ljude koji žele živjeti u obiteljskoj kući “skrojenoj” prema vlastitim potrebama, ali ih gradnja kao proces ne zanima ili o njoj ne znaju dovoljno, nemaju iskustva te vrste niti vremena da se gradnjom bave.

Razlog tomu je što izvođači montažnih kuća kupca oslobađaju većine zamornih poslova vezanih uz gradnju: od izrade potrebne dokumentacije, izbora i koordinacije radnika pa sve do papira za kredit.

Međutim, takav isti aranžman i brigu o investitoru nudi sada i tvrtka Ytong koja omogućava svojim klijentima i kupcima potpunu individualnu prilagodbu već projektiranih kuća iz ponude kataloga. U cijeni paketa dobiva se niz stavaka, od glavnog projekta i svog potrebnog materijala do krovne konstrukcije i prijevoza materijala na gradilište, te nadzora radova. Isto tako, tu je i niz besplatnih pogodnosti o čemu čitajte ovdje.

Montažne kuće i energetska učinkovitost

Energetska učinkovitost i ekološka prihvatljivost svakako je jedna od prednosti montažne kuće oko koje nema spora. Naravno, niskoenergetski standard moguće je postići i kod klasične gradnje, a kod upotrebe Ytong materijala, zbog karakteristika porobetona, nije potrebna ni dodatna izolacija.

Montažna kuća, smatra se, osjetno je lakša od klasične, pa je temeljenje jednostavnije i jeftinije. I u ovoj točci prijepora gradnja Ytongom pokazuje se kao prednost jer je porobeton lagan, dobar izolator, s kojim se vrlo jednostavno rukuje i koji se nevjerojatno dobro da prilagoditi piljenjem i brušenjem. Uvjerite se!

Vrijeme gradnje montažnih kuća

 Vrijeme gradnje zidane kuće obično se procjenjuje na jednu do dvije godine, no često se rokovi otegnu u nedogled, što zbog uobičajenih problema s majstorima koji paralelno rade na po nekoliko gradilišta, što zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i drugih nepredviđenih situacija. Samo zidarski radovi mogu se obaviti i u šest mjeseci, ali se kuća iz fizikalnih i higijenskih razloga ne smatra useljivom barem godinu dana. Na našem tržištu je relativno malo tvrtki specijaliziranih za gradnju obiteljskih kuća, jer se one uglavnom bave profitabilnijom stanogradnjom.

Ova činjenica znatno komplicira upuštanje u gradnju ili adaptaciju malim investitorima: pronalazak majstora, njihova koordinacija i nadgledanje, neizvjesni rokovi koji se pomiču unedogled, problemi oko eventualnih reklamacija itd. Sve nabrojano može naknadno povisiti planirane troškove klasične gradnje, a tu su i popratne pojave karakteristične za “mokru gradnju” (prisutnost vlage u konstrukciji i sl.).

Montažna kuća se izvodi “suhim postupkom” i brzo je useljiva. Ytong kuća spoj je jednoga i drugoga načina u svim najboljim stavkama.

Montažne kuće nisu jeftine

Financijska isplativost montažnih kuća često je predmet raznih diskusija. Razlog tomu su tvrtke izvođači koje često promoviraju montažnu gradnju kao jeftinu, pri čemu može doći do nesporazuma. Montažne kuće nisu jeftine.

Često se mogu čuti procjene troškova zidanja klasične kuće na tristotinjak eura po metru kvadratnom, što je naprosto nerealno. Gradnja “na crno”, uz pomoć rodbine ili upotrebu najjeftinijih materijala ne može se kvalitetom i brzinom izvedbe usporediti sa standardima koje jamče montažne ili polumontažne kuće.

Cijena montažne kuće

Montažna kuća, niskoenergetska, izvedena po principu “ključ u ruke” prosječno stoji oko 600 eura/m2.

Prosječna cijena zidane kuće uobičajenih karakteristika je oko 700 eura po kvadratu, ukoliko se njena izvedba povjeri nekoj od specijaliziranih građevinskih tvrtki. U slučaju obavljanja radova u vlastitom aranžmanu (npr. završni radovi), cijena se u obje varijante gradnje može spustiti za otprilike stotinjak eura po kvadratu.

Financijska isplativost montažne kuće, a osobito Ytong kuće, leži u njenoj dugoročnoj eksploataciji: uštedi energije i niskim troškovima održavanja. Naravno, vrijednost montažne kuće s vremenom opada, ali to je slučaj i kod klasične gradnje.

O kolikom se postotku radi, ovisi o istim parametrima kao i kod klasične gradnje: kvaliteti objekta, pravilnom održavanju, lokaciji, dizajnu itd.

Trajnost montažne kuće

Montažne kuće imaju rok trajnosti, za razliku od klasične zidane gradnje za koju se smatra da, uz dobro održavanje, traje vremenski neograničeno. Ovdje je potrebno razlikovati ono što je tehnički izvedivo od onoga što je ekonomski opravdano.

Naime, rok trajnosti kod montažnih kuća obično je oko 150 godina, nakon čega se smatra da objekt više nije isplativo održavati. Objekt se tada vrlo jednostavno i jeftino može demontirati i potom reciklirati. Klasična gradnja (samo ona kvalitetna, naravno) možda može izdržati stoljeća, ali po kojoj cijeni?

Kuća stara 150 godina se može adaptirati, ali je često ekonomski i tehnički mnogo povoljnije srušiti staru i sagraditi novu kuću.

Dakle, zamjena dotrajalog objekta novim nije praksa samo montažne gradnje, već i one klasične, ukoliko se ne radi o zaštićenom spomeniku kulture.

Gradnja kuće za većinu predstavlja veliku životnu odluku. Ovaj svakako važan i opsežan posao ne treba započinjati prije detaljnog informiranja o svim dostupnim opcijama. Uspjeh pothvata ovisi o tome koliko ste realno procijenili svoje potrebe i mogućnosti, te jeste li na njih adekvatno odgovorili.

Sklapanje ugovora o gradnji – skriveni troškovi

Bilo da gradite montažnu kuću ili želite onu polumontažnu tipa Ytong kuće ili ste pak našli izvođača radova za klasičnu zidanicu, prilikom sklapanja ugovora o gradnji obratite pozornost na slijedeće stavke:

• Transport do mjesta gradnje može predstavljati značajan iznos ukoliko je mjesto gradnje udaljeno od mjesta izrade montažne kuće
• Limarske radove koji povećavaju konačnu cijenu kuće, a neophodni su za dovršetak radova
• Izradu projektne dokumentacije
• Klupčice za prozore – pri čemu pripazite na materijal od kojeg će biti izrađene
• Razvod vodovoda i kanalizacije unutar zgrade i barem jedan metar izvan same zgrade
• Troškovi smještaja radnika

Također razmotrite i kvalitetu materijala od kojih će biti izrađena vaša kuća, a posebice obratite pozornost:

• Pokrov vašeg krova mora biti uistinu kvalitetan kako biste smanjili troškove održavanja
• Kvaliteta izolacijskih materijala mora biti najveća moguća kako bi vaša kuća bila što trajnija

Bitna stvar prilikom razmatranja ponuda jest i odnosi li se cijena na neto kvadraturu, odnosno korisnu stambenu površinu ili bruto površinu u koju ulazi i debljina zidova, terase, balkoni i vanjske stepenice. Iznos bruto površine može biti i do 20% veći od neto korisne stambene površine.

Ovdje pogledajte kako do Ytong kuće, koja dokumentacija će vam biti potrebna i gdje ćete moći dobiti sve potrebne i točne informacije o gradnji.

Koje su dozvole potrebne za izgradnju montažne kuće?

Isto kao i za klasičnu gradnju. Prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji za objekte koji imaju bruto površinu manju od 400 m2 potrebno je ishoditi „Rješenje o uvjetima građenja“, dok je za objekte čija je bruto površina veća od 400 m2 potrebna „Lokacijska dozvola“ i „Potvrda glavnog projekta“.

Koncept minijaturnih kuća je društveni pokret koji je krenuo iz SAD-a prije nekoliko godina. Njegovi pobornici zagovaraju stanovanje u minijaturnim domovima. Prednost minijaturnih kuća je to što zauzimaju manje prostora, lakše se grade, često se prave od recikliranih ili ekoloških materijala. Prosječna površina kuća u SAD je oko 230 m2, dok se površine minijaturnih kuća kreću od od 10 do 40 m2.

Podaci od prošle godine pokazuju kako, oko 9 posto američkih domova, ima manju stambenu površinu od one koja je bila uobičajena prošlih godina. Drugim riječima, grade se i traže manje kuće, posebno minijaturne kuće.

Tome je pokretu svakako doprinijela i činjenica da su u velikoj krizi mnogi Amerikanci izgubili svoje domove jer više nisu mogli plaćati hipoteke za kuće u kojima su do tada živjeli.

S obzirom da je slična situacija sa kvadraturama stambenih površina i u Europi, a svijest o potrošačkim pretjerivanjima sve viša, za očekivati je da će pobornika izgradnje minijaturnih kuća biti sve više i na Starom kontinentu.

Maštoviti oblici minijaturnih kuća

Generalno, mini kuće mogu se svrstati u tri osnovne kategorije:

1. kućice na kotačima – što konkretno znači kamp kućice neuobičajenoga izgleda
2. kućice na „kamionskoj prikolici“ – također su na kotačima, pokretne, a njihova je maksimalna širina prilagođena cestovnome prijevozu

Ipak, takvoj je kućici potrebna pratnja za specijalni teret. Ima modela koji se prevoze u više “komada” pa se sastavljaju na prostoru smještaja kućice. Takav objekt se najčešće osloni na betonske stupiće. Za ovu vrstu mini kuća ima proizvođača i u RH.

3. kućice koje su građene klasičnim načinom, ali su manjih dimenzija (montažne/zidane)

Naravno ima i plutajućih verzija, verzija za rijeke i mora, uglavnom kućica privezanih uz obalu, ali one se ne svrstavaju u posebnu kategoriju nego u neku od prethodne tri.

Kod projektiranja takvih kućica, puno više nego kod uobičajenih kuća, vodi se računa o namještaju koji je “uklopljen” u objekt.

Minijaturne, pokretne kućice imaju i dodatnu prednost izrade i smještaja na praktičnoj ili bližoj lokaciji , a onda, nakon zasićenja pejzažem kod njeih stanovnika, mogu se transportirati na neku drugu livadu ili dvorište.

Stanovanje svedeno na najnužnije

Smanjiti nepotrebne kvadrate i svesti stanovanje na najnužnije, već smo istaknuli, rastući je trend i cilj kojemu teže mnogi.

Minijaturne kuće imaju sve što je potrebno za život: kupaonicu, kuhinju, dnevnu zonu, spavaći dio, a često i prostrane trijemove i terase.

No, sve je to smješteno na puno manje kvadrata nego što to imaju “tipične” obiteljske kuće. Samim time, takvi objekti su jednostavniji za čišćenje i održavanje, imaju manje troškove i režije, ali donose i važnu promjenu u razmišljanju.

Mali dom bez puno stvari pojednostavljuje život i donosi osjećaj istinskog zadovoljstva jer vlasnici prestaju biti orijentirani na stvari i materijalno. Dovoljno je imati krov nad glavom i svoj kutak svemira.

Iako malene, kućice koje vam predstavljamo u nastavku, vrlo su funkcionalne, a oduševljavaju i svojom arhitekturom, dizajnom i uređenjem.

Mini domovi iz Nove Škotske

Tvrtka Full Moon Tiny Shelters, stvara simpatične, minimalističke građevine ispod 20 m2. Ovi proizvođači malenih domova su iz Nove Škotske i predstavljaju prilično novu tvrtku koja je osnovana 2013. godine, a njihova pažnja je usmjerena pokretu malih kuća od samog početka.

Bilo da su sirove ili profinjene, elegantne ili estetske, razigrane ili duboke, njihove male strukture mogu biti korištene kao domovi, umjetnički prostori, srednje tvrtke, mirna mjesta za pisce, vikendice ili kuće na brodovima.

Kvadrat male kućice ima visoku cijenu

Iz razloga što grade male konstrukcije, izvođači i tvrtke koje se bave takvom gradnjom mogu izrađivati ​​bolje jedino uz pomoć vrhunskih materijala i upravo zbog tog odnosa veličine i kvalitete, kvadrat ovakve male kućice košta više nego kvadrat obične kuće normalne veličine.

Svaka od ovih kuća je prilagođena, obično dolaze na prikolici i u skladu sa specifikacijama klijenata. Kao opcija, postoji i krovna površina koja može biti prilagođena za život, za postavu solarnih panela, za suhi toalet, malo potkrovlje, spremnik za sakupljanje kišnice i još mnogo toga.

Malene kuće nisu namijenjene stalnim domovima, ali su potpuno opremljene za život tijekom sva četiri godišnja doba – mogu izdržati najtoplija ljeta i hladne zime. Pored toga što su vrlo dobro izolirane, drugi najvažniji faktor je uvećanje raspoloživog prostora i njegovo prilagođavanje višenamjenskim funkcionalnostima. Posjeduju također i dobre instalacije za vodu u kuhinjama i kupaonicama, dok udobna, ali opet minimalistička estetika čini njihove stanovnike sretnima i pruža im udobnost, nikako skučen osjećaj i nedostatak.

Mini kuća na japanski način

Hiyoshi je naziv male kućice koja je pravi je primjer minimalističkog pristupa gradnji i arhitekturi.

Japanska arhitektura i inače je posebna po jedinstvenim dizajnerskim rješenjima, a ova je mini kuća još jedan dokaz domišljatosti.

Kuću je kreirala i izgradila tvrtka EANA, a glavna misao vodilja bila je da malen prostor mora imati sve što je potrebno za egzistenciju, ali treba biti i udoban za svakodnevan boravak i stanovanje.

Neobična kuća nalazi se u Yokohami, a svaki je kutak pažljivo osmišljen.

Sa strane ima velike prozore koji osiguravaju većinu dnevnog svjetla. Dnevni boravak ima duplu visinu zidova tako da na prvi pogled djeluje prostranije nego što jest.

Otvorena i ugodna, kuća je namještena osnovnim namještajem, a sve su boje u svijetlim tonovima, jer one vizualno povećavaju prostor.

Iako se to ne bi očekivalo za ovako malu kuću, vlasnici čak imaju i vrt. Na krovu.

Za bojanje zidova sinonimi su različiti – ličenje, krečenje, farbanje, malanje ili pituranje.

I to nisu svi!

No, kako god zvali taj postupak riječ je o istome, o jednom od najlakših i najisplativijih tzv. uradi sam zadataka.

Kad unajmite majstore da oboje zidove, to je vjerojatno brzo i profesionalno napravljeno, ali morate izdvojiti više novca. Ako još niste bojali zidove, ne dajte se zastrašiti pričama da ćete na kraju opet uzeti profesionalce jer bojanje zaista i nije tako teško.

Korištenje valjka i četkice je posve jednostavno, a ideje su svuda oko vas.

Bojanjem zidova možete potpuno transformirati unutarnji prostor, dajući mu osobni pečat. Pogledajte ovdje!

Ipak, da se krečenje ne bi pretvorilo u stresnu situaciju, poslušajte savjete iskusnih majstora koje donosimo u tekstu, pripremite potreban materijal i alat, zasučite rukave i počnite.

Za dobar ton boja – bolji uzorak je veći uzorak

Nemojte očekivati kako će vam uzorak veličine nokta biti od pomoći pri zamišljanju izgleda i dojma određene nijanse boje vašem zidu. Najbolje ćete učiniti upotrijebite li veći uzorak, onaj koji ima površinu barem 25 cm x 25 cm. A takvog (ili većeg) i konkretno isprobajte na zidu kad već zamiješate željenu boju.

Kvaliteta boja

Isplati li se uložiti u kvalitetnu boju? Da, naravno. Jeftinija boja dobro izgleda dok je još mokra, ali ne i kada se osuši. Onda morate prijeći još jednu ruku i još jednu… i potrošili ste puno boje. Također, nove boje se brzo suše, neke čak i za 30 minuta, pa za slijedeći premaz ne trebate čekate čitav dan.

Ako ju nemate od koga posuditi i morate kupiti opremu za bojenje poput kistova, također je pametnije uložiti malo više novca jer jeftini kistovi neće lijepo rasporediti boju ili će ostavljati dlačice po zidu. Naravno da ne moraju biti najskuplji, ali probajte se raspitati i pronaći srednji omjer za dobru cijenu.

Koliko vam treba boje

Ne kupujte previše! Prije nego što krenete u kupovinu, metar u ruke. Da biste izračunali koliko vam boje treba koristite slijedeće formule. Za površinu zidova: pomnožite dužinu i visinu najdužeg zida i sve to pomnožite sa četiri. Udvostručite brojku ako želite zidove premazati dva puta. Ne zaboravite na strop (plafon). Standardno pravilo je da otprilike četiri litre boje pokriva 37 kvadrata zida. Odnosno, čak je, kod nekih modernih boja, prosječni utrošak 1 l na 4 m2, ali ovaj podatak mora biti utisnut na etiketi boje.

Temeljita priprema za bojanje

Prije samog bojanja trebate sve detaljno pripremiti jer će inače rezultati biti loši, a na kraju ćete imati puno više čišćenja i spremanja. Sve rubove zidova oblijepite zaštitnim trakama, a podove prekrijte novinama ili velikim najlonima.

Nove boje su postojanije i teško se skidaju ako kapnu na pod ili vrata, zato zaštitite podove na vrijeme. Prije krečenja morate očistiti zidove, naročito u kuhinji, gdje ima mrlja od masti i hrane. Ako ne očistite prljave mrlje, boja se neće dobro primiti. Na prljavijim mjestima koristite sredstvo za odmašćivanje.

Zatim sve isperite vodom. Ako na zidovima imate manje pukotine i neravnine, dobro ih pobrusite. U trgovini prodavačima objasnite za što vam treba brusni papir da ne kupite krivi ili preoštri tip koji će ošteti zidove. Zatim ta mjesta prebrišite krpom kako biste pokupili svu prašinu. Ako nemate „ljepljivu“ krpu, omotajte ljepljivu traku oko neke drške i ovim priručnim sredstvom pokupite prašinu. Preporučljivo je da i zidove prebrišete ljepljivom ili magičnom krpom ili da po njima jednostavno prođete usisavačem.

Veličina valjka za bojanje

Ukoliko bojite veću površinu, idealan je valjak od 35 pa čak i 45 cm jer zadržava dosta boje, pa brzo možete da obojite veću površinu. Za dio oko vrata i prozora odličan je valjak od 23 cm.

Bojanje počnite od kutova

Iskusni majstori posao počinju tako što prvo premažu kutove i rubove, a onda premažu zid dok je boja u uglovima još vlažna. Najbolji efekt se postiže u dvoje – jedna osoba boji rubove i uglove, a druga zid.

Izbjegnite grudice

Nikada nemojte umočiti valjak u boju sve do drške da se boja ne bi cijedila. Ipak, nemojte se bojati ni dobro umočiti valjak u boju jer dobra ‘ruka boje’ skriva sve nesavršenosti na zidu. Većina stručnjaka preporučuje da se stavljaju dva sloja boje, ali je vrlo važno da se prvi sloj prvo dobro osuši.

Ako niste uspjeli tijekom prvog dana završiti posao, dobro zatvorite kante, a sutra procijedite boju i nastavite sa krečenjem. U suprotnom, na zidovima bi vam se mogle pojaviti grudice i upropastiti sav vaš trud.

Zid napravljen od Ytong materijala osobito je pogodan i jednostavan za ličenje. Zašto je tome tako pročitajte ovdje!

Prilikom bojanja zidova javljaju se brojni izazovi, čak i za majstore toga posla. Posve novi zid treba drukčiji tretman od onoga na kojem se nalazi već mnoštvo slojeva boje. Također, nerijetko plijesan i gljivice predstavljaju problem, za kojeg, srećom, postoje dobra rješenja!

Što učiniti u spomenutim slučajevima i kada se upotrebljava periva boja, a kada ona nije nužna, pročitajte u nastavku teksta.

Kada je potrebna impregnacija prije bojanja?

Impregnacija ima funkciju da smanji i ujednači upojnost podloge. Izrazito upojne podloge «povući» će tekuću fazu iz boje. Boja se neće moći ravnomjerno nanositi, tj. valjak i kist će „zapinjati“ i završni izgled filma će biti neujednačen s vidljivim preklopima valjka i još vidljivijim prijelazima valjak –kist.

1. Impregnacija je potrebna uvijek kada zid bojimo prvi put. Bilo da se radi o podlogama vapnenih i vapneno-cementnih produžnih žbuka, gips-kartonskih ploča ili neožbukanim betonskim podlogama, impregnacija prije prvog bojenja obavezno je potrebna. Sve ove podloge imaju povećanu, a u pojedinim slučajevima i neujednačenu upojnost te eventualno površinski sloj prašine i slabo vezane dijelove.
2. Ukoliko je unutarnje zidove prije ličenja mjestimično bilo potrebno obraditi masama za izravnavanje i zaglađivanje.
3. Kada je podloga stari nalič koji se kreda (površinski je prašan) ili smo višestrukim bojenjima stvorili debeli sloj visoke upojnosti.

Upojnost podloge je relativno lako odrediti testom kvašenja s vodom, pri čemu se ocjenjuje brzina kojom se voda upije u podlogu.

Napomena: treba razlikovati površinsko kredanje od lošeg prianjanja starog naliča. Naime, u slučaju slabo prianjajućeg starog naliča impregniranje neće pomoći. Jedino rješenje je struganje labavih dijelova ili cijelog naliča prije impregniranja i bojenja.

Koji tip unutarnje boje odabrati?

Unutarnje boje se razlikuju po otpornosti filma boje na pranje vodom (perivost) i mehanička opterećenja.

Ovo svojstvo boje mora biti naznačeno na ambalaži. Ukoliko se radi o prostorijama čiji zidovi nisu izloženi habanju, prljanju, polijevanju ili zidovima koje je svakako potrebno češće obnavljati, najbolje rješenje je odabir unutarnje boje otporne na suho brisanje.

Ukoliko se radi o zidovima koji su izloženi prljanju i polijevanju (traži se mogućnost uklanjanja površinskih nečistoća mokrom krpom ili spužvom) potrebno je odabrati boje otporne na pranje. U ovim kvalitetama možemo dobiti široku paletu pastelnih, ali i dubokih (tamnih) tonova.

Kada govorimo o svojstvu perivosti unutarnjih boja, posebno srednje kvalitete (klasa perivosti III), potrebno je imati na umu da trljanjem mokrom krpom možemo ukloniti nečistoću, ali istovremeno uklanjamo i površinski sloj čestica pigmenta tj. na krpi će ostati trag boje, što ne umanjuje njihovo zaštitno svojstvo.

Spas za zidove na kojima je plijesan

Crnilo na zidovima kupaonica, kuhinjama, iza ormara, ispod tapeta, uz prozore i iza namještaja nije samo estetski problem, nego i opasnost za zdravlje.

Plijesni rastu najčešće na mjestima gdje imamo nedovoljnu cirkulaciju zraka: u kutovima prostorija te iza namještaja koji je smješten uz zidove.

Najproblematičnije su negrijane prostorije. U njima se stvara plijesan, unatoč pojačanom provjetravanju.

Postupak rješavanja problema plijesni

Kistom nanijeti otopinu nekog fungicidnog sredstva, tako da što bolje prodre u podlogu. Njena uloga je uništiti micelije plijesni duboko u porama podloge.

Pustiti da se suši cca 12 sati. U težim slučajevima, postupak možete ponoviti, tj. još jednom nanijeti impregnaciju kako bi bili sigurni da su plijesni potpuno uništene. Impregnaciju ne nanositi samo direktno na zaražena mjesta, nego i na šire područje „zdravog“ zida kako bi bili sigurni da je plijesan potpuno uklonjena.

Zatim, mrtve ostatke plijesni odstraniti s površine zida struganjem ili četkanjem, a potom površinu otprašiti. Jako upojne podloge ili podloge vrlo neujednačene upojnosti impregniramo (po potrebi). Neravnine i eventualna oštećenja na zidu treba izravnati kitom.

Na tako pripremljenu podlogu potrebno je krznenim valjkom nanijeti dva sloja fungicidne boje. Međuslojni interval je 4- 6 sati. Ovako izvršena zaštita može trajati i više godina.

Ukoliko se radi o zidovima koji se stalno izloženi polijevanju vodom, pojačanoj kondenzaciji vodene pare ili ih je potrebno prati i dezinficirati (zidovi oko bazena, laboratoriji, bolnice, prostorije prehrambene industrije i sl). preporučuje se završno ličenje posebnom bojom koja zadržava fungistatično djelovanje i u ovakvim ekstremnim uvjetima eksploatacije.

Budite pažljivi kad sanirate plijesan

Pri nanošenju sredstava protiv plijesni i gljivica obavezno koristite osobna zaštitna sredstva (naočale, rukavice i radno odijelo).

Nije preporučljivo sa zida strugati plijesni prije sanacije. Naime, struganjem još žive spore plijesni mogu dospjeti u okoliš i kontaminirati okolne površine i hranu.

Utrljavanje specijaliziranih sredstava četkom u zid je najefikasniji i najsigurniji način sanacije zidova zahvaćenih s plijesni. Sredstva koja se na zid nanose raspršivanjem nose zdravstveni rizik zbog mogućnosti udisanja aerosola i nekontroliranog širenja sitnih kapljica.

Ponekad su uzrok povećane kondenzacije vodene pare na pojedinim mjestima i provlaživanja zidova konstrukcijske prirode: nepravilno izvedena toplinska izolacija (tzv. «hladni mostovi»), oštećenja na vanjskom zidu itd. U tom slučaju je za trajno rješenje problema najbolje potražiti savjet stručnjaka.

Kako izbjeći pojavu plijesni?

Najprije treba pronaći uzrok plijesni – da li se prostorija dovoljno provjetrava? Da li je vlažnost zraka konstantna? Je li toplinska izolacija građevine ispravno izvedena? Je li vanjski zid oštećen? Često je, na ta pitanja, potrebno potražiti odgovor stručnjaka. Jedno od rješenja donosimo ovdje.

Nove građevine potrebno je s početkom prve sezone grijanja što je moguće više zagrijavati i provjetravati. U njima je naime vlažnost zraka povišena.

Namještaj, po mogućnosti, ne postavljajte uz vanjske zidove. Ukoliko ovo ne možete izbjeći, namještaj s velikim stražnjim površinama postavite nešto dalje od zida, kako bi zrak mogao cirkulirati.

Treba i dobro provjetravati prostorije! Više puta dnevno, svaka tri do četiri sata, prozor nekoliko minuta širom otvorite.

Dulje provjetravanje vršite samo ljeti, budući da zimi može dovesti do hlađenja zidova, što izaziva kondenzaciju vodene pare.

Prostorije na sjevernoj strani kuće u zimskom razdoblju treba nešto jače grijati.

Vlažne prostorije, na primjer kupaonice nakon tuširanja ili nakon vješanja rublja, odmah provjetravajte.

Sanacija vodenih i nikotinskih mrlja na zidovima

Vodene i nikotinske mrlje (i druga onečišćenja topiva u vodi) na zidovima i stropovima preslikavaju se („probijaju“) preko svježe nanešenog naliča disperzijske boje. Postoje sredstva koja, kao osnovni premaz, blokiraju vodene i nikotinske mrlje, čađu i sl.

Proizvedena su na osnovi akrilne smole u organskom otapalu. Odlikuju se brzim sušenjem (cca 1 h) i blokiranjem mrlji, nakon čega se čitava površina može ličiti disperzijskim bojama.

Podloga za ličenje mora biti čvrsta i suha. Labave stare naliče potrebno je ostrugati do zdrave podloge, a potom i  otprašiti.

Tada se sredstvo za sanaciju nikotnskih i vodenih mrlja nanosi kistom ili krznenim valjkom na područje zahvaćeno mrljom ili na cijelu površinu. Uglavnom je boju dovoljno nanijeti jedan put, ali u težim slučajevima može se nanijeti dva do tri puta.

Nakon sanacije vodenih i nikotinskih mrlja, površina se može završno ličiti bilo kojom bojom za unutarnje radove.

Zaštita i dekoracija unutarnjih zidova bojama otpornima na pranje

Perive boje koriste se kao zaštita i dekoracija jače opterećenih unutarnjih zidova i stropova u prostorijama kao što su kuhinje, kupaonice, hodnici, dječje sobe i sl.

Podloga mora biti čvrsta, čista i suha.

Pripremljenu podlogu najprije se impregnira, a potom se sredstvo nanosi jednim kistom i pusti da se suši 4-5 sata.

Manja oštećenja treba sanirati kitom, odnosno gotovom disperzijskom masom ili masama u prahu.

Završno ličenje za jače opterećene unutarnje zidove (kuhinje, kupaonice i sl.) ili ukoliko želimo postići vrlo intenzivne tonove, treba ličiti jednom vrstom perive boje, a  za umjereno opterećene zidove (hodnici, javni prostori i sl.) odaberite drugu vrstu specijalizirane perive boje.

Ukoliko ličite perivom bojom u intenzivnim tonovima, pranjem zaprljanih mjesta može doći do nastajanja mrlja (flekova) uslijed površinskog skidanja pigmenata. Zbog toga se, za ličenje zidova jače izloženih prljanju, preporuča odabir svijetlih (pastelnih) tonova.