Cijena gradnje obiteljske kuće ovisi o mnogo faktora. Novac investitora jest jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji faktor u gradnji. Uz njega se vežu sve karakteristike objekta i okoliša.

Cijene gradnje Ytong kuća možete pogledati ovdje, uz projekte, nacrte i fotografije.

Cijena kuće, između ostalog, ovisi o:

– vrsti materijala

– vrsti konstrukcije

– transportu na gradilište

– tipu kuće (prizemnica, katnica, kaskadno izvedena ili razvedenog tlocrta)

– vrsti energetske učinkovitosti (štedljiva, niskoenergetska, pasivna i sl.)

Prizemne kuće u pravilu imaju najveću cijenu, jer im se obračunavaju svi zemljani radovi, temelji kao i krovište na malu površinu.

Kod kuće na kat svi navedeni radovi se obračunavaju na kompletnu površinu (prizemlje + kat), tako da se umanjuje cijena bruto površine.

Najveće povećanje cijene po bruto površini je na kućama koje u svojim projektima sadrže armirano betonski podrum jer se uvećavaju količine, armature, betona, iskopa. Također, i krovište, a s obzirom na odabrani izgled i vrstu konstrukcije, znatno pridonosi formiranju cijene jer nije svejedno je li   krovište jednostrano, dvostrano ili četverostrano, razvedeno na više razina, sa kućicama i sl.

Što se pokrova tiče, on znatno utječe na cijenu s obzirom na razlike na tržištu između vrste i kvalitete pokrova koji može biti crijep, profililirani lim, šindra ili nešto drugo.

Svakako da kuća, koja ima dosta armirano-betonskih radova ima i nešto veću vrijednost radova i materijala, ali takve kuće imaju i neke svoje prednosti poput otpornosti na tektonske poremećaje, što uvelike povećava sigurnost same građevine.

Cijenu gradnje može se regulirati i odabirom izgradnje energetski učinkovite kuće, no tada je u pitanju svjesna odluka kako će početna investicija biti, doduše, nešto veća (za 10-ak posto), ali će se kroz, otprilike 8 – 10 godina u potpunosti isplatiti jer se cijena nivelira uštedom na grijanju i hlađenju, odnosno upotrebi energije za kućanstvo.

Što podrazumijeva cijena gradnje kuće do određene razine?

NISKI ROHBAU

Ova razina gradnje uključuje izvođenje zemljanih radova, toplinske izolacije i građevinskih radova, ali bez pregradnih zidova. Svakako da kuća koja ima dosta armirano-betonskih radova ima i veću cijenu, te to treba uzeti u obzir kod planiranja.

ROHBAU

U cijenu gradnje kod rohbau razine, koja je inače i najzastupljenija na hrvatskome tržištu, ulaze zemljani radovi, toplinske izolacije, građevinski radovi, krovište i limarija.

VISOKI ROHBAU

Podrazumijeva izvođenje zemljanih radova, toplinske izolacije, građevinskih radova, krovišta, limarije, fasaderskih radova, žbukanje, estrihe. U visokom rohbau sustavu vaša može biti i jedna od Ytong kuća, baš kao i u sustavu „ključ u ruke“. Pogledajte ovdje!

KLJUČ U RUKE

Cijena gradnje u ovoj razini podrazumijeva izvedbu kompletnih radova na kući uključujući i one na uređenju okoliša. Drugim riječima, dobivate kompletan objekt za useljenje bez namještaja.

U cijeni paketa gradnje Ytong kuće mnoštvo je stavaka koje pokrivaju sve radove i većinu onih pripremnih, a ima i nekoliko besplatnih pogodnosti. Uvjerite se na ovome mjestu!

Isto tako, pogledajte kako uopće doći do Ytong kuće – kliknite ovdje!

Imate li svoj projekt, nema brige! I njega se može prilagoditi i sagraditi po Ytong sustavu.

Cijena kuće – vaganje između zelene, energetski učinkovite i standardne gradnje

Jeste li čuli za zelenu gradnju?

To su kuće i zgrade 21. stoljeća koje brinu o okolišu. Odnosno, dizajnirane su tako da brinu o okolišu.

Kolika je cijena zelene kuće?

Zelena gradnja u Hrvatskoj otprilike je 15 % je skuplja od “klasične” gradnje. Naravno, ako kuću ne gradite sami uz pomoć Štefa i Jože iz susjedstva.

No, ono što je čini jeftinijom je cijena koju postiže na tržištu.

Nažalost, još nismo na toj razini da bi nam svijest o okolišu bila jača od novčanika. Hrvatska država, istina, kao članica Europske unije supotpisuje direktive kroz koje se potiče zelena gradnja, ali to je sve još u povojima.

Europska praksa pokazala je da se manje grade obiteljske kuće po principu zelene gradnje od velikih stambenih zgrada.

Zašto?

Jer su cijene stanova u zelenim zgradama u startu veće i to zbog udobnosti, manjih troškova, a i ugleda koji ima nekretnina na tržištu.

Na stranicama Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju stoji da zelene zgrade drže cijenu 16 posto višu od “običnih”, da su najamnine 6 posto više u takvim zgradama i da imaju 13% niže troškove održavanja. 

Razbijte mitove i predrasude o skupoći i kompliciranosti zelene i štedljive gradnje

Međutim, svjetska iskustva ukazuju na to kako zelena gradnja nije znatno skuplja od standardne. To je predrasuda.

Podaci istraživanja pokazuju drukčije. Stvarni  prosječni trošak zelene gradnje manji je od 2% na tržištima SAD-a i zapadne Europe. U Hrvatskoj se taj trošak procjenjuje na oko 5%.

Pa ipak, ispitivanje provedeno od strane velike američke tvrtke Colliers International koja se bavi pružanjem usluga vezanih uz nekretnine po cijelome svijetu, pa i u Hrvatskoj, potvrdilo je predrasude o „skupoći zelene gradnje“.

Istraživanje je provedeno na 97 sudionika (vlasnika zgrada i korisnika) u Jugoistočnoj Europi, uključujući i Hrvatsku. Rezultati su pokazali kako je percipirani prosječni trošak gradnje zelene gradnje za do 20% viši.

Unatoč uvriježenome  mišljenju o visokoj početnoj investiciji u zelenu gradnju, a prema rezultatima istraživanja, više od 50% ispitanika iskazalo je “spremnost da plati zelenu gradnju” 5% do 9% više nego gradnju po starim principima.

Drukčije rečeno, više od pola ispitanika spremno je platiti za zelenu gradnju i više nego što ona zaista košta.

Oikos – mjesto za život

Ekologija i dom su usko povezani. Na mnogim razinama, pa i na lingvističkoj. Naime, riječ ekologija dolazi od grčke riječi oikos, a koja znači – okućnica, obiteljsko vlasništvo, dom, mjesto za život.

S obzirom da je želja o ekološki svjesnom i pozitivnom načinu gradnje sve prisutnija, moderni načini gradnje temelje se na odabiru prirodnih materijala, pa se tako samo visokovrijedni građevinski materijali u kombinaciji sa prirodnim izolacijskim materijalima koriste u gradnji niskoenergetskih i pasivnih kuća. Takvi su materijali bazirani na prirodnom sastavu, mogu se reciklirati, te su zdravi i ekološki poželjni. Pravilan način odabira prirodnih materijala, te ekološki prihvatljivih tehnologija doprinosi znatno smanjenom onečišćenju okoliša, što se očituje u samom procesu izgradnje, ali i kasnije, dugoročno gledano, kroz korištenje, posebno kroz znatno manju emisiju CO2.

Kod formiranja cijene kuće – stručnjaci štede vaš novac

Običnu kuću može izgraditi svatko. Kvalitetnu niskoenergetsku kuću pomoći će vam napraviti svaki dobar arhitekt, ali kvalitetnu pasivnu kuću moći će projektirati i „izgraditi“ samo iznimno kvalitetan arhitekt ili još bolje, nekoliko odličnih stručnjaka.

Istinito je i slijedeće – pasivnu kuću moguće je izgraditi i za manje novaca nego što košta moderna obiteljska kuća. Ali, u tom slučaju cijena troškova života u takvoj kući raste, udobnost opada, a izgled objekta se s vremenom pogoršava. Takva gradnja nije isplativa. Eto, zato vam trebaju kvalitetni stručnjaci! Jer, poanta štedljive i ekološke gradnje jest u tome da se velika početna investicija isplati kroz nekoliko godina. Bez obzira na ekonomsku računicu na početku, sve što “štedite” na početku kasnije ćete popravljati po deseterostrukoj cijeni, a neke stvari se realno  ne mogu popraviti bez obzira što netko rekao. Samostalnu gradnju pasivne kuće ne preporučamo.

Cijena kuće podrazumijeva i potrošnje energije

Zagrijavati i hladiti zrak u prostorijama u kojima boravimo može se na više načina. Ali, ako zagrijani zrak brzo i lako prođe kroz neizolirane zidove i nekvalitetne prozore, potrošit će se mnogo energije.

Najviše toplinskih gubitaka, oko 70 posto, događa se upravo kroz vanjsku ovojnicu građevine. Stoga je pravilna toplinska izolacija vanjske ovojnice zgrade izuzetno važna u smanjenju potrošnje energije, te posljedično i u smanjenju troškova života. Niskoenergetski koncept gradnje zahtjeva pravilno i ujednačeno izoliranje svih elemenata zgrade koji dijele unutarnji topli od vanjskog ili negrijanog unutarnjeg hladnog prostora.

Nisokoenergetski koncept podrazumijeva pravilnu izolaciju:

• vanjskih zidova
• zidova prema negrijanim prostorijama
• podova na tlu
• podova prema negrijanom prostoru
• krova
• stropa prema negrijanom tavanu i drugog

Također značajnu pažnju potrebno je posvetiti pravilnom izboru vanjske stolarije, te rješavanju toplinskih mostova, kako bi se gubici sveli na minimum, te se spriječila pojava kondenzata koji može prouzrokovati znatnu građevinsku štetu na konstruktivnim i izolacijskim elementima.

Upotrebljavajući Ytong sustav, zbog izuzetne toplinske izolacije koja je u startu osigurana, kratkog roka isplativosti, kvalitete, te tehničkih karakteristika odabranih materijala, postižemo velike uštede energije, koje se manifestiraju kroz ukupnu energetsku bilancu objekta, a u konačnici rezultiraju do čak 3 puta manjim troškovima za grijanje i hlađenje od klasične novogradnje, odnosno i do 6 – 8 puta manji od većine postojećih stambenih objekata.

Zelene su zgrade isplative i štede

Sa danas dostupnom tehnologijom zelene zgrade mogu smanjiti potrošnju energije za 30 do 50%, CO2 emisiju za 35%, otpad za 70%, i uporabu vode za 40%.

Također, zelene zgrade za svojeg vlasnika  – investitora ostvaruju 6% više rente te 16% više prodajne cijene.

Uzimajući u obzir ove pokazatelje, koji vrijede također i za Hrvatsku, Ministarstvo zaštite okolišta i prostornog uređenja , kao i Ministarstvo poduzetništva i obrta potiče inicijativu zelene gradnje u Hrvatskoj. Čini se to i s željom da se tržište graditeljstva i nekretnina što više prilagodi sve strožim europskim regulativama, pa u tu svrhu banke nude posebne zelene kredite bilo da kupujete, odnosno gradite niskoenergetske nekretnine ili opremate vlastiti dom štednim sustavima.

Budućnost hrvatskog građevinarstva

Situacija na terenu nije dobra jer oko 85% građevina u Hrvatskoj ne zadovoljava sadašnje propise o toplinskoj zaštiti. Europski i svjetski trend je da zgrade troše do 25 kWh/m² (energetski A razred) energije za grijanje. Većina zgrada u Hrvatskoj, koje su većinom građene prije 1987. godine, troši mnogo više od toga, najčešće od 200 do 250 kWh/m².

Ne samo da kroz stanovanje trošimo puno previše energije, nego i osobno proizvodimo previše stakleničkih plinova. Prema nekim pokazateljima, svaki hrvatski građanin godišnje proizvede 6 tona stakleničkih plinova. To je zabrinjavajuće! Međutim, dade se smanjiti!

Kako smanjiti prekomjernu potrošnju energije?

Četveročlana hrvatska obitelj može značajno uštedjeti na troškovima za režije, a emisiju stakleničkih plinova smanjiti za jednu tonu samo ako se pridržava jednostavnih mjera i promijeni ponašanja pri upotrebi energije, ako mudro odabere energetski efikasne uređaje i u svoj dom ugradi moderne tehnologije energetske efikasnosti dostupne na tržištu,

Situaciju zadnjih nekoliko godina popravlja odluka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, prema kojoj od 31. ožujka 2010. godine sve zgrade u Hrvatskoj koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing te zgrade koje će se graditi moraju imati energetski certifikat. Iz certifikata je vidljivo koliko zgrada troši energije za grijanje odnosno za održavanje optimalne temperature, a također i što je sve potrebno da uđe u skupinu štedljivih zgrada koje za grijanje ne troše više od 1,5 do 2,5 litre loživog ulja po kvadratu godišnje.

Završiti s dosadašnjom praksom

Prema riječima članova Upravnog odbora Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj  „do sada je uobičajena praksa u gospodarskim aktivnostima Hrvatske bila sustavno ugrožavanje prirodnih resursa, a također se desetljećima ne obraća pažnja na probleme i posljedice koje građevine s neučinkovitim iskorištenjem energije i sirovina imaju na naš okoliš te samim time u stvarnosti predstavljaju loše dugotrajne investicije za Hrvatsku – zemlju čija je najveća vrijednost raznolika i obilata priroda, koja zaslužuje poštovanje i održivost u gospodarenju umjesto pukog iskorištavanja“.

U Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju okupili su se predstavnici mahom vodećih tvrtki iz područja projektiranja, proizvodnje građevinskog materijala i opreme, financiranja projekata  i izvođenja građevinskih radova, tvrtki specijaliziranih za tehnologiju energetske učinkovitosti, te alternativnih izvora energije. Njima se pridružuju i razne udruge, obrazovne institucije, banke, veleposlanstva, ali i gospodarske i stručne komore koje svojim radom doprinose realizaciji ideje o neophodnim promjenama u arhitekturi i graditeljstvu, ali i svim ostalim gospodarskim djelatnostima Hrvatske.

Zlobnici bi mogli reći kako se u Hrvatskoj moramo baviti važnijim problemima od fasada na kućama i reciklaže otpada. Možda, ali statistike pokazuju spremnost investitora da zelenu gradnju plate više od standardne gradnje.

A zelena gradnja, sada pouzdano znamo:

• generira održivi rast
• stvara nova radna mjesta
• povećava energetsku sigurnost
• smanjuje siromaštvo gorivom
• poboljšava pružanje javnih usluga
• dodaje i zadržava financijsku vrijednost

Jedan od temeljnih zahtjeva za zgradu je gospodarenje energijom i očuvanje topline, a zahtjev će se jednim dijelom već od 2018. godine odnositi na činjenicu da sve zgrade u novogradnji budu građene prema tzv. „nearly zero energy building“ standardu (gotovo nulta potrošnja energije).

Vrijeme do 2018. biti će iskorišteno za definiranje svih tehničkih propisa koji proizlaze iz takvih zahtjeva, ali i za dodatno educiranje svih dionika graditeljskog sektora o načinu planiranja, projektiranja, izgradnje, upravljanja i održavanja zgradama prema pravilima nZEB standarda gradnje.

Osim edukacije profesionalaca iz svih struka povezanih sa graditeljstvom, već je započela, ali će se dodatno intenzivirati edukacija i osvješćivanje svih korisnika zgrada, te velikih investitora i privatnih graditelja.

Nemojte biti izvan tokova!!!

Učinite i svoj dom zelenim i energetski učinkovitim.

Ytong vam u tome može itekako pomoći.

Potkrovlje kuće ili stanovi u njemu, zbog specifičnosti svoga volumena, zahtijevaju i poseban pristup uređenju. Upravo taj izazov koji često rezultira nevjerojatnim interijerima privlači arhitekte i umjetnike. Toliko da sami najčešće za svoj životni i radni prostor odaberu potkrovlje.

No, jedno su estetika i izazov, a drugo konkretni prostori i problemi konstrukcije i izolacije. Srećom, ovi drugi daju se riješiti.

U tome je graditeljima od velike pomoći Ytong. Gotova stropna/krovna Ytong konstrukcija nazvana „bijeli strop“ lagana je i izuzetno nosiva. Radi se o polumontažnom sustavu za izvedbu međukatnih, krovnih, stubišnih i ostalih konstrukcija.

Nezamjenjiv je kod rekonstrukcije, nadogradnje i adaptacije objekta. Prostoru pod sobom osigurava ugodnu mikroklimu, a što su mu još prednosti nad ostalim krovnim konstrukcijama pročitajte ovdje.

Kako su Ytong materijali vrlo jednostavni za oblikovanje i ugradnju, renoviranje, adaptaciju ili samo uređenje potkrovlja, većinu radova možete napraviti i sami. Ovdje su upute i specifikacija materijala!

Potkrovlje nije bauk

Kupci generalno bježe od stanova u potkrovlju, ali to je zato što najčešće nemaju ideju ili ne znaju da se takozvani „mrtvi“ prostori ipak mogu dobro iskoristiti. Ne samo da se u njih mogu ugraditi skladišteni ormari ili police već se i same kosine mogu upotrijebiti kao zanimljiv detalj u interijeru. Lijepljenje živopisne tapete ili kakav zanimljivi luster svakako će kosine učiniti interesantnim.

Što uključuje projekt uređenja potkrovlja?

Pri projektu adaptacije i uređenja potkrovlja prije svega treba utvrditi prostorne mogućnosti – visinu prostora, upotrebnu površinu, mogućnosti da se ispod kosine ostvare dodatni nivoi i slično. Izuzetno je bitno i sagledati krovnu konstrukciju, te kako ona oblikuje i utječe na iskoristivost prostora, mogućnost otvaranja prozora i dr.

Često se kod tavana u stambenim zgradama arhitekti i izvođači radova susreću sa oblikom krovnih nosača koji nije prilagođen korisnom prostoru jer taj prostor prvotno nije ni bio namijenjen korištenju.

Zbog toga oblik ovih nosača, njihov raspored i položaj u prostoru u mnogome definiraju i mogućnosti njegovog korištenja.

Općenito se u projektima uređenja i adaptacija potkrovlja predviđaju i koriste lagani građevinski materijali. Na taj način se ne ugrožava konstrukcijska stabilnost zgrade, a drveni elementi i površine prostoru daju toplinu i šarm.

Prednosti potkrovlja

Oni koji vole potkrovlja privučeni su zanimljivošću i kompleksnošću ovih prostora, visokim plafonima koje omogućava krovna kosina, pogledom na gradsku panoramu i horizont, te ideji da se iznad njih nalazi samo nebo.

U velikim gradovima potkrovlja su najskuplje i najtraženije nekretnine prije svega jer u gusto izgrađenim gradskim sredinama to postaju jedini prostori koji uvijek imaju pogled i sunčevu svjetlost.

Boravak u potkrovlju pruža osjećaj izoliranosti od drugih stanara i ulične buke, dok se istovremeno može iskoristiti maksimalno dnevno osvjetljenje i pogled na grad preko krovova okolnih objekata.

Sjetite se samo onog što se naziva njujorški loft ili pariška mansarda – to su upravo potkrovlja koja su ti gradovi načinili svojim simbolima atraktivnog stanovanja.

O loftovima, kako su nastali i kako se daju urediti, pročitajte ovdje u priči o jednom raskošnom prostoru.

Predrasude o potkrovlju

Predrasude su za potkrovlje najčešće vezane uz lošu kvalitetu izvedbe objekata i strah, prije svega, od oštećenih krovova i mogućeg prokišnjavanja.

Općenita nebriga za objekte i manjak sredstava doprinijeli su tome da potencijal mnogih potkrovlja na objektima u Hrvatskoj nije iskorišten.

Međutim, današnja građevinska industrija poznaje nove efikasne materijale i pravilnim ulaganjem moguće je prilikom adaptacije otkloniti eventualne nedostatke starih konstrukcija, te potkrovlje načiniti udobnim koliko i atraktivnim.

Kod novogradnje projektanti trebaju posebno obratiti pažnju na projektiranje detalja krovova i izolaciju kako bi se budućim korisnicima omogućilo da klima u stanu u potkrovlju bude podjednako kvalitetna kao u drugim stanovima u zgradi ili prostorijama u kući.

Pustite svjetlost u svoje potkrovlje

Prozori su ti koji omogućavaju pogled, svjetlost, atraktivne i dinamične igre svjetla i sjene. Jedna od prednosti potkrovlja i života u njemu jest to što stan nikada ne može biti izoliran od sunčeve svjetlosti, što je u današnjoj stambenoj realnosti investitorskog urbanizma vrlo značajno.

Ne morate strahovati da će na parceli preko puta vaše ulice neki investitor podići više katova nego što je dozvoljeno i na taj način vas ostaviti u vječnoj sjenci.

Dobra ventilacija i izolacija su također imperativ! Ne bi trebalo biti kompromisa pri odabiru klima uređaja ili izolacijskog materijala – iako su oni skuplji, dugoročno će se sigurno isplatiti!

Osim ventilacije u potkrovnom stanu izuzetno je važna dobra rasvjeta – pored prirodnog svjetla koje u tavanskim prostorima većinom nerijetko, a ponegdje i u pravilu, dolazi s kosina zida, bitno je osigurati adekvatna rasvjetna tijela za čitav prostor (samostojeće svjetiljke, halogene lampe u stropu ili podu, ambijentalna rasvjeta).

Na dijelovima potkrovlja u kojima se iz nekog razloga želi spustiti strop na standardnu visinu mogu se postaviti i viseća rasvjetna tijela. Viseća rasvjeta može se povješati i iz najviše točke krovne konstrukcije – posebno ako je riječ o nekom reprezentativnom lusteru većih dimenzija.

Potkrovlje i bijela boja se vole

Bijela je najneutralnija boja (odnosno ne-boja) koja je u stanju pomiriti kompliciranu geometriju, različite teksture, kao i nejednake visine, a da istovremeno pruži adekvatnu podlogu za živost koju će u prostor unijeti sami stanari.

Pošto se u potkrovljima, posebno prilikom adaptacija, susrećemo sa detaljima koji nisu uvijek “čisti” i minimalistički, bijela boja je najjednostavniji način da se ti detalji “ispeglaju”.

Bijela, kao i druge svijetle boje poput pastelne nijanse bež, svijetlosive s pokojim detaljem u jarkoj boji i slično, također doprinosi da prostor izgleda veće, više, svjetlije i čistije, što je za prostore ispod krova, posebno u nižim dijelovima, jako bitno. Također, bijela se odlično slaže sa prirodnom bojom drveta koja je često nezaobilazan dio interijera potkrovlja.

Dopustite da prostor odiše svježinom, lakoćom i čistoćom te ne pretjerujte s teškim komadima namještaja. Ukoliko za to imate mogućnost i želite svom potkrovlju podariti industrijski štih, jedan zid ostavite neobrađen kako bi do izražaja došla stara opeka, a vidljive nosive grede mogu biti odličan dekorativni element.

Prednost dajte praktičnom namještaju koji može poslužiti i kao spremište (npr. kreveti s ladicama ili tabure koji su ujedno i škrinja), a dekoracije smanjite na minimum jer mogu zagušiti slabo osvijetljen i pomalo mračan prostor.

Izbjegavajte miješanje stilova, posebno ako stan uređujete sami, jer je velika šansa da ćete se izgubiti u procesu uređivanja i završiti s konfuzno uređenim domom umjesto boho chic stanom.

Šarm kosina potkrovlja

Kosine potkrovlja su njegov najvažniji dio i odlika koja mu daje neponovljiv šarm, pa ih nikako ne treba skrivati.

Za početak kosina treba da bude adekvatne visine kako bi prostor u potkrovlju bio iskoristiv.

Potom, odgovarajući kut krovnih ravnina može omogućiti formiranje galerije i uvijek atraktivnu podjelu prostora po vertikali. Na ovaj način jednostavno se uvećava korisna površina stana i dobiva se značajna funkcionalna podjela prostora.

Kod adaptacije tavana u lijepo potkrovlje iskoristivost ipak treba procijeniti na svakom pojedinačnom slučaju.

Ono čemu se obično teži su tzv. dupleksi. Riječ je o tome da se potkrovlje adaptira tako da ima dvije razine, odnosno da se dnevna i noćna zona odvoje po vertikali, tako da na jednom nivou imamo dnevne prostore, a na drugom spavaće sobe.

Pri uređenju potkrovlja postavite prioritete

Ne postoje dva identična potkrovlja. Uglavnom. Ovaj fenomen možda je najizraženiji u starim zgradama, a osobito uglovnicama. U tim prostorima sve pršti od prekrasnih, gotovo zaboravljenih tesarskih majstorija, s visinama koje nerijetko prelaze pet metara, a ponegdje se nađe i kakav spektakularan ovalni prozor s pogledom na ulicu.

Treba priznati da, premda imaju veliku površinu i visinu, takvi stanovi pate od funkcionalnih problema jer elementi nosive konstrukcije prolaze cijelim prostorom i od stanara zahtijevaju gimnastičke sposobnosti.

Pri odabiru svog idealnog prostora u potkrovlju važno je jasno postaviti prioritete, jer stanovi u potkrovlju ne pružaju neograničen broj mogućnosti pri uređenju.

Izgled potkrovlja diktira – krov

Sljedeći važan aspekt potkrovlja je – krov. Stanje konstrukcije, toplinske izolacije i pokrova krova presudan je čimbenik za život u potkrovlju, jer bilo koja manjkavost krova može imati skupe posljedice.
No kakav god krov bio, treba znati da će u stanu u potkrovlju uvijek ljeti biti nešto toplije, a zimi nešto hladnije nego u identičnom stanu na etaži ispod.

Suvremeni materijali tu razliku znatno umanjuju, ali je ona ipak prisutna i treba je biti svjestan. Preporučuje se stoga dobro provjeriti stanje krova, a ako se radi adaptacija, ne štedjeti na ugradnji kvalitetnih materijala.

Krovni prozori

Isto, pa i više, vrijedi za krovne prozore. Razmatrajte samo one renomiranih proizvođača, a preporučuje se ugradnja električno pokretanih krovnih prozora sa senzorima za oborine. Osim što električno pokretanje omogućuje njihovu ugradnju na teže dostupna ili visoka mjesta, senzori za oborine omogućit će potpuno bezbrižan život u potkrovlju, bez potrebe za gledanjem vremenske prognoze i zatvaranja svih prozora prije odlaska iz kuće.

Život u potkrovlju je po mnogočemu poseban. Specifičnost, unikatnost i projektantska spretnost ključni su sastojci kvalitetnog stana u potkrovlju, a s njima pod ruku idu i potreba za kompromisom te visoki estetski potencijal.

Veliku pažnju treba posvetiti i rasvjeti kako bi i za tmurnih zimskih dana i najzabačeniji uglovi potkrovlja bili osvijetljeni ambijentalnom ili dekorativnom rasvjetom.

Potkrovlje traži pažljivo napravljen troškovnik

Zbog potrebe praćenja zahtjevnih kontura zidova (kosine, dimnjaci, grede i ostale fizičke karakteristike tavanskih prostora koje mogu predstavljati prepreku), prilikom izrade troškovnika treba voditi računa o stavci izrade pojedinih komada namještaja po mjeri.

Iako su se u tavanskim prostorima donedavno najčešće koristile drvene podne obloge, danas se sve češće koriste i druga rješenja, poput lijevanih podova ili keramičkih pločica.

Time se i u ovaj tip interijera unosi dašak suvremenosti, a ako je riječ o podovima svijetlih tonova, prostor će se vizualno povećati, naročito ako su zidovi i stropovi također u nekoj nijansi bijele boje.

Ovakva rješenja posebno su preporučljiva za potkrovlja manje kvadrature i s manje prirodnog svjetla, za koje se također savjetuju prozračne pregrade od staklene cigle.

Baš kao i u drugim interijerima, i u tavanskim stanovima se mogu koristiti šarene tapete ili zanimljive dekorativne naljepnice, posebno na dijelovima zida gdje nije moguće postaviti druge dekorativne predmete, što je zbog kosina čest slučaj sa stanovima u potkrovlju.

Razmislite i o mogućnosti da se primjerice dimnjak ili koji manji zid oboji u neku izražajniju boju, a ako se želi stvoriti dojam veće prostranosti čak i ‘obuče’ u ogledalo.

U monokromatske prostore unijet će se svježina upotrebom nekoliko komada namještaja ili dekorativnih predmeta toplih tonova.

Potkrovlje, bez obzira na svoje specifičnosti, može se prilagoditi svakom stilu, od minimalizma do rustike

Ipak, ne preporučuje se potkrovlja uređivati klasičnim i antiknim komadima namještaja, osim u slučaju kad je u pitanju tzv. fuzija, odnosno miješanje stilova,  suvremenih elemenata sa starima.

Problem sa plijesni imaju mnogi stambeni i industrijski objekti. Plijesan se nalazi svugdje gdje postoji problem s vlagom. Najčešće nastaje na hladnim zidnim površinama koje nemaju toplinsku izolaciju ili ventilaciju prostora.

Zidne površine zahvaćene plijesni nisu samo estetski problem. Crne mrlje od plijesni stvaraju i zdravstvene poteškoće u disanju čemu je astma samo jedan od simptoma.

Ako se plijesan uvuče u zidove i namještaj prostorije zadobivaju neugodan miris. Stoga je plijesan potrebno temeljito i efikasno odstraniti.

U prodaji se nalazi više linija proizvoda za suzbijanje plijesni. Odstranjivači plijesni u obliku spreja ili tekućine boje se aktivnim tvarima protiv plijesni i gljivica, te glet mase sa fungicidima.

To su „lijekovi“ za već nastao problem. Pa ipak, prilikom same gradnje treba voditi računa i o tome da zidovi imaju adekvatnu zaštitu, od vlage i promjena temperatura, a time posredno i od pojave plijesni.

Plijesan je bolje spriječiti nego liječiti

S plijesni se hvatamo u koštac na dva načina:

1. postojeću plijesan prvo treba odstraniti i uništiti, a potom osigurati dugotrajnu zaštitu površine od mogućnosti novog zagađivanja.
2. najbolje je ako se odstrani pravi uzrok nastanka plijesni u stanu: loša toplinska izolacija

Zbog loše toplinske izolacije zidova i objekta u globalu na hladnim površinama dolazi do nastanka kondenzata vodene pare.

Stoga, prostorije u kojima češće dolazi do visoke koncentracije vodene pare (kuhanje, tuširanje, kupanje, pranje, sušenje itd.) treba temeljitije prozračivati. Također, namještaj je uputno odmaknuti od zidova kako bi zrak mogao cirkulirati.

Znači, vlagu i njezino nakupljanje u stambenim prostorima, u normalnim uvjetima, možemo spriječiti zagrijavanjem i prozračivanjem budući da se kondenzacija najčešće događa na mjestima i u prostorima sa slabom ventilacijom. Plijesan se često se javlja i na mjestima gdje dolazi do velike razlike u temperaturi između zida ili poda i vanjskog zraka (obično na sjevernoj ili istočnoj strani) ili oko toplinskih mostova.

To su optimalni uvjeti za relativno brzo širenje plijesni, a ispunjeni su uglavnom u stambenim prostorijama poput kuhinja, kupaonica, praonica i sušionica te u raznim menzama, velikim kuhinjama, pogonima prehrambene industrije (pekarnice, pivovare, mesnice itd.).

Dobra izolacija je najbolje rješenje protiv plijesni

Plijesan se razvija na organskom materijalu u prisutnosti vlage pa je jedini način sprječavanja plijesni držati prostor suhim. Da bi bio i ostao takav, treba ga dobro i kvalitetno izolirati. U klimatskoj zoni u kojoj izmjenjuju vruća ljeta sa hladnim zimama i kišnim proljećima i jesenima, izolacija zidova se dugoročno i višestruko isplati.

Osnovni cilj je jasan –što više smanjiti ukupnu potrošnju energije koja osigurava povoljnu unutarnju klimu stana ili kuće. Dobra i pravilno postavljena termoizolacija može smanjiti troškove grijanja i preko 30 posto. Osim toga, izolacija zidova štiti građevinu od propadanja jer sprječava kondenziranje vlage na unutrašnjosti zidova.

Multipor je odličan termoizolator, zidovi izolirani s njime «dišu», a time se suzbija pojava plijesni i ozbiljna oštećenja do kojih može doći vremenom. Ovdje pogledajte kako njime spriječiti spomenute neugodnosti.

Oblik i način razvijanja plijesni

Plijesan karakteristično raste u obliku dugačkih niti hifa koje se prepliću preko površine i prodiru u podlogu sve do žbuke. Razmnožavaju se sporama koje se preko zraka vrlo brzo šire i tvore nove kolonije pa time i nova zagađena mjesta.

Ako zagađeno mjesto samo premažemo slojem boje plijesan će se razvijati dalje u žbuku i prema površini premaza. U konačnoj će fazi plijesan oštetiti gornji sloj boje, film će ispucati, plijesan će se raširiti preko površine i nastat će ružne crne, smeđe ili, ovisno o vrsti plijesni, neke drukčije mrlje.

Pored estetskih razloga plijesan ima štetan utjecaj na zdravlje. Spore lebde u zraku i disanjem kroz nos ili usta mogu prodrijeti u pluća. Nije zabilježeno da spore imaju ozbiljan patogeni utjecaj na čovjeka, ali kod osjetljivih ljudi sklonih alergijama mogu izazvati zdravstvene poteškoće.

Rješavanje plijesni sa zidova u 3 koraka

1.Uklonite plijesan

Ukoliko ste plijesan brzo uočili, dok je još vlažna, za uklanjanje vam je dovoljna kuhinjska krpa. Nju namočite i postružite plijesan sa zida. Na dijelovima na kojima je plijesan ostala nakon struganja možete upotrijebiti hrapavu krpu.

Ukoliko se plijesan već sasušila prije nego ste ju primijetili prvo ‘zaprljani’ dio zida namočite, te opet pomoću kuhinjske krpe ili spužve energično uklonite. Ukoliko je plijesan čvrsto ukorijenjena u zid sastružite ju s oštrim predmetom (nakon toga biti će potrebno ofarbati taj dio zida).

Kada se osuše, premažite ih razrijeđenim dezinfekcijskim sredstvom.

 2. Dezinficirajte površinu

Nakon što ste uklonili plijesan potrebno je dezinficirati taj dio zida. To možete učiniti pomoću izbjeljivača za odjeću (npr. varikina), čistog alkohola ili nekog drugog sredstva za dezinfekciju.

Na tržištu postoje brojna bezbojna dezinfekcijska sredstva za uništavanje algi i plijesni na zaraženim zidnim površinama. Djeluju na čitav spektar zidnih algi i plijesni, pri čemu zelene zidne alge u potpunosti obezboji,

Pripravak prije upotrebe dobro protresite te ga nanesite kistom ili slikarskim valjkom. Za jače zaražene površine preporučamo dvoslojni nanos. Drugi nanos je pri normalnim uvjetima moguć nakon 8 do 12 sati.

Neka dezinfekcijska sredstva dostupna su i u obliku spreja.

3.Osušite zahvaćeno područje

Bez obzira koje sredstvo koristili nanesite ga spužvom (ili posprejajte) na područje zida gdje je bila plijesan i ostavite da se 15 minuta upija. Na kraju temeljito osušite zahvaćeno područje pomoću fena.

Nakon uklanjanja plijesni – zidove obojite

Idući korak u sanaciji zidova od plijesni je bojanje. Nove dekorativne i zaštitne premaze možemo nanijeti na površine koje su premazane dezinfekcijskim sredstvom tek kada su potpuno suhe, obično 8 do 12 sati nakon zadnjeg nanosa dezinfekcijskog sredstva. Za bojanje dezinficirane površine preporučamo specijalnu unutarnju boju koja je otporna na plijesni, a pri nanosu osvježi prostor (recimo mirisom limuna kojeg ima u sebi). Dezinficiranu površinu možete prebojiti i sa klasičnim bojama za zidove, ali u tom slučaju boji dodajte sredstvo za sprečavanje zidne plijesni.

Još jednom je dobro ponoviti – preventivno pojavu plijesni spriječite prozračivanjem prostora više puta na dan. Važno je da vodenoj pari omogućite izlaz iz prostorije. Relativna vlaga u prostoru ne smije biti viša od 60%.

Perilice i sušilice je dobro maknuti iz kupaonice. Grijači elementi neka se nalaze slobodno u prostoru a vrata negrijanih prostora neka budu zatvorena. To su neka opća pravila za sprečavanje nastanka plijesni.

Također, probleme sa plijesni trajno možete riješiti poboljšanom ili dodatnom toplinskom izolacijom objekta.

Plijesan na fugama i silikonima

Ružne crne mrlje na rubovima kade, umivaonika ili sudopera su ustvari nakupine plijesni kojima vlažno okruženje savršeno odgovara za razmnožavanje.

Najbolje rješenje za uklanjanje plijesni u kupaonskom prostoru je struganje plijesni sa zahvaćenog dijela s otopinom izbjeljivača (varikina). Za to koristite grubu četkicu ili četkicu za zube.

Male površine, na primjer, rub kade, očistite deterdžentom i spužvicom, a ako je potrebno upotrijebite i nešto abrazivno. Neki kažu kako je i krpica od mikrovlakana odlična kao i stara četkica za zube. Ako su crne mrlje uporne i ne možete ih ukloniti posegnite za mješavinom tekućine za izbjeljivanje i vodom u omjeru 1:3.

Pokušajte mokre ručnike sušiti izvan kupaonice kako bi se količina vlage u zraku smanjila. Nakon tuširanja obrišite rubove kade suhom krpom.

Primijetite li da vam se u domu pojavila plijesan, nemojte to ignorirati jer problem neće nestati sam od sebe već će postajati sve veći i kompliciraniji.

Periodično promijenite silikon oko kade, umivaonika i sudopera, posebno ako uočite crne točkice koje su sve veće. Postoji silikon koji u sebi sadrži sredstvo protiv gljivica.

Uređaje u kući u kojima bi se mogla stvarati plijesan redovito čistite, a uočite li da se pojavljuje i na zidu, najprije otkrijte uzrok, odnosno na kojem mjestu voda prodire u zid i sanirajte to. Potom očistite zid od plijesni i pri tome koristite rukavice i masku jer će koncentracija pora u zraku od čišćenja biti veća.

Zidove je nakon čišćenja, naglašavamo, dobro premazati posebnim sredstvima namijenjenima za sprječavanje prodiranja vlage, a postoje i ostali materijali, boje i premazi otporni na vlagu i stvaranje gljivica.

Primijetite li crne mrlje ispod pločica najučinkovitije ih je ukloniti, očistiti zid, premazati zaštitom i staviti nove pločice. Inače, svaki dan redovito provjetravajte prostorije zahvaćene vlagom i plijesni kako bi koncentracija spora u zraku bila manja, a na taj način će i koncentracija vlage u prostoru biti manja pa će se plijesan sporije stvarati.

Biljke protiv plijesni

Postoje i biljke koje filtriraju zraku u domu te pomažu smanjivanju količine plijesni. Jedna od njih je i bršljan, a do tog zaključka došli su stručnjaci u NASA-i nakon proučavanja kućnih biljaka. Kažu kako bršljan uklanja 60 posto plijesni iz zraka i 58 posto čestica od fekalija, i to za samo šest sati od stavljanja biljke u prostor.

Postoje, dakle, načini na koji se plijesan može riješiti. Izolacija je trajno rješenje, a možete ju i sami izvesti. Evo kako!

Odaberite najbolju opciju za sebe, zdravlje svoje obitelji i svoj dom!

Gradnja kuće započinje dobrim nacrtom u okviru kojeg su riješena sva estetska i tehnička pitanja izvedbe – od materijala, stilova pa sve do provedbe instalacija. Zato je uloga arhitekta u gradnji vrlo značajna.

Pa ipak, nacrti i katalozi sa gotovim projektima kuća mogu se naći posvuda, i na internetu i u tiskanome obliku.

Ukoliko donesete odluku o gradnji baš takve kuće kakvu ste pronašli u nekom mediju, kasnije bi se to moglo pokazati lošim jer za kuću i udobnost življenja u njoj nije dovoljan samo dopadljiv projekt. Njega treba prilagoditi vašem zemljištu, vašim željama i potrebama. A to najbolje čine stručnjaci, arhitekti!

Kad su Ytong kuće u pitanju, vi možete za svaki od ponuđenih projekata dobiti stručni savjet o prilagodbi vašim potrebama, a također će vam u Ytongu omogućiti izgradnju kuće prema vašem projektu. Pogledajte!

Gradnja kuće iz vlastite potrebe

Jeste li ikada susreli sa kućama koje izgledaju kao da nitko nije vodio računa o tome da će u njoj živjeti stvarni ljudi?

Takva gradnja obično proizlazi iz neznanja, iz lošeg projekta, iz nedovoljno jasno izraženih potreba investitora.

Graditelju je potrebno naglasiti ono što želite. Dobar arhitekta potrudit će se upoznati navike i prakse članova vaše obitelji koji će u kući živjeti.

Izgled i funkcija objekta

I jedno i drugo je podjednako važno. Arhitekti često govore o izgledu kuće, o formi, ali nerijetko preskoče funkciju, odnosno način na koji će se život u tom objektu odvijati. A to je važno!

Stoga prije nego li poslušate savjet arhitekta, dizajnera ili građevinara prvo odredite svoje potrebe i jednostavno, onako prijateljski ignorirajte savjete s kojima se ne slažete ili ih ne trebate. Zapamtite to je vaš dom. Ali, razmislite dobro i pokušajte si vizualizirati svaku ideju i prijedlog stručnjaka. Ipak su oni upućeni u struku.

Obiteljske kuće svojim arhitekturnim oblikom, primjenom „pametnih” graditeljskih sustava i tehnologija, te krajnje promišljenim odabirom materijala i uređaja za uređenje i opremanje  interijera, doprinose harmoničnosti u suživotu prirode i ljudi, uz izraženu brigu za očuvanjem okoliša.

Gradnja kuće u skladu sa svjetskim trendovima

Svjetski trendovi u arhitekturi danas sve više govore u prilog gradnje kuća s unaprijed osmišljenim konceptom smanjenja potrošnje energije, smanjenja emisije CO2, održivosti i zaštiti okoliša. Sve je više arhitekata u svijetu koji svojim radom upućuju na potrebu zaštite čovjekova zdravlja i općenito očuvanja našeg planeta upravo kroz projektiranje i gradnju „samoodrživih” kuća u kojima ljudi provode cijeli svoj životni vijek.

Ovdje pogledajte više o niskoenergetskim kućama, o pasivnoj i zelenoj gradnji.

U segmentu gradnje obiteljskih kuća u posljednjih nekoliko godina došlo je do vidljivih promjena u stilovima izgradnje, materijalima koji se koriste te željama investitora. Hrvatska u tom smislu prati trendove koji su prisutni i u ostatku svijeta.

Estetika, ali…

Dokle god više mislimo na ono što će nam reći prijatelji i ostali poznanici, uz namjeru da i zavide na predivnom izgledu našeg doma, do tada će se kupovati, ali i graditi atraktivnije kuće. Pa ipak, imajte na umu da smo postali prilično opterećeni time kako kuća izgleda, u kojem je arhitektonskom stilu, sa kojim najnovijim inovacijama, da zaboravljamo kako ćemo u njoj morati živjeti.

Nažalost malo je onih koji su sagradili kuću ili kupili stan, a da su na kraju bili potpuno zadovoljni dizajnom i udobnošću svog doma. Također, mnogi zaborave činjenicu kako se kuća, uglavnom, gradi jedanput i da ćete vjerojatno tu proživjeti većinu života, te da vam je potreban funkcionalan dom koji će zadovoljiti sve vaše zahtjeve.

Gradnja kuće – iskustvo za pamćenje

Ako ste se odlučili na gradnju kuće zasigurno će vam to biti dio života koji ćete dugo pamtiti zbog dobrih ili loših stvari.

Samostalna gradnja kuće dodatni je izazov. U tom slučaju najčešće nije u pitanju sposobnost i stručno znanje vlasnika nego prije izbor pravog načina gradnje kao i stručnog ponuđača sustava gradnje.

Presudna je stvar kod gradnje kuće izabrati dobrog ponuđača čija je ukupna usluga sveobuhvatna i čiji su građevni materijali i elementi prvoklasni.

Ytong je jedan od onih na koje se možete osloniti. Osim što će vam ponuditi gotove projekte kuća i prilagoditi ih vašoj situaciji, odnosno uklopiti vaš projekt u sustav gradnje, u Ytongu dobivate brojne pogodnosti u cijeni paketa, od kojih su neke i neke besplatne. Pogledajte ovdje!

Izabrati dobrog ponuđača

Već u ovom prvom koraku mnogi načine pogrešku koja će ih stajati puno živaca, ali i jednako novaca. A na što to treba obratiti pozornost kod gradnje vlastite kuće?

Već tijekom faze savjetovanja i planiranja – prije nego padne definitivna odluka oko načina i sustava gradnje – važno je razgovarati s partnerom ili osobom u koju možemo imati povjerenja, a koja nas istovremeno u svim pitanjima u svezi gradnje može kvalitetno i kompetentno posavjetovati.

Kod odluke oko određenog sustava gradnje dobro je izabrati onaj sustav čiji proizvođač pored materijala i opreme za gradnju nudi i stručnu pomoć.

Tako možete biti sigurni: kuću ćete graditi samostalno, no ako negdje ”zapne” ili se pojavi kakva teška situacija uvijek na raspolaganju imate građevinskog stručnjaka koji će vam pomoći. i to ne samo, savjetom nego i djelom.

Kod izbora određenog ponuđača sustava gradnje dobro je uvjeriti se i u detaljnije tehničke stvari kojima potencijalni izvođač raspolaže kao što su alati ili tehnička pomagala koja mu mogu pomoći oko optimalnog izvođenja poslova.

Osobito jednostavnim i preglednim mogu biti sustavi gradnje kod kojih ponuđač vlasniku već na samom početku gradnje može detaljno u CAD-programu podastrijeti sve informacije koje vlasnik poželi znati, ne samo glavni nacrt objekta nego precizan izgled i poziciju svakog elementa u objektu.

Kompetentan ponuđač dužan je svom klijentu prije početka gradnje dati kompletan uvid u sustav gradnje i treba mu stajati na raspolaganju i u prvim koracima gradnje.

Izbor materijala za gradnju kuće

Daljnji važan faktor kod gradnje kuće važan je izbor materijala kao i način obrade materijala.

Kad je riječ o zidovima vlasnik osobitu pozornost mora obratiti na mogućnosti toplinske i zvučne izolacije zidova, no i na njihovu ekološku prihvatljivost, sposobnost pohrane topline i upijanja vlage iz okoline.

I ovdje valja izabrati sustav gradnje kod kojega u zidovima neće biti vlage koja bi kasnije zahtijevala dugotrajan tijek isušivanja zidova, a time i biste imali i veće financijske izdatke za grijanje.

Što se sastavljanja sustava objekta odnosno samog postupka gradnje tiče možemo reći: bolje je izabrati onaj sustav gradnje kod kojeg u samo jednom koraku možemo obaviti više radnih procesa.

Od zemljišta do stubišta

Dobro je imati zemljište ili ga kupiti prije negoli se krene u razmatranje gradnje kuće. Zemljište bi trebalo biti uredno uvedeno u gruntovnu, katastar i vi biste trebali biti vlasnik ili vlasnica zemljišta.

Koje je proces dolaska do kuće u smislu papirologije, pogledajte ovdje!

Naravno, bilo bi dobro i da imate zatvorenu financijsku konstrukciju. Kako će se proces gradnje kuće odvijati držite je se striktno. To će vam sačuvati glavu i živce od briga.

Pri izradi projekta budite oprezni sa “onom uobičajenom”  – ako proširimo za 40-50 cm bit će bolje!

Zapamtite da svako povećanje objekta nosi svoj udio u cijeni!
Svako povećanje kvadrature ćete vi platiti !

Po mogućnosti pregledajte tipske projekte i pokušajte se uklopiti sa ponekim izmjenama. To je bitno jer možete već u početku znati njegovu cijenu bez onih naknadnih dodataka.

Vrlo je korisno ako netko već ima izgrađenu kuću prema takvom projektu jer ćete tako imati bolju predodžbu o ukupnoj investiciji. Pogledajte primjer na ovome mjestu!

Materijal kupujte planski, a ne stihijski jer ćete na taj način moći ostvariti kontinuiran napredak u izgradnji. Uvijek tražite dodatne rabate! Ako ste uporni katkad ćete kupiti materijal po povoljnijoj cijeni – što uvijek dobro dođe za vašu financijsku konstrukciju.

Prije odabira izvođača radova pripremite troškovnik i dajte potencijalnom izvođaču da ga ispuni u varijanti – sa i bez materijala.

Uvijek uzmite ponude od najmanje tri izvođača radova.
Od odabranog izvođača radova pregledajte reference odnosno obiđite objekte na kojima je radio i slobodno porazgovarajte sa ljudima jesu li bili zadovoljni s njima.

Pri odabiru materijala za instalacije ne štedite na elementima kao što su kvalitetni vodovodni ventili, cijevi, elektro-kablovi, armature i slično.

Udio tog materijala je u ukupnoj cijeni investicije mali, a kvarom ili nedovoljnom količinom istih možete imati goleme štete u vašoj novoj kući.

Još par bitnih stvari za kraj

1.stalan rad oko kuće

Nakon izgradnje kuće uvijek ćete imati poslova oko nje. To je dobro za ljude koji to uzimaju kao zanimaciju i vole rad na okućnici i uljepšavanju kuće. Ukoliko zazirete od toga, razmislite još jednom je li kuća za vas najbolje rješenje.

2.ulaz u kuću

Ako ulaz kuće nije natkriven, to doista može biti jako nezgodno, posebno ako u torbi tražite ključ ulaznih vrata dok kiša neumoljivo pada.

3.garaža

Ne zaboravite važnost prolaza iz garaže u kuću. Puno je praktičnije iz garaže suhih cipela ući u kuću nego trčeći od garaže do ulaznih vrata pokisnuti do kože.

4.natkrivena terasa

Ako ne natkrijete svoju terasu, ubrzo ćete to požaliti. Sunce nažalost ne sija svaki dan pa ćete nenatkrivenu terasu moći koristiti samo ljeti, a i vrtni namještaj će stalno biti mokar i brže istrunuti ako ga ne štiti krov.

5.izlazi na terasu

Idealno je imati nekoliko izlaza na terasu. Dakle, povežite boravak, kuhinju i spavaću sobu ili ured s terasom- kada je vrijeme lijepo to će Vam se višestruko isplatiti, a povećat će i mobilnost unutar i izvan kuće.

6.kuhinja

Kuhinja bi trebala biti izravno povezana s blagovaonicom ili dnevnim boravkom. Trčeći uokolo od kuhinje do boravka imat ćete više posla nego da postavite vrata koja će spojiti ta dva prostora.

Perilica za suđe bi trebala biti smještena odmah do sudopera. To je jedan od osnovnih „must“ u kuhinji i kuhinjskom dizajnu. Zašto bi vas to iritiralo kad se može izbjeći odmah u početku?! Nije da ne možete hodati od sudopera do perilice za suđe, ali dok počistite nered nakon svakog jela i suđa koje kaplje onda perilicu i ne trebate!

Jedan od neugodnih problema u kuhinji može biti i hladnjak u kutu. Hladnjaci u kutu dobar su primjer nekoga tko nije mislio dok je gradio ili nikad nije radio u kuhinji. Pravi odabir mjesta smještaja aparata spriječit će otvaranje hladnjaka bez suvišnog lupanja zidova ili drugih elemenata vaše kuhinje.

 
7.prostorija za pranje i glačanje rublja

Ne bi li bilo pametno imati prostoriju u kojoj prati i glačati možete kada za to imate vremena i u kojoj sve možete „ostaviti po strani“ ako iznenada dođu gosti ili kada vam se jednostavno više ne da obavljati kućanske poslove?

8.spavaće sobe

Ne dozvolite sebi da nemate gdje ostaviti odjeću ili da jednostavno nemate prostora za okrenuti se u spavaonici. Soba za odmor treba biti dovoljno udobna i prostrana jer gotovo pola života provedemo spavajući.

9.toalet

Kada se u manjim prostorima, većinom namijenjenim za WC, postave uobičajena vrata automatski gubite mjesto za stajanje jer pri zatvaranju i otvaranju vrata nemate se gdje ni okrenuti. Rješenje ovog problema su klizna vrata koja eliminiraju takvu pogrešku i ostavljaju vam više prostora.

10.podrum

Jako nepovoljno može biti ako u vašem podrumu nije predviđen dovoljan broj svjetlosnih okana. Odlučite li podrumski prostor preurediti u sobu za goste ili u prostoriju za fitness svjetlo i prozori će vam itekako trebati. Obični podrumski prozori s jednostavnim oknima su u ovom slučaju potpuno „out“.

11.vrata

Previše vrata ili vrata koja su postavljena na krivom mjestu nepotrebno otežavaju kretanje unutar kuće i stvaraju probleme pri uređenju prostora. Vrata su često postavljena tako da se otvaraju u krivu stranu, stoga je pomno planiranje od samoga početka izuzetno bitno.

12.stubište

Preusko stubište i previše strmih „zavoja“ su veliki nedostaci koji, posebno pri transportu namještaja ili renoviranju kuće, nepotrebno otežavaju stvari te se samo uz puno truda i financijskih sredstava mogu (a ponekad i ne mogu) ukloniti.

I, na kraju, ako ste pročitali navedeno, sasvim vam je jasno kako će najpametnije za vas, i najjeftinije za vašu budućnost i život u novoj kući, biti ako se u projekt gradnje svoga doma budete upustili uz pomoć kvalificiranih stručnjaka.

Dnevni boravak je, početkom 20 stoljeća u građanskim obiteljima, služio kao reprezentativni dio stana u kojemu su se primali gosti, a danas u većini je obitelji postao središtem obiteljskog života.

Upravo zato što je dnevni boravak sada mjesto na kojem se okupljaju članovi obitelji i prijatelji svatko se trudi dobro urediti svoj dnevni boravak kako bi on bio i lijep i skladan i kako bi u njemu bilo ugodno boraviti.

Ipak, nemaju svi vještinu i znanje kako to napraviti pa se često potkradu neke greške koje naruše ukupni dojam.

Hajmo onda pogledati koje su to najčešće greške i kako ih preduhitriti, odnosno riješiti ako su već počinjene.

10 grešaka (i 10 rješenja istih) – po temama

Sigurno ste razgledali brojne fotografije dnevnih boravaka po internetu i časopisima. Stoga pretpostavljamo kako, barem otprilike, znate šta vam se dopada, a što ne u uređenju najvažnijeg prostora u domu.

NAMJEŠTAJ

Prvi komad namještaja koji se kupuje za dnevne boravke obično je kauč ili trosjed. To je ujedno i komad u koji se isplati investirati s obzirom na to da ćete na njemu provoditi puno vremena.

Kauč ili više fotelja u velikom boravku spretnija su varijanta od kutne garniture, osobito u malim stanovima, jer štede prostor i mogu se lako razmještati. Također, namještaj svjetlijih boja vizualno će proširiti prostor.

GREŠKA 1 – Komadi namještaja su iz istog programa

Police, stolice, komode…sve u istoj nijansi, materijalu, stilu i iz istog programa. To vam može djelovati dobra ideja, međutim u praksi će se pokazati vrlo dosadnim.

RJEŠENJE 1- Pomiješajte stilove

Kombinirajte boje i teksture. Ne morate se pridržavati pravila da stolić mora biti u istoj nijansi kao i komoda. Dajte osobni pečat cijeloj dnevnoj sobi tako što ćete pronaći neki unikatni detalj figure koja odstupa od cijele koncepcije prostorije.

GREŠKA 2 – Stavljate sjedeću garnituru uza zid

Iako možda djeluje logično da dvosjedi i trosjedi idu tik uza zid, dizajneri interijera upozoravaju kako na ovaj način stvarate formalnu atmosferu i ostavljate dosta praznog prostora što nikako ne može djelovati privlačno i ukusno.

RJEŠENJE 2 – Pomaknite garniture na sredinu prostorije

Ukoliko imate veliki prostor u dnevnom boravku, pomaknite namještaj na sredinu i napravite intimnu atmosferu u središnjem dijelu prostorije. Učinite to čak i ako imate dnevni boravak manjih dimenzija.

GREŠKA 3 – Nemate pomoćni stolić pored sjedeće garniture

Nemojte dopustiti da gosti balansiraju sa čašom crnog vina u ruci dok sjede na vašoj garnituri jer nemaju mjesta na kojem bi odložili čašu. Ukoliko su rukohvati na garnituri (dvosjedu, foteljama) mekani, osigurajte stolić pored namještaja kuda će gost moći spustiti čašu, bocu ili tanjur sa hranom.

RJEŠENJE 3 – Nabavite čak dva manja dekorativna stolića

Pored garniture u dnevnom boravku stavite dva mala dekorativna stolića, koji će biti od višestruke pomoći. Možete odložiti lampu ili sitnice, a odlični su kad god imate goste jer će tu biti i zgodno mjesto za postavljanje grickalica i pića.

GREŠKA 4 – Kupujete namještaj koji nikada nećete koristiti

Koliko god da vam se sofa, fotelja ili stolica slažu sa ostatkom interijera, ukoliko je odabrani komad namještaja neudoban ili nepraktičan nemojte trošiti novac na njega. Ostavite si dovoljno vremena za kupovinu, sjednite, opustite se, isprobajte fotelju ako treba i nekoliko puta, nemojte dozvoliti da vas prodavači požuruju ili uvjeravaju. Ako vidite da se nikako ne možete udobno smjestiti, fotelja jednostavno nije za vas.

Također, rustični stol za pisanje je divan za gledanje, međutim ako imate moderno opremljen stan i nemate viziju gdje biste ga smjestili i hoće li vam nekad koristiti bolje izbjegnete ovu investiciju. Nemojte dekorirati prostoriju za osobu koja ćete postati već za osobu koja ste sada.

RJEŠENJE 4 – Pogledajte šta vam zaista treba i investirajte u to

Zamislite idealni dnevni boravak bez prethodnih grešaka i razmislite šta bi to još dopunilo ovu vašu prostoriju i dalo pečat osobnosti. Kada budete znali odgovor na to pitanje hrabro se uputite u kupovinu po željeni komad namještaja.

GREŠKA 5 – Kupujete moderni namještaj

Gledate u izlog prodavaonice i divite se kako su se komode ili stolci divno uklopili u interijer. Istog ih trena poželite prenijeti u svoj dom, sa istom ukrasnom posudom i ostalim dekoracijama. Međutim, kad vam zaista i dopreme taj namještaj, u vašem prostoru izgleda čudno i ne uklapa se ni sa čim.

RJEŠENJE 5 –  Prije kupovine dobro promotrite svoj namještaj i prostor u kući.

Koliko god neke garniture bile moderne ili skupe, jednostavno, ne uklapaju se u svaki interijer.

BOJE

GREŠKA 6 – Ne upotrebljavate boje u uređenju

Znamo kako se trudite napraviti što manje grešaka i plašite se da vam dnevni boravak ne preraste u kič prostoriju. Međutim, ako ste fokusirani samo na jednu boju, a ta boja je još i neutralna nijansa dobit ćete sterilan i dosadan prostor u kome nećete biti opušteni i sretni.

RJEŠENJE 6 – Unesite šarene detalje

Ako volite bijele zidove i namještaj, neka i ostanu u toj nijansi, ali detalje, jastučiće izaberite u nekoj jakoj nijansi koji će napraviti kontrast i razbiti monotoniju.

GREŠKA 7 – Ličite zid bojom koju niste prethodno testirali

Nijansa mahovine možda divno izgleda u kantici za boje, ali na zidu efekt može biti grozan! Radije žrtvujte jednu kanticu, a ostale vratite i zamijenite radije nego da živite u sobi koju ćete intenzivno mrziti.

RJEŠENJE 7 – Testirate boju još u samoj prodavaonici

Ponesite sa sobom u kupovinu uzorke svojih već prisutnih boja u stanu (presvlake, furnir… ) tako da možete kombinirati nijanse na licu mjesta. Opće je pravilo je da ne riskirate sami sa dramatičnim bojama. Ako vam se sviđaju tamno ili jarko obojani zidovi, neka vam u tom zahvatu pomogne profesionalni ličilac.

Također, imajte na umu kako bijeli interijeri mogu izgledati divno i elegantno, ali bijela nije jedina nijansa za unutarnje zidove. Imajte na umu da se bijeli interijeri brzo prljaju i da bez stručne pomoći, apartman u svijetlim nijansama može izgledati poput bolnice.

UKRASI I DODACI INTERIJERU

GREŠKA 8 – Slike vješate previsoko

Većina ljudi griješi pri postavljanju slika, jer vjeruje kako sliku treba objesiti što bliže stropu. Međutim dizajneri interijera upozoravaju kako je ovo estetska greška.

RJEŠENJE 8 – Objesite sliku na sredini

Slika (ili više njih) bi trebala biti postavljena tako da ju bez napora možete gledati i uživati u njoj. Dizajneri predlažu da izmjerite 150 do 180 cm od poda i tu negdje postavite umjetničko djelo.

GREŠKA 9 – Mali tepih

Odabir tepiha je vrlo bitan jer ovaj detalj može učiniti da vaš mali prostor izgleda veće. Tepih daje sasvim novi naglasak čitavom interijeru. Tanki i mali tepisi izgledaju smiješno i siromašno, naročito u velikim prostorijama.

RJEŠENJE 9 – Tepih koji odgovara prostoriji

Svi dizajneri će vam preporučiti veliki tepih i reći da male zaboravite. Kada idete u kupovinu izmjerite dimenzije svoga prostora i kupite tepih koji će odgovarati veličini i ukupnom dizajnu interijera.

GREŠKA 10 – Previše cvijeća u dnevnome boravku

Ovo je sličan slučaj kao i sa modernim detaljima ili komadima namještaja. Često se dogodi da pretrpamo stan cvijećem zbog “ljubavi prema prirodi”.

RJEŠENJE 10 – Vodite računa o kućnim biljkama kojima želite oplemeniti prostor

Ukoliko živite u manjem stanu, mnogo cvijeća ili biljaka može izgledati neukusno i zakloniti svjetlost, pa vam time i doslovno smanjiti prostor za život. A to biljkama u interijeru nije svrha.

Japanski stil uređenja doma u zapadnim je zemljama postao poznat u 16. stoljeću. Dizajneri ga smatraju jednim od najudobnijih stilova, ali i najegzotičnijih.

Prva asocijacija na japanski stil, trebala bi biti Zen atmosfera. Naime, japanski se stil uređenja interijera gradi već tisućama godina, a rezultira mirnim i vrlo jednostavnim nacrtima.

Ovaj kultni dizajn interijera vrti se oko čistog i minimalističkog pristupa, čvrsto držeći ravnotežu između reda, drevnih običaja i ljubavi prema prirodnim ljepotama.

Shvaćanje drevne ceremonije čaja i stila života ljudi u Japanu, doprinosi tome da njihova kultura postaje veoma draga i vrijedna repliciranja u našim svakodnevnim životima.

Zen i minimalizam osnove za japanski stil

Posljednjih godina ovaj je stil osobito je popularan stoga što je trend minimalističkog načina života uzeo maha, a upravo japanski stil uređenja doma s tim minimalizmom savršeno korespondira.

Želite li znati više o minimalizmu, pogledajte ovdje!

Japanska Zen filozofija nadahnuta je jednostavnošću i prirodnošću, kakvu nalazimo u minimalističkoj arhitekturi i dizajnu. Linija, forma, prostor, svjetlost i materijal samo su neki od bitnih elemenata ovog široko popularnog dizajna.

Veliku vrijednost ovom stilu daje odsustvo većine nenosivih unutrašnjih zidova čime se dobiva na prostoru i  omogućava harmonija između interijera i eksterijera.

Tradicionalni japanski stil uređenja interijera temeljen je na «Ma» – ravnoteži između prostora i objekata. Predmeti nisu oštri i nisu definirani. Vrlo su fleksibilni i lako ih je premještati s jednog mjesta na drugo. Namještaj je uglavnom podni, a rijetko viseći. Koriste se prirodni materijali poput bambusa, drveta, ali i papira.

Tatami i shoji

Tradicionalni japanski interijeri su organizirani prema oblicima ljudskog tijela, od dijelova dimenzija 90 x 180 cm, koji se koriste kao prekrivači za pod, od prirodnih su vlakana, i zovu se tatami.

Neobrađeni materijali kao što je bambus, i boje uzete iz prirode koriste se da bi se postiglo prozračno i mirno okruženje.

Za uređenje su karakteristična shoji vrata (klizna vrata izrađena od drvenih okvira presvučenih poluprovidnom posebnom vrstom papira), kao i svjetiljke od rižinog papira.

Interijeri se prepoznaju po visoko stiliziranom namještaju, sa rukom oslikanim motivima na lakiranim podlogama, diskretnim dodacima jakih boja i ornamentima ili statuama koje predstavljaju životinje ili mitske likove.

Svjetlo i ukrasi za japanski stil

Pri uređenju prostora u japanskom stilu, svjetlo treba biti indirektno. Uglavnom je skriveno iza nekog predmeta, te na taj način poprima topliju boju.

Boje su prirodne, zemljane, dakle sve nijanse smeđe. Ponekad se za detalje upotrebljava žuta ili crvena.

Dok su bijela i neutralne boje dominantne u minimalističkom dizajnu, u dječjim sobama sreću se u umjerenim količinama i jarke boje.

I još posebnu pažnju obratite na biljke. Orhideje i minijaturni bonsai su obvezni.

Japanski stil kupaonice

Tradicionalne japanske kupaonice su drvene. Međutim, danas se uglavnom koriste keramičke u zemljanim tonovima s drvenim ormarićima i bambus dekoracijama.

Jednostavan i ogoljen namještaj sprječava situaciju da prostorije izgledaju skučeno i natrpano, dok u isto vrijeme svojim drvenim i bijelim elementima reflektira preko potrebnu prirodnu svjetlost.

Stvaranje Zen dizajn interijera u Vašem domu je ono koje je sinkronizirano s prirodom i svijetom oko nas. Zen u kući potiče opuštanje i donosi mir. To su, između ostalog, razlozi zašto su najbolja luksuzna lječilišta uređena upravo u ovome stilu.

Karakteristike koncepta Zen dizajna

Opuštajuće boje, skladan namještaj i spokojni zvuci – ako to postignete na pola ste puta do uspjeha i zdravlja koje biva potaknuto uravnoteženim prostorom. Umijeće Feng Shuia se često primjenjuje premda nije obaveza.

Boje prirode u vašem prostoru

Kako biste odabrali svoju paletu boja za stan, predlažemo da zavirite u prirodu. A tamo ćete pronaći bijelu, bež, boju pijeska, toplu smeđu, tamnu narančastu, jantarnu, mekanu sivu, lisnatu zelenu, zelenu boju žada, hladnu plavu, tamnoplavu…Upravo nabrojane boje izvrsno će pratiti ovu vrstu uređenja unutrašnjeg prostora. Kontrast između narančaste, bež i svijetlo sive stvara specifične finese u ozračju koje sugeriraju relaksaciju.

Nemojte se bojati koristiti boju. Prirodne boje potiču opuštanje i mogu misli dovesti u stanje mira, a time razigrati maštu i donijeti više kreativnosti. Znajte i ovo – opuštajuće boje pomažu da se bolje jede. To je osobito primjenjivo kod uređenja blagovaonice. Kad su kupaonice u pitanju, Zen stil djeluje kao spa zona, a to automatski znači da smo već pripremljeni na ugodne mirise i vizualnu estetiku koja relaksira.

Zidovi u svojoj goloj ljepoti

Pokušajte zadržati svoje zidove čistima u smislu da ih ne pretrpavate detaljima. Pokoje lijepo umjetničko djelo koje je dobro postavljeno i u skladu s Vašim prostorom bit će dovoljno. U ovakvom slučaju «gole» zidne površine najviše će do izražaja doći kvalitetna završna obrada zida, njegova glatkoća i ujednačenost. Ytong zidovi u tome su nenadmašni. Pogledajte ovdje kako izvrsno obraditi zidove, a ovdje kako boje djeluju u prostoru.

Niste li baš ljubitelj sasvim ravnih, golih zidova, a ipak biste željeli zadržati Zen ozračje, predlažemo da uz pomoć Ytong blokova i ploča stvorite raster u kutovima sobe, poput ovih na fotografiji. Nizanjem i izmicanjem Ytonga, te spajanjem s Ytong tankoslojnim mortom dobit ćete zanimljivu razigranu figuru koju možete iskoristiti i za odlaganje kakvog dekorativnog predmeta.

Dobrome ozračju doprinijet će nekoliko velikih, zdravih i prekrasnih biljaka. One će dodati u prostor dašak života i toplinu.

Na podove postavite drvene podnice, možda od bambusa, a može i neka druga prirodna podna obloga. U nekim prostorijama pod možete i uzdići. Kako se to radi pogledajte ovdje. Tepisi nek’ budu bez uzoraka. Ionako služe tome da ublaže zvuk.

Simetrija se često koristi za stvaranje Zen skladnog prostora.

Dekorativni predmeti – malobrojni, ali oku ugodni

Inspiriracija u Zenu dolazi i od stvaranja jedinstva između otvorenog i zatvorenog prostora. Potražite namještaj i predmete izrađene od prirodnih materijala ili ih izradite sami – ovako, a možda i ovako! U konačnici Zen dekor Vam pomaže stvoriti miran prostor u kojem ćete rado uživati ​​i koji će  Vam pružiti savršeni izgovor da se opustite.

Imajte na umu da Zen dizajn interijera karakterizira jednostavnost i minimalizam. Zato dobro počistite nered, a odjeću spremite u garderobu. Nek Vam sobe budu otvorene, lijepe, funkcionalne i čiste.

Dodajte, za dojam Zena, jedan ili dva azijska kipa poput glave Bude, veliko lisnato bilje u fantastičnim loncima minimalističkog dizajna, te par jednostavnih ilustracija.

Stavite i svijeće, osobito u spavaonicu, kupaonicu i dnevni boravak da svjetlo tijekom večeri stvori osjećaj ugode.

Suptilna rasvjeta

Pokušajte dizajnirati razine rasvjete postavljanjem srednje i niže visine svjetla. To će poboljšati raspoloženje i doprinijeti atmosferi Zen dizajna interijera. Difuzno svjetlo, LED rasvjeta i skrivena rasvjeta bit će korisne komponente igre svjetla. Ali, učinite te prijelaze suptilnima.

Zen dizajn interijera jedan je od najpopularnijih u suvremenome svijetu premda se njegovi elementi protežu iz prošlosti od nekoliko tisućljeća. Ali, dokazano je, u prostorijama uređenima u Zen stilu čovjek se zaista osjeća mirnim i opuštenim.

Temeljenje kuće najvažnija je faza u gradnji. Ispravni temelji znače sigurnost. Naime, vrijednost objekta može biti ogromna, uređenje može biti vrhunsko, ali ako se neki objekt nalazi na lošim temeljima tada je gotovo bezvrijedan!

Svi ostali elementi objekta, pa čak i podrumski zidovi, mogu se obnoviti i izgraditi ponovno ako je potrebno, no temelji ne!

Na temelju se ne štedi i ova faza ne podnosi promašaje!

Uloga temelja i temeljenja

Budući da je čvrstoća tla manja od čvrstoće građevnih materijala, kao podloga svakog objekta, ispod nosivih elemenata grade se temelji koji zatim cijelo opterećenje objekta ravnomjerno raspodjeljuju.

Eventualna iznimka može biti temeljenje na potpuno kamenom tlu koje se kod nas može sresti npr. u Dalmaciji. Temelji prenose opterećenje zida, potpornja i stupova na podlogu.

Najmanja debljina temelja iznosi prema EU normi 0,5 m.

Uloga temelja je osigurati čvrstoću i stabilnost kući tijekom dugog niza godina i u slučaju malih pomicanja tla.

Prije radova iskapanja i gradnje temelja potrebno je analizirati tlo u koje se temelji postavljaju.

Građevinsku je izvedbu temelja potrebno u tom slučaju prilagoditi vrsti tla i u obzir uzeti eventualnu pojavu podzemnih voda. Kad je riječ o podzemnim vodama i tlu, odnosno u nesigurnijim i nejasnim situacijama u pogledu ovih pitanja potrebno je provesti detaljnije ispitivanje tla.

Dubina temeljenja mora biti veća od granice smrzavanja tla. Temelji koji nisu dovoljno ukopani imaju za posljedicu značajna podizanja uslijed formiranja kristalića leda. Tada mogu nastati velika oštećenja jer led razara strukturu betona stvarajući tako još veće pukotine u koje kasnije prodire voda koja šteti armaturi te otvara put za novo veće i jače smrzavanje unutar cijele strukture.

Kod nas se smatra da je granica smrzavanja tla između 0,8 i 1,2 m. Dakle, temelji moraju biti ukopani najmanje toliko.

Temeljenje niže od susjedovog

Ukoliko se neki objekt temelji niže od temelja susjednog objekta tada se temelji moraju učvrstiti. To učvršćivanje se izvodi zidovima, armiranim betonom, grubo granuliranim vrstama tla ili injektiranjem kemijskih supstanci za učvršćivanje temelja. Kod ovakvih situacija potrebno je prije početka radova snimiti i dokumentirati stanje susjednih građevinskih objekata.

Odluku o vrsti i konstrukciji temelja nekog objekta određuje statičar, a projekt temelja je sastavni dio projektne dokumentacije svakog objekta.

Kod izrade projektne dokumentacije te kod ishođenja potrebnih dozvola za gradnju i ovisno o lokaciji gradnje biti će potrebno prije izrade same dokumentaciji provesti geomehaničko ispitivanje tla. Na osnovu rezultata ovog ispitivanja statičar će odlučiti o vrsti temelja.

Dubina temelja ovisi o vrsti tla, podzemnoj vodi, smrzavanju, vrsti temeljenja i građevinskog objekta, o stabilnosti protiv klizanja.

Temeljne ploče se izvode kod zgrada sa 8 ili više etaža i kada je nosivost tla manja od 150 kPa

Temeljne ploče ispod zgrada mogu biti:
a)   PUNE
b)   REBRASTE
a)   ŠUPLJE

Instalacije u temeljima

Već se u neobrađenu jamu iskopa postavljaju osnovne instalacije (keramičke, metalne ili instalacije od tvrde plastike) za odvodnju (temeljna kanalizacija) te za odvodnju oborinskih voda.

Pri postavljanju ovih instalacija potrebno je obratiti pozornost na ispravan pad instalacija (1 do 1,5 posto). Važna je i ugradnja kontrolnog okna.

Kad se postave potrebne instalacije onda se između okolnog tla i temelja nasipa šljunak. Šljunak sprječava nadiranje i prodor podzemnih voda u zid građevine.

Preko toga se postavlja zaštitni sloj mršavog betona koji treba osigurati da temelji i armirano betonska ploča nemaju kontakta sa okolnom zemljom.

Temelji i temeljna (nosiva) ploča

Presudnu ulogu u daljnjem planiranju ima nosivost tla. S obzirom na čvrstoću i nosivost tla potrebno je postaviti ili samo temelje ili još dodatno i nosivu ploču.

Gradnja nosive ploča (temeljna ploča) neophodna je kad tlo nije dovoljno čvrsto i ne može podnijeti opterećenje, ili je pak samo opterećenje objekta previsoko. U tom slučaju preko cijele površine temelja gradi se armirano betonska ploča koja je kao takva dio temelja i prihvaća dio opterećenja objekta. Čelični oklop jamči ravnomjernu podjelu tereta i opterećenja koje proizvodi objekt.

Ukoliko su na građevinskom zemljištu prisutne i podzemne vode, preporuča se i postavljanje dodatne izolacije sa strana i s donje strane temelja.

Gradnja armirano betonske nosive ploče poglavito je pogodna ako kod objekta nije potrebno graditi podrum. Ovakav oblik gradnje temelja ima prednost poglavito gledajući s financijske strane: u ovom slučaju nemamo nikakvih troškova vezanih za iskapanje tla kao niti za postavljanje oplata, a ova činjenica često puta prevagne u korist gradnje armirano betonske ploča čak i kad je riječ o dovoljno stabilnom i čvrstom tlu.

Gradnja temelja

Gradnja temelja odnosno postavljanje armirano betonske ploče provodi se u više koraka:

1. Iskop
2. Postavljanje instalacija
3. Zaštita od vlage
4. Čelična oplata i armatura
5. Lijevanje betona

Svaki objekt mora posjedovati takve temelje koje ne mogu oštetiti niske temperature niti na njih na bilo koji način negativno djelovati. Kako niska temperatura ne bi mogla dospjeti do površine temelja potrebno je osigurati da visina između gornjeg ruba temelja i donjeg ruba podloge iznosi najmanje 80 cm. Tek na ovaj način biti ćemo sigurni da se neće pojaviti nikakva oštećenja.

Zaštita od vlage

U zaštitni sloj betona postavlja se zaštita od vlage i to u obliku čvrste folije ili u obliku bitumenskih elemenata (bitumenska ljepenka). Kod postavljanja ove zaštite iznimno treba pripaziti da ne dođe do pucanja ili kakvog drugog oštećenja folije ili bitumenskih elemenata.

S obzirom na vrstu i nadiranje podzemnih voda ugrađuje se crni zaštitni sloj (bitumenska zaštita) ili bijeli zaštitni sloj (folija).

Bitumenska zaštita uobičajena je zaštitna mjera od vlage, a folija se koristi samo kao zaštita od potisnog pritiska podzemne vode, odnosno da podzemna voda uslijed pritiska ne dospije na površinu.

Čelična oplata ili armatura

Nakon izolacije, postavlja se armatura. Armatura se u pravilu sastoji od čelične mreže koja se postavlja u betonsku masu. Pojedini se dijelovi čelične mreže fiksiraju i međusobno povezuju veznom žicom.

Često se na betonskoj ploči postavlja serklaž koji podnu betonsku ploču i dodatno štiti od niskih temperatura. Ovaj se serklaž najprije obrađuje jer sadrži armaturne elemente (čeličnu mrežu) koji su povezani s podnom armiranom pločom.

U nekim se slučajevima može koristiti i beton s čeličnim vlaknima pa u tom slučaju nije potrebna dodatna armatura. Na mjesta koja su predviđena za ugradnju vrata postavlja se uzdužna armatura.

GREŠKE KOD TEMELJENJA

Najčešća greška je, da izvođači – a i projektanti – “zaborave”, da su temelji sastavni dio zgrade, a njihova toplinska izolacija u terenu samo produžetak fasade.

Druga česta greška je, da se ne osigura kišnici normalan odlazak, kojeg omogućuje vertikalna i horizontalna drenaža.

Kod hidroizolacije se pravi manje grešaka, a zaboravlja se zaštititi toplinsku izolaciju u terenu sa bradavičastom folijom. Takva folija štiti izolaciju, a ujedno je i sama prva odbrana od vode.

Naravno treba osigurati i odvajanje kišnice s krova i nagib terena od zgrade van.

Koncept minijaturnih kuća je društveni pokret koji je krenuo iz SAD-a prije nekoliko godina. Njegovi pobornici zagovaraju stanovanje u minijaturnim domovima.

Prednost minijaturnih kuća je to što zauzimaju manje prostora, lakše se grade, često se prave od recikliranih ili ekoloških materijala. Prosječna površina kuća u SAD je oko 230 m2, dok se površine minijaturnih kuća kreću od od 10 do 40 m2.

Podaci od prošle godine pokazuju kako, oko 9 posto američkih domova, ima manju stambenu površinu od one koja je bila uobičajena prošlih godina. Drugim riječima, grade se i traže manje kuće, posebno minijaturne kuće.

Tome je pokretu svakako doprinijela i činjenica da su u velikoj krizi mnogi Amerikanci izgubili svoje domove jer više nisu mogli plaćati hipoteke za kuće u kojima su do tada živjeli.

S obzirom da je slična situacija sa kvadraturama stambenih površina i u Europi, a svijest o potrošačkim pretjerivanjima sve viša, za očekivati je da će pobornika izgradnje minijaturnih kuća biti sve više i na Starom kontinentu.

Minijaturne kuće i njihovi maštoviti oblici

Generalno, mini kuće mogu se svrstati u tri osnovne kategorije:

1. kućice na kotačima – što konkretno znači kamp kućice neuobičajenoga izgleda
2. kućice na „kamionskoj prikolici“ – također su na kotačima, pokretne, a njihova je maksimalna širina prilagođena cestovnome prijevozu

Ipak, takvoj je kućici potrebna pratnja za specijalni teret. Ima modela koji se prevoze u više “komada” pa se sastavljaju na prostoru smještaja kućice. Takav objekt se najčešće osloni na betonske stupiće. Za ovu vrstu mini kuća ima proizvođača i u RH.

3. kućice koje su građene klasičnim načinom, ali su manjih dimenzija (montažne/zidane)

Naravno ima i plutajućih verzija, verzija za rijeke i mora, uglavnom kućica privezanih uz obalu, ali one se ne svrstavaju u posebnu kategoriju nego u neku od prethodne tri.

Kod projektiranja takvih kućica, puno više nego kod uobičajenih kuća, vodi se računa o namještaju koji je “uklopljen” u objekt.

Minijaturne, pokretne kućice imaju i dodatnu prednost izrade i smještaja na praktičnoj ili bližoj lokaciji , a onda, nakon zasićenja pejzažem kod njenih stanovnika, mogu se transportirati na neku drugu livadu ili dvorište.

Stanovanje svedeno na najnužnije

Smanjiti nepotrebne kvadrate i svesti stanovanje na najnužnije, već smo istaknuli, rastući je trend i cilj kojemu teže mnogi.

Minijaturne kuće imaju sve što je potrebno za život: kupaonicu, kuhinju, dnevnu zonu, spavaći dio, a često i prostrane trijemove i terase.

No, sve je to smješteno na puno manje kvadrata nego što to imaju “tipične” obiteljske kuće. Samim time, takvi objekti su jednostavniji za čišćenje i održavanje, imaju manje troškove i režije, ali donose i važnu promjenu u razmišljanju.

Mali dom bez puno stvari pojednostavljuje život i donosi osjećaj istinskog zadovoljstva jer vlasnici prestaju biti orijentirani na stvari i materijalno. Dovoljno je imati krov nad glavom i svoj kutak svemira.

Iako malene, kućice koje vam predstavljamo u nastavku, vrlo su funkcionalne, a oduševljavaju i svojom arhitekturom, dizajnom i uređenjem.

Mini domovi iz Nove Škotske

Tvrtka Full Moon Tiny Shelters, stvara simpatične, minimalističke građevine ispod 20 m2. Ovi proizvođači malenih domova su iz Nove Škotske i predstavljaju prilično novu tvrtku koja je osnovana 2013. godine, a njihova pažnja je usmjerena pokretu malih kuća od samog početka.

Bilo da su sirove ili profinjene, elegantne ili estetske, razigrane ili duboke, njihove male strukture mogu biti korištene kao domovi, umjetnički prostori, srednje tvrtke, mirna mjesta za pisce, vikendice ili kuće na brodovima.

Kvadrat male kućice ima visoku cijenu

Iz razloga što grade male konstrukcije, izvođači i tvrtke koje se bave takvom gradnjom mogu izrađivati ​​bolje jedino uz pomoć vrhunskih materijala i upravo zbog tog odnosa veličine i kvalitete, kvadrat ovakve male kućice košta više nego kvadrat obične kuće normalne veličine.

Svaka od ovih kuća je prilagođena, obično dolaze na prikolici i u skladu sa specifikacijama klijenata. Kao opcija, postoji i krovna površina koja može biti prilagođena za život, za postavu solarnih panela, za suhi toalet, malo potkrovlje, spremnik za sakupljanje kišnice i još mnogo toga.

Malene kuće nisu namijenjene stalnim domovima, ali su potpuno opremljene za život tijekom sva četiri godišnja doba – mogu izdržati najtoplija ljeta i hladne zime. Pored toga što su vrlo dobro izolirane, drugi najvažniji faktor je uvećanje raspoloživog prostora i njegovo prilagođavanje višenamjenskim funkcionalnostima.

Posjeduju također i dobre instalacije za vodu u kuhinjama i kupaonicama, dok udobna, ali opet minimalistička estetika čini njihove stanovnike sretnima i pruža im udobnost, nikako skučen osjećaj i nedostatak.

Mini kuća na japanski način

Hiyoshi je naziv male kućice koja je pravi je primjer minimalističkog pristupa gradnji i arhitekturi.

Japanska arhitektura i inače je posebna po jedinstvenim dizajnerskim rješenjima, a ova je mini kuća još jedan dokaz domišljatosti.

Kuću je kreirala i izgradila tvrtka EANA, a glavna misao vodilja bila je da malen prostor mora imati sve što je potrebno za egzistenciju, ali treba biti i udoban za svakodnevan boravak i stanovanje.

Neobična kuća nalazi se u Yokohami, a svaki je kutak pažljivo osmišljen.

Sa strane ima velike prozore koji osiguravaju većinu dnevnog svjetla. Dnevni boravak ima duplu visinu zidova tako da na prvi pogled djeluje prostranije nego što jest.

Otvorena i ugodna, kuća je namještena osnovnim namještajem, a sve su boje u svijetlim tonovima, jer one vizualno povećavaju prostor.

Iako se to ne bi očekivalo za ovako malu kuću, vlasnici čak imaju i vrt. Na krovu.

Fasada vašem domu daje karakterističnost. Ona je odlučujuća kod prvog susreta drugih s vašom kućom. A znamo da prvi susret ostavlja najvažniji dojam.

Riječ fasada dolazi od latinske riječi „facies“ što znači vanjsko pojavljivanje izgleda ili lice.

Pročelje vaše kuće, na neki način, predstavlja i vas, obitelj ili osobu koja u njoj živi. Dakle – nije svejedno kakvu fasadu imate!

Fasada je lice, ali i odijelo vašeg doma. Zašto?

Zbog očuvanja postojanosti i izdržljivosti zidova objekta. Zbog budućih troškova koje ćete imati, a koji se tiču održavanja i funkcioniranja kuće.

Stoga je potrebno obratiti veliku pozornost na izbor materijala i vrstu fasade.

Nažalost nemamo uvijek i svugdje potpuni izbor kad su u pitanju materijali za fasadu. Mnoge regije kako u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj, prakticiraju određeni stil i vrstu fasada.

Vlasnicima privatnih kuća i objekata često se prepušta individualna odluka o vrsti i boji fasade. To rezultira, možemo se na kraju i sami uvjeriti, njihovom šarolikošću. Stambene, pak, zgrade u novogradnji nerijetko su ograničene u tom izboru.

Fasada – sve o njezinoj estetskoj i zaštitnoj ulozi

Fasada ili pročelje je element kojeg na kući najprije uočimo. Njeno stanje, je li stara, oronula i derutna ili, pak, svježe obojena i obnovljena, govori nam o održavanju objekta, a samim time i o korisnicima tih građevina.

Osim te estetske funkcije, bitnija je ona zaštitna, a to je pružanje sigurnosti i ugodnosti korisnicima te zaštita nosive konstrukcije od vanjskih uvjeta i temperaturnih naprezanja. Jednaka je ta njezina uloga bez obzira na to je li riječ o obiteljskoj kući, stanu u višestambenoj zgradi ili uredu.

Znamo li da se u građevinama bez fasadne izolacije velik dio topline gubi upravo kroz zidove, što dovodi do velike potrošnje energije za grijanje, postajemo svjesni da je termofasada važan dio svakog objekta kojim možemo reducirati potrošnju toplinske energije i oko 60 posto!

Pročelje sa ili bez ventilacije

Kod fasada razlikujemo:

• generalni izgled
• vrstu materijala
• boju
• tehniku kojom su izrađene
• kako se svojim cjelokupnim izgledom prilagođavaju okolini u kojoj su smještene

Prema principu nanošenja fasade razlikujemo:

1.fasadu s ventilacijom

2.fasadu bez ventilacije

1)Radi li se fasada bez stražnje ventilacije, žbuka se nanosi na toplinski izoliranu nosivu ploču, usko priljubljenu uza sam zid.

2)Radi li se fasada sa stražnjom ventilacijom, nosivu ploču treba staviti na konstrukciju od letvica, a između zida i same ploče postaviti dodatni izolacijski sloj koji služi kao tampon između ploče i zida te dodatno poboljšava termička svojstva kuće.

Fasada i toplinska izolacija

Temeljni zahtjev za fasadu je toplinska izolacija, a česti materijali su mineralna vuna, stiropor, konoplja.

Kod obiteljskih kuća i manjih stambenih objekata najčešće se koristi fasada bez ventilacije (kontaktni fasadni sustav) jer je jednostavnija, jeftinija za ugradnju i ne zahtijeva posebno održavanje.

Želimo li vrhunsku toplinsku izolaciju, s vanjske ćemo strane provesti toplinski sloj koji će se protezati kroz cijelu dužinu fasade.

Zasigurno najbolji izbor je izgraditi zid koji je izolacija sam po sebi, što omogućavaju vrhunski Ytong materijali ili za izolaciju upotrijebiti odličan Multipor.

Na tržištu se nudi i velik izbor nijansi i materijala za završnu obradu. O njima pišemo u nastavku teksta.

Izolacija fasade znatno smanjuje potrošnju energije

Starija kuća obično troši previše energije za grijanje. Stoga, većinom, savjetuju savjetnici za energiju vlasnicima starih zgrada, izolaciju fasade jer se najviše topline gubi preko velikih površina vanjskih zidova.

Međutim, nakon odgovarajuće izolacije fasade, vlasnici kuće ne profitiraju samo od uštede troškova grijanja. S izolacijom fasade se također povećava i udobnost i vrijednost kuće.

Izbjegavajte pogreške u izolaciji fasade

Najbolje bi bilo da izolaciju fasade postavlja stručna osoba. Toplinski mostovi prouzrokuju pogreške u izolaciji fasade. To ne poništava samo predviđenu uštedu energije, nego može doći kasnije i do šteta i građevinskih nedostataka koji se moraju skupo riješiti.

Činjenica da zbog loše izolacije fasade dolazi do nakupljanja plijesni je, usput rečeno, rasprostranjena pogreška koja je odavno otjerana.

Slučaj je suprotan: pravilna izolacija fasade pomaže pri sprječavanju pojave plijesni. Izolirani vanjski zidovi imaju na unutarnjoj strani višu površinsku temperaturu.

O izolaciji ovisi završni sloj fasade

Što se tiče vrste izolacije, materijal diktira izbor završnog sloja. Prema toj podjeli razlikujemo više vrsta, primjerice akrilne žbuke, na bazi umjetne smole, koje su teško zapaljive, odbijaju vodu, neškodljive su za okoliš, dobro podnose mehanička oštećenja, termička naprezanja i čišćenje, a na raspolaganju su u velikom broju nijansi, struktura i granulacija.

Silikatne žbuke pak, na bazi silikata, pogodne su za sanaciju i renoviranje starijih objekata, a među najznačajnijim svojstvima zasigurno je odlična paropropusnost.

Silikonske žbuke, na bazi silikonske smole, karakterizira odlična vodoodbojnost, dobro podnošenje mehaničkih opterećenja te izuzetna otpornost na nastanak algi i gljivica.

Razlikujemo još i silikonsko-silikatne i mineralne žbuke, a sve se one razlikuju po paropropusnosti, vodonepropusnosti, otpornosti na UV zračenje, otpornosti na prljanje i biološko zagađenje te trajnosti.

Vrste fasada

Fasada od cigle ili „klinkerica“

Tko na svome domu posjeduje ciglanu fasadu trebao bi pripaziti da s njom ne dolaze u dodir plijesan i alge jer bi one tada mogle uništiti supstancu fasade. U svakom drugom slučaju ovakva fasada je neuništiva i predstavlja izvrsno rješenje.

Cigle koje se obrađuju na temperaturi od 1000 stupnjeva praktično nemaju ograničeni rok trajanja i istovremeno trajno zadržavaju lijepi oblik i izgled. Sastoje se od gline i vode i odlikuje ih izrazita čvrstoća: čak niti vezne „fuge“ među ciglama na takvoj fasadi ne gube dugo vremena na čvrstoći i postojanosti i moraju se obnavljati tek nakon 30 do 40 godina.

Same cigle mogu izdržati i stotinama godina.

Beton

Beton u suvremenoj arhitekturi igra vrlo važnu ulogu. Poglavito puristi ističu njegov hladni sjaj. No, beton je istovremeno i iznenađujuće promjenjiv, može se na svakom mjestu pripremiti i u najrazličitije varijante obojiti. Ipak, beton je potrebno redovito čistiti.

Drvo

Drvene fasade ekološki su neopterećene, mogu se bojiti i zrače ugodnim i prirodnim sjajem, pa iz tog razloga pobiru najviše simpatija. Doduše nije svako drvo pogodno za fasadu.

Tko sebi doma želi priuštiti istinski i trajni ugođaj drvene fasade, trebao bi je svakih pet do šest godina svježe bojati.

Prirodni kamen škriljevac

Njegova plavo modra boja fasadi daje izraz uzvišenosti i plemenitosti. Današnji arhitekti i građevinari pored plemenitog karaktera ovog prirodnog kamena, cijene i njegovu osobinu da vrlo čvrst i jednostavan za održavanje.

Žbuka

Žbuka se u svojim najrazličitijim varijantama pojavljuje kao najčešći fasadni materijal u mnogim zemljama. Žbuka zahtijeva svakih osam do deset godina novi premaz i isto tako zahtijeva redovitu provjeru eventualnih oštećenja na njoj.

Ostali materijali

Uz već sve navedene, koriste se i razni moderni materijali poput lima, betonskih prefabrikata tipa “edil leca”, deko kamena, keramike tipa Kerlite, pa i inovativni materijali poput coriana, koji su kombinacije prirodnih materijala i akrilne smole.

Ipak, bilo koja verzija fasadne obloge mora ispunjavati temeljni zahtjev, a to je toplinska izolacija!

Građevinski elementi moraju zadovoljavati uvjete toplinske izolativnosti koji su definirani koeficijentom toplinske provodljivosti. Što je niži koeficijent toplinske provodljivosti, to pojedini građevinski element ima bolja svojstva toplinske izolacije i time pridonosi ukupnoj energetskoj učinkovitosti samog objekta.

Cijena je, naravno, proporcionalna svojstvu izolacije, ali s obzirom na aktualne programe energetske obnove zgrada, subvencionira se putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Obnova fasade

Dizajnom fasade kuća dobiva svoje lice, ali se za vrijeme obnove radi više od žbuke i boje. Zgrade sa starom fasadom, koje uopće nemaju ili imaju nedovoljno izolacije, gube jako puno toplinske energije.

Stoga je pri obnovi fasade popularna cjelovitost. Bilo da se radi o izolaciji fasade, obnovi žbuke i boje, novim prozorima, balkonu ili novim vratima – optika i energetska učinkovitost bi trebali ići ruku pod ruku te se mora odrediti plan obnove za cijelu kuću.

Tada fasada može svoje zadaće najbolje preuzeti, dakle prezentirati i zaštititi. U usput rečeno, povećava se vrijednost kuće.

Žbuka i boje za fasadu

Žbuke i fasadne boje daju kući svoje individualno lice, ali pružaju fasadi i potrebnu zaštitu od vremena. Kako bi fasada bila dugo lijepa, moraju se donja žbuka, gornja žbuka i fasadna boja uskladiti.

Tako dajete svojoj kući lijepo lice sa žbukom i fasadnom bojom. Iako pri žbuci i boji često dolazi do optičkog aspekta – fasada bi trebala raditi mnogo više nego samo dobro izgledati.

Ona štiti zgradu od vjetra, vremena, UV-zraka, zagađenja i temperaturnih oscilacija. Moderni sustavi premazivanja za fasadu rade uravnoteženost te štite i uljepšavaju i to u jednom koraku.

Prava žbuka za fasadu sa strukturom

Žbuka kuće se sastoji od jednog ili više slojeva. Različita veziva, agregati i omjeri miješanja rezultiraju veliku raznolikost različitih svojstva za svaku primjenu.

Mineralna plemenita žbuka se može raznoliko strukturirati, dok je silikatna žbuka protiv umjetnih boja.

Vlasnici kuće bi pri žbuci trebali pripaziti na sposobnosti difuzije. Žbuka koja ima visoku sposobnost difuzije upija vlagu te ju kasnije ponovno ispušta. Dakle, tako se sprječava prodor vode, te pojava i algi kao i gljivice u tlu.

 Boja za fasadu

Individualnost je adut – s bojom fasade daju mnogi vlasnici svojoj kući osobno lice. Ali, uočljiva boja je samo za one hrabre. Zato se većina na kraju odluči za svijetlije i prirodne boje.

Samo je važno: odabrana boja bi trebala biti u skladu s kućim i okolinom (krov, vrt) kao i kvartom.

Savjeti za odabir boja

Što je veća površina fasade to je dominantniji učinak tamnih boja. Tako da je najbolje takve boje koristiti u malim mjestima.

Boje koje se nalaze u krugu boja jedna pokraj druge, stvaraju skladnu sliku fasade (kao na primjer žuto-narančasto-crveno, crveno-ljubičasto-plavo, zeleno-svijetloplavo-plavo).

Za dobar kontrast boje na fasadi trebala bi vrijednost boja biti minimalno 20 bodova odvojena jedna od druge.

Ovisno o površini fasade i strukturi, boje djeluju različito. Tako su tonovi plave skladni kod fine žbuke, ali kod grubih žbukanih struktura nisu.

Općenito, kod žbukane fasade dobro pašu zemljane i pješčane prirodne boje.

Naglasci u boji bi se trebali koristiti štedljivo, kako bi mogli doći do svoje potpune učinkovitosti.

Tako se profili, prozorske klupice ili rolete mogu dobro naglasiti sa snažnim bojama.

Na kraju, najvažnije!!!

Probni premaz donosi sigurnost. Vlasnici kuće bi trebali boju eksperimentalno nanijeti na dio fasade i promatrati je tijekom nekoliko dana pri različitim svijetlostima.

Tek nakon toga slijedi odluka o tome hoće li ta nijansa biti odgovarajuća za cijelu kuću (možda za tek dio fasade) ili ne!

Mala kuhinja se u suvremenim prostorima, gradskim stanovima i kućama, javlja češće nego velike i raskošne kuhinje.

Za one koji uživaju u kuhanju, mala kuhinja zaista može biti ograničavajući faktor u kreativnosti. Ako se kuhar ili kuharica nemaju gdje okrenuti, nemaju na čemu nasjeckati namirnice, nemaju dovoljno mjesta za potrebne aparate i pomagala put do frustracije nije dug.

Već u svojoj osnovi kuhinja jest prostorija koja sadrži mnoštvo detalja i predmeta, pa stoga treba biti dobro organizirana kako bi bila i funkcionalna.

A pri tome valja voditi računa i o estetici. Ugodnije je pripremati hranu u lijepoj kuhinji. Pa makar bila i mala.

Ako je takav i vaš slučaj, ako živite u kući sa uskom i malom kuhinjom ili kuhinjama – ne očajavajte!

Postoji mnogo načina da ukrasite i dizajnirate kuhinju, tako da zaista postane prostor koji će vam koristiti.

Evo nekoliko odličnih ideja za malu kuhinju, koje možete isprobati!

3 važna savjeta kad je kuhinja mala

1. Kupite uređaje manjih dimenzija

Mnoge tvrtke danas proizvode uređaje koji su manji od standardnih. Dakle, prostor možete „sačuvati“ smanjivanjem dimenzija najglomaznijih komada u kuhinji poput hladnjaka ili štednjaka.

Iskoristite taj prostor kako biste dodali radne površine ukoliko su vam neophodne.

2. Police spašavaju stvar

Postavljanje polica je uvijek dobra ideja, naročito ako su to otvorene police. One će učiniti da kuhinja izgleda prostrano i sve na policama bit će dostupnije.

3. Male kuhinje – minimalistički dizajn

Izbjegavajte u svojoj maloj kuhinji gomilanje bespotrebnih stvari, pomagala i uređaja. Mala područja postaju još manja kada se mnogo predmeta nađe na skučenom prostoru. Postoji mnogo kuhinjskih ideja, ali jedno od najvažnijih pravila jeste čist dizajn. Minimalizam je ionako u trendu. Pogledajte ovdje!

Uređujete li malu kuhinju…

…neće biti zgoreg ni da se vodite slijedećim naputcima:

Pitajte na više mjesta

Kupujete li keramičke pločice, tražite majstore za ugradnju uređaja ili samo želite nabaviti lonce i tave – pitajte na više mjesta. Za ono za što će vam na jednom mjestu reći da je nemoguće, na drugom će se čuditi zašto uopće postavljate takvo pitanje kad je riječ o nečem što se dade urediti i napraviti. Također, i cijene variraju: za istu stvar dobit ćete jako različite ponude tako da se isplati otići na više mjesta koliko god vam mrsko bilo.

Dobro izmjerite, pa opet još jednom…i još jednom

Radite li kuhinju po mjeri ili kupujete već gotovu, sve dobro izmjerite. Više puta. I s majstorom. I sami.

Kod mjerenja visine ne zaboravite na cokle, kod kutnih elemenata na letvice koje su potrebne da bi se vrata kutnih ormarića mogla otvoriti, a kod visećih ormarića na izvode za rasvjetu (ako već postoje i ne mogu se micati) u odnosu na to kako se otvaraju vrata ormarića.

Ako ugrađujete novi prozor, pokušajte kamenu klupicu izjednačiti s visinom kuhinjske ploče.

Nikako se nemojte zanijeti i početi naručivati namještaj, a da niste u prostor stavili neke zamjenske ‘modele’ gabarita željenog namještaja (pa makar to bile kartonske kutije) i vidjeli guše li vam previše prostor.

Pazite i na to na koju se stranu otvaraju ormarići i na to da se vrata ne sudaraju ili otvaraju na krivu stranu.

Malu kuhinju prilagodite sebi, a ne obrnuto

Pretpostavljamo kako ste i prije uređenja svoje kuhinje stekli neko iskustvo u pripremi hrane. Pri tome nije bitno kakva hrana izlazi iz vašeg lonca, nego je sada bitno da već nešto znate o svom stilu kuhanja, dinamici i potrebama.

Uvažite se!

Jer, bez obzira na to što nešto super izgleda u časopisu o unutarnjem uređenju, ako se ne slaže s vašom osobnošću –  radije izbjegnite!

Volite li da su vam čaše i tanjuri spremljeni u zatvorene ormariće, nemojte raditi otvorene police. Ako ste niskog rasta, formirajte sve razine radnih ploha, polica i ormarića na svoju visinu.

Dakle, imajući ovo na umu, ako vam se bilo što od prijedloga koji slijede ne čini praktičnim ili u skladu s vašom osobnošću, zanemarite.

Ugradbeno je praktično

Kada u svojoj kuhinji malih dimenzija učinite da većina stvari ima svoje mjesto u ugrađenim ormarima, tada ona postaje jednostavna, i vizualno i za održavanje.

Primjerice, zašto bi mikrovalna pećnica zauzimala dragocjeno mjesto na radnoj plohi kad ju se može uklopiti u elemente?

Isto je i s napama (sada se mogu kupiti i one skrivene ispod visećih ormarića čije se dimenzije povećavaju na potez, a nakon korištenja se jednostavno teleskopski vrate ispod ormarića), kantama za otpatke i sa mnogim drugim sitnicama.

Grupirajte stvari po funkcijama i redoslijedu korištenja

Zamislite sebe u kuhinji. Kojim redoslijedom obavljate poslove?

Krenete li od sudopera, najlogičnije je da se pored njega nalazi perilica za suđe, a ispod njega kanta za smeće. Ima smisla jer ostaci hrane s tanjura idu u otpad, tanjur malo stavite pod vodu pa u perilicu, a sve to čvrsto uzemljeni na istom mjestu.

Tanjure je u tom slučaju najpametnije držati u gornjim ormarićima poviše perilice jer će vam tako putanja slaganja poslije pranja biti najkraća.

Isto tako, plehove za pečenje, začine, kuhače i slične sitnice najbolje je grupirati blizu samog štednjaka/pećnice tako da su uvijek pri ruci kad ih trebate isti tren (da vam ne zagori hrana koju pripremate).

Isto načelo vrijedi i za namirnice: začini zajedno, potrepštine za pravljenje kolača isto itd.

Nikad previše ormarića

Ako uspijete naći mjesta, produžite viseće ormariće sve do plafona. Dvije su prednosti: više polica i manje čišćenja prašine.

Ladice i ormarići na izvlačenje

Zaboravite duboke police. Ne želite kopati u dubine kuhinje samo zato jer se nešto skrilo na kraju police od jednog metra dubine.

Iako su mehanizmi za izvlačenje ladica i polica nešto skuplji nego obične police, itekako vrijede.

Ako su vam izvan budžeta, dio problema može se riješiti malim rotirajućim policama koje se daju nabaviti na internetu pod nazivom „lazy susan“

Uski ormarići na izvlačenje idealni su za boce poput one za ocat, ulje i slično. Imate li jednog takvog pokraj sudopera bit će odličan za organizaciju deterdženata i spužvica za pranje.

Unutar ormarića svaka stvar na svoje mjesto

To nije stvar estetike već praktičnosti. Svaka stvar treba imati svoje mjesto i po mogućnosti svoju kutiju. Stvari koje kupujete u paketićima i vrećicama najbolje je držati u prozirnim plastičnim kutijama. Još bolje ako te kutije označite razumljivim oznakama i natpisima. Traži malo vremena, da slažemo se, ali nakon toga bit će lako i jednostavno snaći se na malome prostoru vaše nove kuhinje.

Unutar ladice stavite tzv. organizatore – pregrade poput onih koje imate za vilice, žlice i noževe. Tako će ladice biti preglednije i bit će lakše pronaći ono što tražite.

Još nešto. Vrata ormarića često nisu dovoljno dobro iskorištena. Zašto na njih ne biste postavili usku košaricu u koju možete smjestiti poklopce ili daske za sjeckanje.

Uvis umjesto vodoravno

Ovaj princip uvelike štedi mjesto u malim kuhinjama. I općenito u manjim prostorima. Navikli smo neke stvari, poput poklopaca, tava, pekača i slično, držati u horizontalnom položaju mada to uopće nije nužno. Sve se to može posložiti okomito.

Od onoga što je „in“ važniji ste vi

Sada je popularno staviti pećnicu u razinu očiju. Razmislite odgovara li vam to! Da nije baš najsavršenije očišćena primijetit ćete odmah ako je u tom položaju. Osim toga, često ćete u časopisima vidjeti da se po kuhinji vješaju kojekakva umjetnička i manje umjetnička djela i to u blizini sudopera i štednjaka.

U maloj kuhinji to će se sigurno brzo prljati.

Jednako tako nije preporučljivo ostaviti nezaštićeni zid između štednjaka i visećih ormarića. Mrlje nećete moći izbjeći, a niti ih oprati.

Međutim, bez obzira na sve, nije ni rješenje igrati baš previše na sigurno. Dodajte nešto što će vas veseliti i po čemu će odmah biti jasno da je ta kuhinja baš vaša.

Čiste radne plohe

Samo ime ukazuje na važnu činjenicu – to su radne plohe, ne plohe za odlaganje stvari.

Učinite sebi uslugu, nađite mjesto za sve sitnice koje se obično nanižu po radnoj plohi, a nju ostavite posve čistom ili stavite samo ono neophodno, blender, recimo.

Dekoracijama na radnoj plohi također nije mjesto. Kome se uopće da početi kuhati kad prvo treba 10 min kopati da bi se uopće došlo do mjesta za kuhanje?

Krajnje nepraktično.

Pobrinite se za dobru rasvjetu

Ne kuhajte u mraku!

Preporučamo tri vrste rasvjete: standardna plafonska rasvjeta, rasvjeta s donje strane visećih elemenata koja osvjetljava radnu plohu tako da dobro vidite što radite i ambijentalna rasvjeta kojom kuhinja dobiva posebnu atmosferu.

Pod ambijentalnom rasvjetom podrazumijeva se visilica poviše stola (idealno bi bilo s potenciometrom) i pokoja svijeća.

Te dvije stvari čine čuda, ne samo za romantiku udvoje nego i za večere s prijateljima kad niste stigli baš sjajno raspremiti kuhinju jer ste previše vremena potrošili na pripremu nenadmašnog jela.

Lijepo i toplo vrijeme, pa i niz slobodnih dana oko blagdana i praznika, idealni su za raščišćavanje nereda koji se nakupio preko zime. A možda i preko nekoliko zima.

To, dakako, nije jednostavan posao i zato ga često izbjegavamo. Ali, ono što treba učiniti neka bude učinjeno!

Umjesto da odlažete mukotrpno odbacivanje suvišnih stvari ili da čitav jedan vikend provedete u zagađenom prostoru stare energije mi predlažemo slijedeće –  odlučite kako ćete svakog dana baciti po jednu stvar i tako, malo po malo, osloboditi prostor i energiju za nove doživljaje.

Za lakše oslobađanje svoga životnog prostora od nepotrebnog donosimo vam popis za mjesec dana, popis koji sadrži 31 stvar koje se svakako trebate riješiti iz kuće.

Popis bi, naravno, mogao biti i duži.

Ipak, krenimo s jednom stvari svakodnevno, kroz 31 dan.

Evo što bacite ili poklonite drugima ako vam više ne treba – danas, sutra, prekosutra…

1. Stare ulaznice i karte
2. Poderane čarape
3. Stare majice – ako ih niste uspjeli reciklirati u zadnjih 6 mjeseci
4. Stare novine – skenirajte slike i tekstove koje smatrate vrijednim čuvanja
5. Cipele koje ne nosite i koje vam ne odgovaraju
6. Kuhinjski pribor i aparate koje ne koristite.
7. Garderoba koja vam više ne odgovara
8. Stari ručnici, posteljina i deke
9. Uzorci kozmetike i šminka kojoj je prošao rok trajanja, kao i pribor za higijenu
10. Svi začini i dodaci hrani kojima je prošao rok trajanja
11. Lijekovi kojima je prošao rok trajanja
12. Reklamne ponude koje više ne vrijede
13. Stare kupaće kostime i one koji su počeli gubiti elastin
14. Olovke i penkale koje ne rade
15. Polomljene ogrlice i narukvice koje se ne mogu zakopčati
16. Kablovi i žice koje vam ne trebaju
17. Elektronski uređaji koji ne rade
18. Torbice koje ne koristite
19. Pribor za jelo, tanjuri i čaše koji nisu u skladu sa ostatkom vaše kolekcije kuhinjskog posuđa
20. Rezervni dijelovi namještaja koji vam nisu potrebni kao i upute za sklapanje namještaja
21. Razne kartonske, plastične i ukrasne kutije kojima niste uspeli naći namjenu
22. Vaze koje ne koristite.
23. Višak plastičnih kutija za hranu
24. „Junk mail” na vašem računalu – i ono treba čišćenje
25. Stari crteži djece i članova obitelji – sačuvajte jedan ili dva i uokvirite ih, a ostale skenirajte i sačuvajte u digitalnom obliku
26. Hrana kojoj je istekao rok upotrebe
27. Stari mobilni telefoni koji više ne rade
28. Reklamne majice koje ne nosite ni “po kući”
29. Stari bankovni računi – zatvorite ih
30. Slike sa vašeg mobilnog telefona ili računala koje ne želite više čuvati
31. Stari priručnici za elektronske uređaje koji vam više nisu potrebni

Tako!

To ste riješili iz svoga prostora! Bravo! Čestitamo! Kako se osjećate?

Ako vam se dopalo i htjeli biste još jedan podsjetnik, listu sa bespotrebnim stvarima koje iz nekih razloga zadržavamo u domu, uskoro slijedi nastavak.

Drugi dio popisa također će vam biti od koristi! Pratite nas!

U suvremenom dizajnu svjetlost je postala likovni motiv, sredstvo kojim se dizajneri služe da prostorima daju naglasak, da zaokruže priču i upotpune ambijent.

Ako već niste nabavili svog malog svjetlosnog favorita za stolić pokraj kreveta ili naslonjača za čitanje – sada je pravi trenutak!

Svjetlo je vrlo važan element svakog prostora, bilo da je on javni ili privatni. U posljednje vrijeme sve se više pažnje poklanja osvjetljavanju prostorija. Pazi se na raspored rasvjetnih tijela, na način na koji su instalirana i, konačno, na sam dizajn svjetiljki i reflektora.

Mnoge studije o svjetlosti govore kako ona ima veliki utjecaj na raspoloženje, na budnost, na koncentraciju i opće stanje čovjeka.

Poznato je da su ljudi pokretljiviji kada je svjetlost naglašena, a što je prigušenija oni su usporeniji i umorniji.

Različite vrste svjetlosti također izazivaju različite reakcije i osjećaje. Žuta je svjetlost toplija i mirnija od bijele ili neonske svjetlosti koja izaziva nervozu i razdražljivost.

Rasvjetna tijela mogu biti podna, samostojeća, stropna, viseća, zidna ili ugradbena. Ima ih mnogo vrsta.

Svjetlost po potrebi

U nekim prostorijama katkad je potrebno više, a katkad manje svjetla. Za takve prostorije je jako dobar izbor prekidač kojem se može regulirati jačina svjetlosti. Okretom ulijevo ili udesno svjetlost se smanjuje ili pojačava.

Praktična svjetlost

Svjetiljke s mehanizmom koji reagira na lagani dodir možete podesiti na tri jačine, od blagog ambijentalnog svjetla za gledanje TV-a ili ugodno čavrljanje do dovoljno jakog za čitanje.

Takve svjetiljke pogodne su za svaki prostor u vašem domu. One, naime, daju dovoljno svjetla čak i za umetanje konca u ušicu igle, ali s druge strane mogu stvoriti intimno ozračje kada su podešene da šire malo svjetlosti. Pri takvoj količini svjetla nećete opterećivati oči dok gledate televizijski program, a i atmosfera će biti ugodnija želite li se samo u miru i tišini opustiti.

Gledati film uz svjetiljku

Svakako treba istaknuti da gledanje televizije u mraku nije isto što i gledanje filma na filmskom platnu iz mraka. Kontrast koji se stvara gledanjem u svjetleću kutiju znatno više napreže oči nego gledanje TV-a uz lagano svjetlo sa strane.

Za čitanje je, pak, dobro svjetiljku imati u blizini mjesta gdje čitate kako bi jači snop padao na slova.

Savjeti za uštedu energije

Štedne žarulje u usporedbi s uobičajenim žaruljama troše i do 80 % manje struje. Žaruljama s puno vata potrebno je više kilovatsati struje nego onima s manje vata – ističu stručnjaci. Stoga je žarulju od 40 W bolje zamijeniti halogenom štednom žaruljom  od 28 W.

Ako smatrate da neka svjetiljka ne proizvodi svjetlost dovoljne jačine, preporučljivo je pregledati zaslon i provjeriti nije li možda uprljan ili nije li žarulja zacrnjena.

Upotreba štednih žarulja ne znači da se morate odreći dobrog ugođaja: takve su žarulje sada dostupne i u boji svjetlosti koja se naziva „topla bijela“.

Također, stručnjaci savjetuju vođenje računa o energetskom razredu navedenom na pakiranju žarulje. Dok se obične žarulje svrstavaju u kategorije D – G, halogene štedne žarulje pripadaju razredima A – D.

Prilikom kupnje isplati se pripaziti i na kvalitetu. Kvalitetne žarulje, dugoročno gledano, jamče najsigurnije i najveće mogućnosti uštede vašeg novca.

Obične, štedne i LED žarulje

LED je skraćenica od engleske riječi “Light emitting diode”. Koristi se kao izvor svjetla u mnogim aplikacijama, kao što su indikatori svjetla u uređajima, pozadinska svjetla u mobilnim aparatima, u prometnim svjetlima, elektroničkim plakatima i svim vrstama kućne, poslovne i javne rasvjete.

Odabir štedlljive rasvjete, osobito u tzv. pasivnim kućama vrlo je važno u smislu potrošnje energije jer se kod energetski učinkovitih kuća i na takve detalje obraća pozornost.

Tradicionalno svjetlo iz žarulja sa žarnom niti ili klasična „Edisonova“ žarulja poznata je svima, a koristi se preko 100 godina. Temeljena je na procesu stvaranja svjetla prolaskom struje kroz metalnu “Volfram” nit koja se zagrijava te isijava svjetlo. Samo je 10% iskorištenost svjetla, dok se 90% energije gubi na zagrijavanje.

Najpopularnija žarulja u domaćinstvima je CFL ili kompakt fluorescentna žarulja (svima poznata kao štedna žarulja). Ona je bazirana na drugačijoj tehnologiji. Uz pomoć struje potpaljuje se živa u cijevi kako bi proizvela ultravioletno svjetlo. Takvo UV svjetlo prolazi preko sloja fosfora u unutrašnjosti cijevi, te onda po principu fluorescentnosti proizvodi vidljivo svjetlo. Štedna žarulja je postala poznata jer je koristila manje struje, a proizvodila istu količinu svjetlosti kao žarulja sa žarnom niti.

LED žarulja koristi LED tehnologiju koja se znatno razlikuje od prethodne dvije. Maleni poluvodiči stvaraju svjetlost a ne metalne niti plinovi. Ova tehnologija je u razvoju već desetljećima, ali tek zadnjih godina se češće primjenjuje u domaćinstvima i u komercijalne svrhe.

LED žarulje koje su danas na tržištu, dizajnirane su da se jednostavno uklope kao zamjena za postojeću klasičnu i CFL žarulju. Također se koristi kao zamjena za industrijsku, uličnu, tunelsku i ostalu rasvjetu.

LED rasvjeta je kompletno revolucionirala rasvjetu jer se pokazala znatno efikasnija od klasične sa žarnom niti i CFL rasvjete. Potrošnja električne energije prebacivanjem na LED je 50-90% manja u odnosu na klasičnu, te oko 50% u odnosu na CFL rasvjetu.

Boja svjetlosti

Boju svjetlosti definiramo u stupnjevima Kelvina. Što je broj veći to je boja svjetlosti “hladnija“ (naginje prema plavkastoj).

Za usporedbu, žarulja s žarnom niti  ima temperaturu boje od 2700 K i smatramo ju “toplim“ izvorom, a fluo cijevi prve generacije (koje pamtimo po plavičastoj svjetlosti) imaju 6500 K i govorimo o “hladnoj“ svjetlosti. Svi ostali izvori uglavnom su unutar te dvije vrijednosti.

Bitno je znati i da se boja svjetlosti mora uskladiti s razinom rasvijetljenosti, jer se u prostorima niske razine osvijetljenosti ugodnije osjećamo uz toplu svjetlost, a u prostorima visoke razine rasvijetljenosti (potrebne za obavljanje određene aktivnosti) preporuča se hladnije svjetlo – vezano na dnevne aktivnosti u radnim prostorima – uredima.

Pojam “topla“ i “hladna“ svjetlost u smislu boje svjetlosti nije povezana s količinom topline koju izvor emitira.

Trebate li topliju ili hladniju svjetlost?

LED žarulje s više crvene boje pružaju topliju svjetlost koja je idealna za opuštanje.

Hladnija je svjetlost idealna za, primjerice, rad ili kuhanje.

Koliko vam treba svjetlosti?

Lumenima (lm) izražavamo količinu svjetlosti. Žarulja s 400 lm daje jednako svjetlosti kao standardna žarulja snage 35 W, no koristi samo 3,6 W električne energije.

Lumeni definiraju količinu vidljivog svjetla koje rasvjetno tijelo proizvodi. Uspoređivanje lumena između klasične rasvjete i CFL žarulja je sasvim u redu. Što je više lumena na kutiji žarulje, samim time je veća količina svjetlosti. Ali uspoređivanje lumena između LED rasvjete i CFL s klasičnom rasvjetom ne funkcionira.

Kad mjerimo količinu lumena, postoje takozvani korisni lumeni. Ako žarulja isijava svjetlost u svim smjerovima, jednako poviše i prema dolje, jedan dio svjetlosti gubi zarobljena u lampi.

Veći lumeni, više svjetla u sobi

Međutim, definicija lumena je jedno, ali je pitanje koliko lumena trebamo za osvijetliti sobu?

Odgovor će se razlikovati ovisno o dizajnu i bojama vaše sobe, ali ovdje je pravilo za određivanje „od oka“ :

Podovi: 200 lumena po m2
Stolovi i povišene površine: 300 lumena po m2
Radni stolovi i radna rasvjeta: 500 lumena po m2

Pravilnom kombinacijom osnovnih i dodatnih elemenata može se u svakom prostoru urediti funkcionalna dječja soba. U ovome članku pisali smo o osnovnim pravilima uređenja u 9 stavaka. Podsjetite se!

Dopadljiva i prilagođena dječja soba

Prilikom opremanja dječje sobe treba voditi računa o svakodnevnim aktivnostima djeteta kao što su rad, odmor i igra. Iako je, kao i prilikom opremanja svakog prostora, kvadratura i raspored prozora često determinirajući faktor, veliki izbor dodatnih elemenata omogućava iskoristivost gotovo svakog kuta prostora što pridonosi funkcionalnosti.

Neizostavni efektni dodaci su, primjerice:

– skriveni pomoćni ležaj u ladici ispod kreveta

– radni stol na izvlačenje

– sklopivi krevet u ormaru

– dojmljive savitljive zidne police.

Prilikom opremanja spavaćeg dijela funkcionalnosti značajno može pridonijeti skriveni pomoćni ležaj ili krevet na kat. Čak i kada je soba samo za jedno dijete, krevet na kat može biti vrlo uporabljiv.

Najvažnije je pronaći dobro mjesto za smještaj kreveta, s obzirom da on zauzima najviše prostora. Probajte ga postaviti dalje od prozora, pazeći da ne stoji na liniji koja povezuje vrata i prozor, te ga orijentirati tako da se s njega lako vide vrata.

Kao i odraslima, i djetetu će dobro doći noćni ormarić sa svjetiljkom za čitanje prije spavanja.

Nadalje, ormar za odjeću obično će zauzeti preostali slobodan zid, dok ga kod malih soba možete smjestiti i ispod povišenog kreveta. 

Dječja soba za zdrav dječji san

Djeca trebaju mnogo sna. Neka on bude zdrav. To će osigurati kvalitetan madrac, primjerice ortopedski sa žičanom jezgrom. Kod takvih madraca presvlaka je izrađena od tkanine s protubakterijskom zaštitom, koja je prošivena zajedno s pamučnom vatom na ljetnoj strani i vunenom vatom na zimskoj strani.

Radni dio dječje sobe

Dio dječje sobe namijenjen radu i učenju treba biti tako namješten da se uklapa u razigranost svojstvenu djeci, a ne da djeluje kruto i uredski.

Moderno dizajnirani radni stolovi, veselih boja i krivudavih linija, mnogo su prikladniji za radni prostor dječje sobe. Ovako dizajnirani stolovi mogu biti samostojeći ili postavljeni u nastavku polica i ormara.

Posebnu razigranost dječjim sobama dat će pisaći stolovi neobičnih oblika u različitim bojama kako bi se uskladili s bojama sobe.

Kao dobra pozicija za stol preporučuje se zid uz prozor, iako se pozicija direktno ispod prozora izbjegava zbog otežanog otvaranja ili zaklanjanja radijatora koji se obično tu nalazi.

Važno je pripaziti na još jednu bitnu stavku – nije dobro postaviti stol tako da je dijete, kada sjedi, leđima okrenuto prema vratima jer onda ne može lako vidjeti tko ulazi u sobu što utječe na stvaranje nesigurnosti, a time i na pad koncentracije prilikom učenja.

Police za knjige ne moraju nužno biti smještene iznad stola jer će to prostoru dati uredski izgled. Današnje popularne „savitljive“ police mnogo je bolje smjestiti u neiskoristive kutove sobe. Tako se istovremeno štedi prostor i dobiva dekorativni element na zidu.

Posebnu važnost u dječjoj sobi imaju zavjese i tepisi za koje je poželjno da su u efektnim i veselim bojama.

Pogotovo je popularno jedan dio zida (ili cijeli) obojati u tzv. boju za školske ploče kako bi djeca mogla kredama izraziti svoju kreativnost kad već i inače vole šarati po zidu. Sve o tome zahvatu čitajte ovdje!

Boje dječje sobe

Boje zidova koje najviše odgovaraju dječjim sobama su: žuta, narančasta, plava, zelena i ljubičasta.

Žuta, narančasta i ljubičasta potiču kreativnost i igru, plava jača koncentraciju, dok zelena opušta i smiruje. Pri odabiru boje važno je uzeti u obzir želje, ali i karakter djeteta.

Živahno dijete smirite blagim nijansama zelene i plave, a nesigurno dijete potaknite narančastom ili ljubičastom bojom. Sve navedene boje pogodne su za oba spola.

Ako sobu dijele oba spola preporučujemo kombinacije ljubičasto-zelene ili narančasto-plave.

Žuta je već dobro poznata i često korištena boja za dječje sobe pa ako želite nešto originalnije, izmiješajte žutu i zelenu kako biste dobili svježe zelenu nijansu, koja je istovremeno opuštajuća, ali kreativna i na taj način odgovara svakom karakteru djeteta.

Mnoge djevojčice će vjerojatno poželjeti rozu (pinky) boju za svoje carstvo, koja je također vrlo prikladna za dječje sobe.

Koju god boju da izaberete, budite oprezni s količinom da ne postane prenapadna.

Jače boje koristite u detaljima kao što su zavjese, jastučići ili razne dekoracije. U svakom slučaju, u izbor obavezno uključite i svoje dijete.

I ne zaboravite – funkcionalnost i raspored namještaja vrlo su važni u uređenju dječje sobe, ali estetika je ipak glavni poticaj da vaše dijete bude sretno i zadovoljno!

Planirate li graditi obiteljsku kuću ili vas možda uskoro očekuje popravak krova na već postojećoj kući, razmislite o ideji da ozelenite svoj krov, da vratite prirodi dio koji ste joj uzeli, a uz to produljite i trajnost i izdržljivost krova.

Zeleni krov ima i poznata kuća Lipovec sagrađena od Ytonga. A zašto su odlučili staviti zeleni krov i kako su to izveli pročitajte ovdje.

Zašto zeleni krov?

Zeleni krov smanjuje potrebu za grijanjem i hlađenjem, a, također, može spriječiti akumuliranje topline na krovu.

Zeleni krov je idealan za zgrade sa ravnim krovom ili kod krovova sa vrlo malim nagibom. Osim što služi kao izolacija, vrlo se lijepo uklapa u okoliš, te razbija sivilo urbanih sredina.

S obzirom na relativno visoku cijenu izvedbe, u odnosu na ostale vrste toplinske izolacije, vrijedi razmisliti i o isplativosti takvog krova.

Zeleni krov kao toplinska izolacija

Ako je dobro napravljen, zeleni krov je izvrsna toplinska izolacija s vanjske strane kuće. Osim toga takvi su krovovi lijepi jer na njima može biti travnjak, cvjetnjak ili povrtnjak. Zelen krov zimi sprečava gubitak topline, a ljeti osvježava stambeni prostor.

Zeleni krov može poslužiti i kao terasa, jer njegov nagib treba biti minimalan, toliki da voda može otjecati.

Ovisno o statici objekta, treba paziti i na težinu zelenog krova. Postoje oni gdje je sloj zemlje debeo čak pola metra, do onih s vrlo tankim slojem zemlje. A može se staviti i šljunak ili bale slame iz kojih s vremenom krene vegetacija, prvo gljive, a potom žitarice iz zaostalih sjemenki u balama. Bale s vremenom strunu, pa ostane organski materijal pogodan kao izolator. Slama se uglavnom koristi za krovišta na gospodarskim objektima.

O još nekim prednostima zelenih krovova čitajte ovdje!

Zeleni krov i na kosini

Već smo istaknuli kako su za ovakav način gradnje ili preuređenja pogodni ravni krovovi te kosi s nagibom do 20-ak stupnjeva, čija nosivost dozvoljava dodatni teret otprilike 100 do 300 kg po m2, a na intenzivno ozelenjenim krovovima i više.

O tome kolika je debljina supstrata u koji se sadi bilje ovisi i težina krova.

Blagodati zelenog krova

Vegetacija na krovu apsorbira prašinu i štetne plinove. Zelenilo djeluje na mikroklimu, što je posebno važno u ljetnim mjesecima. A biljke pročišćavaju i oplemenjuju zrak koji ljudi udišu.

Istraživanja su pokazala da su klimatske vrijednosti prostorija ispod ozelenjenog krova izjednačene s prostorijama u prizemlju zgrada. Zeleni krov smanjuje dojam pregrijavanja ljeti jer povećava vlažnost zraka i daje toplinsku zaštitu. Ozelenjivanjem krovova stanari ljeti štite potkrovne prostore od pregrijavanja.

Pod kvalitetno ozelenjenim krovom se ne osjeća tipična ljetna sparina u potkrovljima, koja čini rad i život u takvim prostorima teškim.

Takvi krovovi mogu biti dobar nadomjestak za sve manje zelenila na tlu, globalno i lokalno pridonose poboljšanju mikroklime, a time i ugodnijoj i zdravijoj okolini u kojoj živimo.

Zelenilo kao zvučna izolacija

Upijanjem zračnog zvuka zelenilo na krovu smanjuje njegov prijenos u potkrovne prostore, pa se tako poboljšava i zvučna zaštita prostorija. Tako se ozelenjavanjem krovova život može učiniti ugodnijim u zgradama i obiteljskim kućama koje su blizu zračne luke, tvornice, diskoteke.

Zelenilo na krovu smanjuje i utjecaj elektromagnetskih valova koje emitiraju prijenosne radiostanice i mobilni telefoni. A što se financija tiče, iako je u startu možda skuplji, zelenim krovom štedi se na održavanju same zgrade ili obiteljske kuće.

Zeleni krov zadržava oborinske vode pa usporava njihov dotok u kanalizaciju, a također štiti hidroizolaciju na krovu od starenja pod utjecajem sunca, velikih temperaturnih razlika i mehaničkih oštećenja. Tako se višestruko produljuje njezin vijek trajanja.

I na saniranim zgradama zeleni krov poboljšava učinak postojeće toplinske izolacije, čime se može uštedjeti 3 do 10% na računima za grijanje zimi, ali i na troškovima klimatizacije ljeti.

Ovisno o vrsti zelenog krova, u okviru krovnog sustava može se zadržati i do 90 posto prosječnih godišnjih oborina. Veći se dio vode disanjem biljaka i isparavanjem iz supstrata vraća u prirodni tok kruženja vode. Preostali višak vode odvodi se s krova s vremenskim zakašnjenjem.

Na taj način godišnje u sustav odvodnje oborinskih voda stiže i preko 50 posto vode po četvornom metru zelenog krova manje.

Na zelenim krovovima mogu rasti trave, sedumi, grmovi i drveće. S ekstenzivnim krovovima manje je brige, treba pregledati slivnike, oplijeviti korov, prihraniti ili zamijeniti biljke. Intenzivne krovove održava se kao i svaki vrt – zalijeva, orezuje kosi. To je dio uobičajenih aktivnosti na krovnim vrtovima na kojima ljudi i borave.

Zeleni krov kao tvornica energije

S obzirom da krov obično zauzima dosta veliku površinu, time je idealan za montažu solarnih kolektora ili fotonaponskih ćelija, a posebno u krajevima s velikim brojem sunčanih sati.

Među zelenilo i biljke može se postaviti sustav kolektora i fotonaponskih ćelija, a pravilnim projektiranjem i postavljenjem ostvaruju se značajne uštede u potrošnji toplinske i električne energije. Ne treba zaboraviti da se sunčeva energija oslobađa i za vrijeme oblačnih i maglovitih dana.

Umjesto uobičajenog načina postavljanja fotonaponskih ćelija na gotovi krov, sve češća je pojava izrade pokrova s već ugrađenim fotonaponskim ćelijama (solarni crijep ili solarna šindra).

Prednost pokrova sa integriranim ćelijama je manja težina u odnosu na montažu dodatnih panela na postojeći pokrov, te time i manja cijena krova (ako je u pitanju novi krov). Ova rješenja su još uvijek u početnom stadiju i uglavnom su u primjeni u razvijenim zemljama.

Naravno, kod donošenja odluke o ovoj vrsti krova treba voditi računa o klimatskim prilikama te orijentaciji objekta.

Energetska učinkovitost, koju potiču i zeleni krovovi, je imperativ današnje gradnje, a Ytong sustav gradnje o tome itekako vodi računa i uklapa se u standard.

Sanirati balkone i terase od prodora vode nije jednostavno. Ali, nije ni nemoguće. Najvažnije je ustanoviti točan razlog prodora i nastale štete.

Voda je glavni uzročnik građevinskih šteta. Ona predstavlja stalnu prijetnju bez obzira radi li se o novosagrađenim zgradama ili održavanju postojećih.

Odabir pravog materijala koji će spriječiti prodor vode u konstrukciju i interijer zgrade može biti složen zadatak.

Razvojem građevinske kemije kreirani su materijali koji su izrazito jednostavni za aplikaciju, a ujedno osiguravaju dugotrajnu zaštitu od vode bez obzira na atmosferske i mehaničke utjecaje kojima su izloženi.

Čime sanirati terasu i balkon

Pri opločavanju terasa i balkona uglavnom se primjenjuju pločice otporne na mraz, vodootporna ljepila i mase za fugiranje.

Unatoč napretku graditeljstva i sve brojnijim sredstvima za hidroizolaciju na bazi praška, pločice svejedno otpadaju nakon nekog kraćeg vremena. Svjedoci smo da sanirani balkon već prve zime propada i otpadaju pločice.

Gdje je problem?

Najveći problem je u samim materijalima. Svaki materijal ima različit koeficijent termičkog rastezanja.

Primjerice – ako pločice zalijepite na betonsku ploču ili glazuru  s vodonepropusnim fleksibilnim  ljepilom, pri visokim ljetnim  temperaturama dolazi do različitog naprezanja materijala.

Zagrijani beton se rasteže te razvlači ljepilo ili estrih. Već iduću jesen kada je volumen materijala manji, beton se skuplja, a ljepilo u dodiru s pločicama puca i mrvi se.

Kada temperatura padne ispod nule, a voda se pretvori u led, te poveća volumen, razara strukturu  između betona i pločica. Zarobljena voda u strukturi između pločica i betona ponovno se pri višim temperaturama pretvara u vodenu paru koja pri širenju djeluje na podlogu te svojim tlakom odiže komade keramike i hidroizolacije.

Ako imamo višeslojnu podlogu na terasama, problem postaje još veći.

U slučaju više slojeva vrlo je važan pravilan raspored samih slojeva te njihova kvalitetna izvedba. Višeslojna podloga obično se koristi iznad grijanih prostora.

Kako spriječiti štetu?

Razdvajanje tih dviju površina na način da nemaju bitnog utjecaja jedan sloj na drugi efikasno će riješiti problem različitog koeficijenta termičkog rastezanja.

Za tu svrhu je prikladan zanimljiv proizvod u obliku polietilenske membrane mrežaste strukture koja s donje strane ima filc. Taj filc služi za bolje prianjanje za donji sloj ljepila. Ne ugrađuju svi tu membranu, pa je dobro raspitati se o tome kod izvođača radova.

Način djelovanja membrane

Spomenuta polietilenska membrana objedinjuje nekoliko bitnih svojstava:

• fizički odvaja  slojeve, a opet drži sve na okupu
• omogućuje rastezanje materijala neovisno
• ravnomjerno raspoređuje opterećenje
• djeluje vodonepropusno
• sustav zračnih kanalića preuzima ulogu parorasteretnog sloja.

Postavljanje je vrlo jednostavno. Dakako, treba obratiti pozornost na detalje. Membrana se izreže na mjeru, te se nakon toga lopaticom nanese ljepilo. Zatim se membrana postavi na ljepilo te utisne. Na tako pripremljenu podlogu ponovno se stavlja ljepilo i pločice.

Kad se zanemari hidroizolacija

Zareda li nevrijeme s pravim kišnim potopom otkrit će se na kući sve greške kod terasa i balkona. Bez obzira na starost zgrade vlaga pronalazi put.

Hidroizolacija je, zato, vrlo bitna prilikom izgradnje ili sanacije kuća, odnosno objekata.

Hidroizolacija predstavlja različite tehničke postupke kojima se štite dijelovi objekta koji su privremeno ili stalno pod utjecajem vlage i vode.

Pod pojmom hidroizolacije uobičajeno smatramo mjeru zaštite ukopanih dijelova objekta, ali treba imati na umu da kvalitetnom hidroizolacijim štitimo i unutarnje prostore od prodora vode, odnosno vlage.

Sanacija vlage je složen i skup postupak, pa je stoga izbor odgovarajućeg materijala za hidroizolaciju kao i njegova pravilna ugradnja iznimno važan.

O postupcima za zaštitu kuće od vlage i plijesni čitajte ovdje!

Jednostavna za ugradnju, otporna na vanjske utjecaje i konkurentna na tržištu – takva mora biti hidroizolacija.

Dogodi se da se zanemari izrada hidroizolacije u nekom detalju a da pritom nije riječ o štednji već o neznanju ili površnosti.

Problemi su uvijek isti, vlaga se pojavljuje u stanovima ispod te se javljaju vlažne mrlje po stropu. Jedino logično rješenje je postaviti novu hidroizolaciju na postojeće pločice i problem bi trebao biti riješen, no nije uvijek tako!

Hidroizolacija Ytong zidova

Općenito, Ytong kao porasti beton ima odlične vodootporne karakteristike. Tu se posebice ističe Multipor koji je toplinski izolator, ali vodootporan. Uvjerite se na ovome mjestu!

Izvedba hidroizolacije Ytong zidova je jednostavnija nego kod zidova od opeke ili armiranog betona. Zid od betona u pravilu treba izbrusiti od procurjelog betona koji može probiti izolaciju, a zid od opeke obavezno treba obraditi cementnom glazurom prije nanošenja hidroizolacije.

Ytong zid se samo očisti od prašine i direktno na njega se nanese hladan bitumenski premaz. Nakon što se isti osuši,  s vrućim postupkom nanesemo hidroizolacijske varene trake.

Slučaj sa terena:

U novogradnji je hidroizolacija postavljena ispod pločica, estriha i toplinske izolacije. Nakon prvih kiša pojavila se vlaga.

Iako se, najprije, nije išlo u utvrđivanje uzroka vlaženja krivcima su bili proglašeni izvođači toplinske izolacije i estriha koji su „napravili˝ rupe u hidroizolaciji.

Zbog jamstva investitora na izvršene radove, stanari novogradnje su tražili sanaciju. Investitor je unajmio novog izvođača radova i dobio novo jamstvo na izvedeno.

Hidroizolacija je napravljena preko postojećih pločica i podignuta na zid te su postavljene nove pločice. Nakon nekoliko kiša vlaga se ponovno pojavila, ali ovoga puta u stanovima ispod terase.

Stanari, logično, traže novu sanaciju!!!

Ustanovljavanje točnog uzroka štete

S obzirom da, prvotno, nije bio utvrđen točan uzrok vlaženju već je samo vršena sanacija koja nije davala rezultate investitor naručuje ovlaštenog termografista da infracrvenom termografijom pronađe mjesto ulaza vode kako bi bila obavljena ispravna sanacija.

Provedbom istraživanja i snimanjem infracrvenom termografijom utvrđeno je točno mjesto ulaza vode i mjesta gdje detalji hidroizolacije nisu pravilno izvedeni.

Zbog točnog utvrđivanja greške mjesto propuštanja hidroizolacije je ograđeno i podvrgnuto probi toplom vodom.

Topla voda je ulazila na mjestu oštećenja te prolazila ispod estriha i pločica što se jasno vidjelo infracrvenom termografijom.

Uzrok propuštanju vode je bilo oštećenje prve hidroizolacije te postavljanje druge bez rubnih traka čime je samo skrenuto prodiranje vode na donje stanove.

Kod pregleda je utvrđeno je još nekoliko nepravilnosti čiji uzrok nije povezan sa hidroizolacijom.

Uzrok vlaženju pripisan je kondenzaciji u klima uređaju, a vlaga je dolazila kroz oštećenu fasadu kod postavljanja balkonske ograde.

Točno utvrditi grešku u hidroizolaciji

Kako se ne bi stvarali dodatni troškovi, a vlaga i voda samo skretale u smjeru prodiranja, bitno je utvrditi točne razloge i uzroke, te mjesta prodora vode.

Kvalitetnom detekcijom mjesta ulaza vode sanaciju je moguće izvesti u nekoliko detalja što je ipak najjeftinije i najsigurnije.

Spomenu li se ventilacija i ventilacijski sustav u kući kao tema za ozbiljno razmatranje i eventualnu ugradnju u obiteljsku kuću, mnogi najprije odmahuju glavom. Čine to zbog predrasuda koje se najčešće svode na slijedeće – strahuju da ventilacija preglasno radi, da će biti propuh, da će se vodovi zaprljati i da se prozori više neće smjeti otvarati.

Međutim, ventilacijski sustav koji omogućava kontroliranu izmjenu zraka u prostoru, osigurava mnogo udobnosti, dobru prostornu klimu i dodatnu uštedu energije. Uostalom, bez takvog sustava nezamisliva je pasivna kuća, a poželjno ga je ugraditi i u druge vrste energetski učinkovitih kuća.

Ventilacijski sustav – najvažnije prednosti

1. Kontrola provjetravanja nadopunjava optimalno projektiranu i izgrađenu kuću

Dovesti kuću na razinu nulte potrošnje energije ili barem na potrošnju koja neće prazniti kućni proračun drugim riječima znači i izgradnju zidova koji kući „daju disati“, ali kroz koje se ne gubi energija. Također znači i nepropusni krov, te nepropusne prozore, vrata i ostale otvore na vanjskoj ovojnici. U profesionalno i kvalitetno sagrađenoj kući ne puše nikakav povjetarac.

I to je tako i dobro, jer se na kraju krajeva samo na taj način može doći do željene uštede energije.

U tako dobro „zadihtanoj“ kući, a ne postoji li ventilacijski sustav, značajno se češće trebaju otvarati prozori kako bi vlaga i iskorišteni zrak otišli van. Inače slijedi opasnost od plijesni i štete na gradnji. S kontroliranim prostornim zrakom to nije uopće problem. Suvremeni ventilacijski sustav uvijek automatski brine o točnoj mjeri svježeg zraka. Udobnije je nemoguće.

2. Zajamčeno najbolja prostorna klima

U kućama gdje postoji ventilacijski sustav iskorišten zrak i vlaga se odvode kroz ventilacijsku napravu. Stoga nema bojazni od opterećenja prostora s plijesni.

Uz to, postoji još jedna prednost, osobito važna za alergičare. Postoje ventilacijski sustavi s filterom za pelud, tako da prostori ostanu bez štetnih alergena.

Uz pretpostavku da je ventilacijska naprava profesionalno ugrađena i da se ulazni filter redovito mijenja ukućani se ne moraju brinuti o prljavim vodovima ili opterećenju od mikroba.

3. Ventilacijski sustav štedi energiju za grijanje

U ventilacijskom sustavu toplina ispušnog zraka prenosi se na svježi zrak koji ulazi  sustav. Tako se ne gubi toplina i štedi se energija potrebna za grijanje.

Ventilacijski sustav s rekuperacijom zraka funkcionira na slijedeći način – ventilatori djeluju u paru što omogućava naizmjenični odvod istrošenog i dovod svježeg zraka u prostor.

Toplina odvedenog, istrošenog zraka akumulira se u spremniku topline i zatim zagrijava svježi, dovedeni zrak. Na djelu je, dakle, princip regenerativnog povrata topline. Toplinska učinkovitost iznosi između 85% i 90%. S izračunatom potrošnjom 0,09 W/m3/h energetska učinkovitost takvog ventilacijskog sistema je nenadmašna i stoga aktivno doprinosi zaštiti okoliša, kao i uštedom koja se osjeti u novčaniku.

Otvaranje prozora ili kontrolirana ventilacija

Prozračivati kuću stvaranjem propuha nije isto što i dobra ventilacija. Suvremene kuće postaju sve više hermetički zatvorene, a time i lakše za zagrijavanje.

Međutim, ova poboljšana nepropusnost znači da je još važnije osigurati kvalitetnu ventilaciju kako bi spriječili da zrak u vašem domu ne postane ustajao i vlažan.

Sustav ventilacije će ukloniti vlagu iz svakodnevnog života najučinkovitije kada je vaš dom ispravno zagrijavan jer topli zrak može apsorbirati više vlage od hladnog zraka.

Provjetravanje vaše spavaće sobe tijekom noći, također je važno zbog održavanja kvalitete zraka i smanjenje pretjerane vlage te rizika od plijesni.

Osigurajte dobar sistem ventilacije za odvod vlažnog zraka u prostorijama u kući koje su najveći proizvođači vlage poput kuhinje, kupaonice ili praonice rublja.

Odvodni ventilatori moraju biti isplanirani i postavljeni pravilno u odnosu na veličinu i vrstu prostorije. O tome se, svakako, raspitajte, a vašeg dobavljača ne suzdržavajte se pitati za savjet.

Nakon tuširanja, ostavite ventilator da nekoliko minuta radi na najvećoj brzini. Čistite i održavajte filtere na ventilatorima redovito.

Kućni ventilacijski sistemi

Oni kontinuirano dovode svježi filtrirani zrak u vaš dom i mogu osigurati adekvatnu izmjenu zraka bez obzira na vremenske uvjete i bez potrebe za otvaranjem prozora i vrata.

Ventilacija je potrebna za održavanje kvalitete zraka i otklanjanja suvišne vlage proizvedene našim svakodnevnim aktivnostima. Ispušni plinovi iz peći, kamina i štednjaka mogu se akumulirati u slabo provjetravanim kućanstvima.

Prekomjerna količina vlage prijeti našem zdravlju i vodi ka stvaranju gljivica plijesni, prijeti oštećenjima strukturi zgrade.

Ventilacijom kuće, odnosno kombiniranjem ulaznih jedinica kroz koje ulazi svježi zrak i odvodnih ventilatora osiguravamo da vlaga, štetne tvari i plinovi odu iz našeg doma.

Ventilacija pasivne kuće i rekuperacija topline otpadnog zraka

Već smo naglasili kako je kvaliteta zraka u prostoru važan čimbenik zdravog i udobnog stambenog okoliša, te je za postizanje dobre kvalitete zraka potrebno kontinuirano odvoditi „potrošeni“ zrak iz objekta te na njegovo mjesto dovoditi svježi zrak.

Prema standardima pasivna kuća mora imati izrazito nisku potrošnju energije po kvadratnom metru, te se toplinski gubici koji nastaju zbog ventilacije moraju smanjiti na najmanju moguću mjeru.

S tim ciljem pasivna kuća je izvedena s gotovo potpuno zrakonepropusnim plaštem zgrade kako bi se spriječili nekontrolirani ventilacijski i infiltracijski gubici topline zbog propuštanja vanjskog zraka.

Kako je, s druge strane, potrebno zbog zadovoljenja zdravstveno higijenskih zahtjeva, kontinuirano dovođenje svježeg zraka u primarne stambene prostore (dnevna soba, blagovaonica, spavaće sobe, radna soba), ventilacija se pasivne kuće izvodi sa visokoučinkovitim kontroliranim mehaničkim sustavom o čemu čitajte ovdje.

Ventilacijski sustav u pasivnoj kući

Srce tog sustava čini ventilacijski uređaj koji se sastoji od izmjenjivača topline i tlačnog (koji upuhuje svježi zrak) te odsisnog (koji odvodi otpadni zrak) ventilatora, a danas je uobičajeno da ovi uređaj imaju i vlastiti filtar na tlačnoj strani.

Preostale komponente sustava obuhvaćaju razvodne kanale, filtere za svježi zrak te istrujne (svježi zrak) i odsisne (otpadni zrak) rešetke. Kao opcija moguća je i ugradnja zemnog izmjenjivača topline koji onda predgrijava svježi vanjski zrak zimi, odnosno hladi ljeti.

Također, po potrebi je moguće ugraditi i dogrijač koji može dogrijati zrak nakon rekuperacije na željenu temperaturu.

Preko odsisnih otvora ventilacijski sustav odvodi zrak najlošije kvalitete (kuhinja, kupaonica, zahoda) dok istovremeno iz okoliša sustav uzima svježi zrak. U ventilacijskom uređaju (rekuperatoru) topliji otpadni zrak predaje toplinu svježem zraku koji zatim, uz eventualno dogrijavanje, biva distribuiran u već ranije spomenute, primarne stambene prostore.

Rekuperator je važan

Rekuperator je uređaj koji se sastoji od izmjenjivača topline, što je i glavni dio uređaja. Tip izmjenjivača koji se koristi za ove primjene se u suštini sastoji od velikog broja limova koji razdvajaju dvije struje zraka.

S jedne strane limova struji topli istrošeni zrak koji onda svoju toplinu predaje limovima koji su hladniji od tople struje zraka (toplina uvijek prelazi sa medija odnosno tijela više temperature na tijelo, odnosno medij niže temperature) te se naposljetku toplina koju prime limovi predaje struji hladnog svježeg zraka (koji je na nižoj temperaturi od limova). Na taj način moguće je povratiti veliki udio topline (učinkovitost od 75 pa do čak 95%). Kako su struje zraka odvojene limovima ne dolazi do njihovog dodira i miješanja čime ne dolazi do kontaminacije svježeg zraka.

Spomenuti tlačni i odsisni ventilatori koriste se za savladavanje pada tlaka u sustavu, odnosno za odsis otpadnog i dobavu svježeg zraka. Izbor filtra koje je moguće ugraditi je veliki i ovisi od uređaja do uređaja, odnosno od proizvođača do proizvođača.

Korištenjem ovog sustava osigurava se konstantan dotok svježeg zraka u objekt uz minimalne gubitke topline. U slučaju kada bismo prozračivanje vršili otvaranjem prozora nepovratno bismo gubili veliki dio topline te bismo imali kao posljedicu potrebu za dogrijavanjem zraka.

Iako rekuperator za svoj rad treba električnu energiju za pogon ventilatora, moguće je odabrati na tržištu uređaj sa ventilatorima sa izrazito visokom iskoristivošću što rezultira minimalnom potrošnjom energije.

Višestruka korist ventilacijskog sustava

Povratom topline, koristeći rekuperator, pasivna kuća omogućava istovremeno prozračivanje i zagrijavanje cijelog objekta koristeći istu zračnu struju. Rekuperacijom topline iz otpadnog zraka te prijenosom na svježi ulazni zrak, osim što omogućavamo zdrave i ugodne mikroklimatske uvjete, također uz značajne financijske uštede doprinosimo i zaštiti okoliša kroz niže emisije ugljikovog dioksida.

Stepenice i stepeništa su arhitektonski unutrašnji komunikacijski elementi i prostor. Uobičajeno je prostor stepeništa sa strane i sa čela ograničen zidovima. Stepenište, također, može biti omeđeno plafonom, svjetlarnikom ili tavanskim prostorom.

Stepenište čine pojedine stepenice i stepenišni krakovi (minimum su tri stube). Između stepenišnih krakova se nalazi odmorište ili podest. Postoje razna stepeništa; jednokraka, dvokraka, spiralna, zavojita, drvena, kamena, staklena, i mnoga druga.

Stepenica ima horizontalnu površinu zvanu gazište i vertikalnu površinu, odnosno čelo stepenice. Stepenice se proračunavaju tako da dva gazišta i čelo imaju dužinu jednog koraka od oko 76 centimetara.

Osvjetljenje stepeništa može biti umjetno, uz pomoć svjetlosnih uređaja (lampi) ili prirodno, zahvaljujući prozorima, svjetlarnicima, te zidovima od staklenih opeka ili staklobetona.

Kakvo će stepenište i kakve stepenice biti u kući ovisi o veličini prostora u koji se smještaju, ukusu pojedinaca te stilu i materijalu koji prevladava u prostoru. Mogućnosti za izvedbu atraktivnih interijerskih stubišta su nebrojene!

Osnove pri projektiranju stepenica i stepeništa

Prilikom projektiranja stubišta prvi i najvažniji zahvat je zadovoljiti statičke zahtjeve, bilo da se radi o betonu, drvu ili metalu kao nosivoj konstrukciji. Bez potrebne stabilnosti i čvrstoće stubište ne može ispuniti svoju funkciju.

Za smještaj stubišta glavni su faktori za određivanje visine stuba – raspoloživost i visina prostora kojeg treba prevladati. Preporučljiva visina stube je od 15 cm do 17,8 cm, iako se izvode i od 18 cm do 20 cm.

Ovakve visine preporučljive su za stambene prostore u kojima nema dovoljno mjesta za potrebnu dužinu stubišnog kraka i u kojima žive mlađi ljudi kojima savladavanje visokih stuba neće predstavljati opterećenje.

Ako ste odlučili renovirati svoje stubište ili ga potpuno zamijeniti, pogledajte ovdje naš prijedlog kako bi taj zahvat učinili što jednostavnije!

Postizanje potrebne protukliznosti slijedeći je bitan zahtjev. Ovo je osobito bitno kod obitelji s malom djecom, koja se u svojoj razigranosti i nepažnji mogu ozlijediti. Odabirom pravilnih materijala ili postavljanjem protukliznih traka rješava se ovaj problem.

Zaštitna ograda na stepeništu

Osiguranje zaštitnom ogradom minimalne visine 100 cm također je nužan faktor za pravilnu i sigurnu funkciju stepeništa. Pogledajte ovdje naš prijedlog sigurne i atraktivne stepenišne ograde.

Dogodi se da se zbog atraktivnih interijerskih rješenja izbjegava postavljanje stubišne ograde. Takva se rješenja mogu izvesti isključivo u privatnim prostorima i na vlastitu odgovornost.

Estetika stubišta

Nakon što ste zadovoljili sve navedene uvjete prilikom konstruiranja i izvedbe stepeništa, ono će se dodatno istaknuti u svojoj ljepoti, izraženoj kroz odabranu vrstu nosive konstrukcije i obložnog materijala.

Estetika, bez potrebne funkcionalnosti, sama je sebi svrha i kao takva je bezvrijedna. Ljepota i atraktivnost uvijek moraju biti u službi funkcionalnosti da bi dale vrhunski rezultat i kvalitetu.

Stil uređenja doma koji ste odabrali može izraziti i naglasiti bogatstvo stubišta kroz odabir i obradu materijala.

Transparentna stubišta sa staklenim ogradama učinit će prostor atraktivnijim, a u njemu se doimati elegantno i nenametljivo. Rasvjeta ukomponirana sa stubištem može rezultirati vrhunskim interijerskim rješenjima u kojima se ono noću pretvara u rasvjetno tijelo i centralnu točku prostora.

Poželjno je, kroz prostorne elemente, izvesti naglaske i interijerske atrakcije koji će stubištu dati identitet i originalnost. Namještaj će u tom slučaju biti samo popratni dio, koji će se uklopiti u postignute estetske zahvate i ispuniti svoj funkcionalni zahtjev.

Svakoga vašega posjetitelja uredno, atraktivno i održavano stepenište u interijeru, ostavit će bez daha, a osjećaj vašeg boravka u takvom prostoru učiniti jedinstvenim.

Spavaću sobu ne smatrajte skladištem. Ona to nije. Spavaća soba mjesto je vašeg odmora i užitka. Idealno, ona sadržava samo krevet i noćne ormariće. Ali, rijetko si tko to može priuštiti. Suvremene spavaonice imaju malu kvadraturu, a rado bismo u njih puno toga utrpali.

Evo popisa 5 predmeta koji će vam možda trebati, a možda i neće! Pa ipak, zgodno je zamisliti spavaonicu sa slijedećim:

PRVI OD 5

Multifunkcionalni ormarić –  izvana, to je običan noćni ormarić, ali, ako mu podignete gornju plohu on će vam poslužiti za serviranje doručka, za čitanje, ili rad na laptopu iz kreveta

DRUGI OD 5

Prostor unutar kreveta za vašeg kućnog ljubimca

TREĆI OD 5

Aparat za kavu koji se uključuje na zvuk alarma

ČETVRTI OD 5

Stroj za suho pranje i glačanje odjeće

PETI OD 5

Projektor koji će običan zid pretvoriti u prozor s pogled

Vratimo se sad u stvarnost!

Male kvadrature spavaonica nalažu i primjenu određenih pravila pri uređenju. Primjerice, nemojte otići u prodavaonicu namještaja i tamo kupiti jednolični namještaj za spavaću sobu.

Takve sobe izgledaju dosadno i poput hotelskih. Unesite svoju osobnost u uređenje, kombinirajte razne predmete i namještaj koji unosi živost.

Ako ste skloni tradicionalnim znanjima, Kinezi u feng shuiu ističu kako u spavaonicama postoje brojne prepreke kvalitetnom snu.

Strane svijeta za smještaj spavaonice

Spavaća soba predstavlja reproduktivni sustav. Izuzetno je važna za zdravlje jer se u njoj oporavljamo od stresa i dnevnih napora.

Ukoliko je moguće, spavaću sobu treba smjestiti na sjever, jugozapad ili barem sjeveroistok životnog prostora. Spavaonica je najviše yin prostorija u stanu, pa bi njezina energija trebala omogućiti smirenje, rasterećenje i odmak od dnevnih briga, stoga nipošto ne treba služiti kao odlagalište stvari, a slike i dekoracije u njoj trebaju imati umirujući karakter, baš kao i boje koje prevladavaju u sobi.

Idealno postavljen krevet

Ključni element spavaće sobe svakako je krevet koji uvijek pažljivo birajte. U krevetu provedemo trećinu života, stoga nema razloga da ne bude kvalitetan, a to se posebno odnosi na madrac.

Neka bude dovoljno velik, bez obzira spavate li sami ili s partnerom kako biste se mogli osjećati ugodno i opušteno.

Madrac bi trebao biti barem 20 cm duži od visine tijela pa, ako ste visoki, kupite krevet izrađen po mjeri.

S druge strane, ako ste niskog rasta ili isključivo spavate sami, pripazite, jer krevet koji je dimenzijama previše prostran za vaše potrebe izlaže vas neumjerenosti u raznim životnim aspektima.

Najpoželjniji materijal za izradu kreveta je drvo. Važno je da krevet ima puno uzglavlje te da bude stabilan, masivnih četvrtastih nogu i odignut od poda. Nizak krevet ili madrac na podu nepoželjni su, baš kao i uznožje na krevetu, jer blokiraju protok energije. Prostor ispod kreveta mora biti prazan i čist. Uzglavlje kreveta treba biti naslonjeno na zid, ali ne točno nasuprot vratima ni ispod prozora.

Idealno je da krevet bude dijagonalno od vrata kako biste ležeći imali otvoren pogled na vrata.

Preporučljivo je da bračni krevet ima zajedničku podnicu i jedan veliki madrac te da prekrivač bude dovoljno velik za oboje jer se na taj način energije partnera čvršće povezuju, produbljuje se intimnost i jača međusobno povjerenje.

Kreveti na kat nikako nisu preporučljivi jer spavač na gornjem katu energetski pritišće onog na donjem katu, a sam se zbog velike visine istovremeno nalazi u energetski nestabilnoj poziciji.

Ukoliko u svom domu ne možete izdvojiti zasebnu sobu za rad, uredite radni prostor u okviru dnevnog boravka. Za bolji i zdraviji san, od kreveta udaljite mobitele, kabele i elektroničke naprave. Nepovoljnim se također smatra i kada su noge spavača usmjerene prema izlaznim vratima.

Oprezno s ogledalima

Izbjegavajte ogledala i sve sjajne staklene površine koje reflektiraju svjetlost, jer uzrokuju svađe, gubitak ljubavi, privlače bolest i preuranjenu smrt.

Najvažnije je da ogledalo ne bude smješteno točno nasuprot kreveta. Ako ga se ne može ukloniti, preko noći ga treba prekriti mekanom tkaninom.

Rasvjeta u spavaćoj sobi treba biti dovoljna, no nikako pretjerana, a kako bi se stvorio što topliji i opuštajući ugođaj, mogu se postaviti tapiserije i slike s okvirom bez stakla ili sa staklom koje ne zrcali.

Ukoliko želite poticati pozitivne aspekte svoje veze i probuditi strasti u spavaćoj sobi, držite predmete u parovima, poput slika, svijeća i stolnih svjetiljki, jer simboliziraju intimnost. Pažljiva upotreba crvene i purpurne boje može probuditi strast i stvoriti romantičan ugođaj. Maksimalni učinak postići ćete postavljanjem purpurnog predmeta na jug sobe ili nečeg crvenog na zapad.

Imajte ipak na umu kako je urednost zlatno pravilo feng shuija.

Prava boja za spavaću sobu

Obojati zidove spavaće sobe u boju uz koju ćete se osjećati odmoreno i ugodno, najveći je izazov.

Ako već imate neki namještaj, tepih ili dekore koje želite zadržati u svojoj sobi tada biste ih trebali uzeti u obzir pri odabiru boje zidova. Jer ako u spavaćoj sobi budete imali previše boja djelovat će zbrkano, te otežavati spavanje.  Zbog toga je dobro birati odgovarajuće boje koje su jedna do druge u shemi boja u različitim tonovima i nijansama.  Za zidove birajte nježne boje, a one jače ostavite za dekoraciju ili posteljinu.

Također razmislite o kombiniraju odabrane boje zidova s bijelom. Tradicionalno su zidovi bili u jednoj boji, međutim danas se i boje na zidovima međusobno kombiniraju, a posebno s bijelom.

Vrlo važan faktor pri odabiru boje za vašu spavaću sobu je njena veličina. Ako imate malenu spavaću sobu zidove obojite u svjetlije nijanse, jer svjetlije nijanse kreiraju dojam veličine.  Ako imate veliku sobu, slobodno se poigrajte i s tamnijim bojama.

Pri odabiru boje stropa uzmite u obzir visinu prostorije. Što je strop niži to bi boja trebala biti svjetlija. Ako imate nizak strop, odaberite bijelu ili svijetlo žutu boju, a ako vam je strop visok, tada će tamnije boje dodati toplinu u vašu spavaću sobu.

Za spavaonicu se uvijek savjetuju isključivo svijetle i pastelne nijanse, a idealne su svjetlo-plava, ljubičasta, ružičasta i zelena.

Plava boja smanjuje napetost, potiče samorazvoj i mudrost, simbolizira pouzdanost i trajnost. Donosi mir i suzbija svađe.

Ljubičasta je boja poštenja, ali sjajna je i za samoopažanje i meditaciju. Potaknut će libido i plodnost.

Zelena boja osigurava spokoj i sklad te simbolizira plodnu vezu. Zelene nijanse dobar su odabir za spavaću osobu, ali samo svjetlije vedre nijanse. Tamnije i zagasite boje zelene ne pašu uz većinu tonova kože, pa će vaša koža u spavaćoj sobi tamno zelenih zidova djelovati možda manje blistavo i zdravo nego jest.

Ružičasta je prikladna za ženske sobe jer pojačava ženstvenost i aktivira romantično raspoloženje.

Bijela je neutralna boja, simbolizira čistoću, dopuštena je u spavaćoj sobi, ali ne u prevelikoj mjeri.

Crvena boja se ne preporučuje za spavaće sobe, osim ponekog detalja, ako je potrebno probuditi spolnu strast. Crveni i narančasti zidovi u spavaćoj sobi inspiriraju strast i toplinu, ali žive nijanse mogu djelovati opterećujuće, pa se svejedno odlučite za svjetlije tonove.

Žuta boja na zidovima u spavaćoj sobi također kreira toplinu, a pastelne i svijetle nijanse kreiraju iluziju većeg prostora i dodatnog osvjetljenja.

Neutralne boje su uvijek sigurniji odabir. Bež, siva, boja pijeska ili smeđa dobro će se uklopiti u svaki prostor. Lako ćete ih kombinirati s drugim bojama, te će se boje zidova slagati s namještajem i dekorativnim predmetima u većini slučajeva.

Problem s ovim bojama je to što su uobičajene, česte, za neke ljude pomalo i dosadne, te ćete s odabirom ovih boja teško oduševiti. Međutim uz dobar tepih ili posteljinu u dobro pogođenoj boji, ove boje mogu biti odličan izbor. Ako želite sigurnu opciju s kojom teško da možete pogriješiti, tada su neutralne boje za vas.

Važno je napomenuti da bi i sve tkanine u sobi trebale biti u ovim preporučenim bojama – zavjese, posteljina, prekrivači i ukrasni jastučići.

Najbolji izbor je jednobojna posteljina jer šareni uzorci unose zbrku i brige te mogu ometati dobar san.

Cvjetni i biljni dezeni nisu povoljni za bračne parove jer mogu uzrokovati preljub.

Jarke boje nisu najbolji odabir boja za zidove u spavaćoj sobi, ali mogu izgledati vrlo efektno. Budući da su mir i opuštajuća atmosfera ključni za dobar san, a vibrantne, jarke boje podižu energiju mogu negativno djelovati na san.

Odabir ormara i drugog namještaja

Svi komadi pokućstva u spavaćoj sobi trebaju biti nenametljivog oblika, najbolje zaobljenih rubova, a osobito onaj namještaj koji se izravno vidi pri lijeganju u krevet.

Zabranjene su sve otvorene police čiji oštri bridovi sijeku prostor i simbolički prijete spavačima.

Garderobni ormari ne bi smjeli biti masivni, ali ni kratki.

Savršen izbor su ugradbeni ormari nježnih linija koji sežu do stropa, dakle ne ostavljaju vizualne praznine duž zida. U njima odjeća treba biti uredno razvrstana i složena.

Noćni ormarići postavljaju se simetrično i u paru kako ne bi narušavali harmoniju odnosa.

U spavaonicama je primjerenija blaža umjetna rasvjeta. A za romantično ozračje izvrsno će poslužiti svijeće.

Sve tkanine u sobi neka budu meke na dodir, a spuštene rolete ili navučene guste zavjese obvezne su tijekom noći, osobito ako je prozor otvoren.

Tepih koji prekriva cijeli pod podržava blagu, opuštenu atmosferu.

Sprave za vježbanje ovdje, također, nisu poželjne. A umjesto alarma mobitela, u svrhu budilice radije koristite klasične satove.

Izbjegavajte metalni namještaj i metalne opruge u madracima jer mijenjaju magnetsko polje i stvaraju nepovoljan protok energije.

Pažljivo sa slikama

U spavaćoj sobi nikad nemojte izlagati zajedničke fotografije s partnerom, vjenčane ili druge obiteljske portrete jer ne donose sreću na ovom mjestu, već suprotno – gubitak ljubavi.

Zid iznad uzglavlja trebao bi biti bez slika.

Na ostalim stranama možete objesiti smirujuće motive, npr. krajolik s planinama u zlatnoj boji. Slike u parnom broju pojačavaju intimnost.

Uokvirite slike bez zaštitnog stakla.

Televizor i svi uređaji s ekranima nisu dobrodošli u spavaćoj sobi.

Svjetlost u spavaonici

Kako biste povećali svjetlost u vašem domu ne treba vam mnogo vremena ili novaca, a učinit ćete mnogo koristi za vaše tijelo i raspoloženje.

Tako uređena, vaša spavaća soba spremna je za vašu ugodu, odmor, opuštanje i otpuštanje.

Pekmez na polici ili kiseli krastavci u staklenki nisu stvar prošlosti. Mjesta gdje ih pohranjujemo danas su se samo modernizirala. Kako god ga zvali, špajza, ostava, smočnica ili nekako drugačije, dobro organizirano „spremište hrane“ pojednostavljuje planiranje, pripremu obroka i kupovinu.

U današnje vreme, kad na sve načine pokušavamo što bolje iskoristiti svaki milimetar prostora u stanu, rijetki su oni sretnici koji imaju ostavu.

Možda vaša kuća ili stan nemaju ostavu, ali mi imamo prijedlog za vas kako ju dodati i ugraditi unutar kuhinje. Pogledajte ovdje!

Smočnice najčešće nisu odvojene od kuhinje, već su njezin sastavni dio u obliku velikih izvlačnih elemenata ili ugradbenih ormara u koje spremamo namirnice. U nedostatku prostora u interijeru, smočnicu možete smjestiti i na terasu.

Oni koji smočnicu imaju, rijetko baš u svakom trenutku znaju gdje im se što u njoj nalazi. Jer, a to većina nas radi, kad god ne znamo što ćemo s nekom namirnicom ili praznom staklenkom, mi je odložimo u smočnicu vodeći se onom starom – zlu ne trebalo, za svaki slučaj!

I tako se cijele godine u špajzi stvara potpuni kaos. E pa, došlo je vrijeme da se date u veliko spremanje i da zavedete red u špajzi.

Vjerojatno ste ovaj korak dugo odlagali. Ostava je, nekako, uvijek zadnja na redu za spremanje. Ali, kada je uredite shvatit ćete kako vam ona štedi novac i vrijeme.

Korak prvi

Izvadite sve iz ostave. Pregledajte šta ste sve nagomilali i kategorizirajte stvari. U prvi plan idu one koje najčešće koristite, za njima one koje su “aktivne” samo za vrijeme praznika i proslava.

Ostalo poklonite ili, ako je pokvareno, bacite. Sigurno imate bar neki sokovnik, koji ste dobili još kada ste se udali, ali ga niste koristili. E, pa vjerojatno i nećete. Zato ga poklonite. Nekome sigurno treba.

Korak drugi

Police obrišite i uredite. Možete ubaciti i neke nove (ovisno o tome koliko prostora imate), kao i košarice, kutije sa kukicama, vješalicu. Nabavite i ljestve sa dvije stepenice. One su vrlo korisno pomagalo, na koje mnoge domaćice zaboravljaju.

Korak treći

Stvari vraćajte u ostavu po kategorijama ili zonama. Na najpristupačnija mjesta stavite ono što često koristite, a teže stvari, poput tegli, držite na dnu da ne biste previše opterećivali police na vrhu.

Korak četvrti

Da bi ste se lakše organizirali, na rubove polica, na košare i kutije zalijepite naljepnice sa nazivom namirnica ili stvari koje se nalaze na tom mjestu. Čak i ako vi znate i pamtite gdje se šta nalazi, nije ista situacija sa ostalim članovima obitelji, koje ćete, sigurno, nekada poslati da vam donesu nešto iz špajze.

Korak peti

Napravite sada listu svih namirnica u vašoj sređenoj špajzi. Upišite koliko čega imate, rokove trajanja, da li nešto trebate kupiti itd. Objesite listu na vrata i ažurirajte svakog tjedna prije planiranja tjednog jelovnika i izrade shopping liste.

A kad je smočnica dobro uređena, onda na njezinim policama samo nedostaju teglice sa zimnicom.

Kako složiti namirnice?

Povrće poput krumpira i luka držite na najhladnijem i najtamnijem mjestu vaše smočnice, ali nikad ne blizu, jedno pored drugog. Naime, luk upija vlagu iz krumpira i brže se kvari.

Bitno je i razdijeliti namirnice prema korištenju: one koje se upotrebljavaju češće trebale bi biti pri ruci, a one koje rjeđe koristite mogu se ostaviti na udaljenije mjesto. Posebno mjesto trebalo bi osigurati za boce pića. Evo ovdje našeg prijedloga za takvo mjesto kojeg možete lako i sami napraviti!

Bez sumnje, a i prema iskustvu, za pohranu namirnica u smočnici, najjednostavnije rešenje su police. Postavite ih tako da svakoj polici možete prići i tako da iskoristite što više prostora. Shodno tome koliko namirnica držite, police možete nanizati od poda do plafona.

Donje police mogu biti šire jer se njima lako može pristupiti. U gornjoj zoni police mogu biti uže kako bi što lakše dohvatili namirnice sa njih.

Osim polica, u smočnici su dobro rešenje kukice, ladice i posebne pregrade za začine, a nije zgoreg da u ovom kutku držite i male kuhinjske uređaje za koje nemate mjesta u kuhinji.

4 dodatna SAVJETA za sređivanje smočnice

1. Ispraznite sve police, očistite ih i, dok je prostor još prazan, vidite trebaju li vam možda novi pomoćni elementi za skladištenje namirnica poput ladica, polica ili kutija.
2. Bez žaljenja pobacajte sve namirnice koje ne koristite duže vrijeme ili im je istekao rok trajanja.
3. Sortirajte hranu po kategorijama (primjerice, konzervirana hrana, boce, tjestenine i brašno i slično) i smjestite svaku vrstu na svoju policu.
4. Sitne namirnice poput praška za pecivo, vanilin šećera, cimeta ili kakaa smjestite u plastične prozirne kutije i stavite ih na policu.

Stil života, a posredno time i stil uređenja kuće koji nam je odgovarajući, proizlazi iz naše osobnosti, iskustva, znanja i sklonosti. Uostalom u izrazu „u svome stilu“ sadržano je sve što radimo, način na koji živimo i kako izlazimo na kraj sa životnim situacijama. Znano je kako su ti elementi drugačiji kod svake osobe i upravo u tome je ljepota svijeta.

Ta se činjenica lako može uvidjeti i u brojnim interijerima koje smo posjetili ili vidjeli na internetu. Toliko raznolikosti, toliko različitih stilova i ideja i neobičnih osobnosti vlasnika rezultira time da je svaki interijer potpuno drugačiji i da ne postoje dva jednaka doma.

Dakle, stilova ima koliko ima ljudi, moglo bi se načelno reći. Pa ipak, neki načini uređenja prostora postaju okosnica razigravanju u vlastitom interijeru.

13 najpoznatijih i najčešće spominjanih stilova

U posljednjih nekoliko godina iskristalizirala se lista stilova koji su omiljeni i rado birani u trenucima kada je potrebna inspiracija za uređenje.

Klikom na označene pojedine stilove doznat ćete nešto više o njima i kako ih sami možete kreirati u vlastitome prostoru!

Kako odabrati stil uređenja kuće?

1. Najprije je potrebno napraviti detaljnu analizu, koja će vam sistemom eliminacije pomoći da dođete do pravog odgovora na ovo pitanje. Ovo je važan korak i nemojte ga preskakati!

Funkcionalnost, vama prikladna estetika i općenito razumno iskorišten prostor, koji je nužan za kvalitetu stanovanja, bit će pravi odabir za vas!

2. Drugi korak je sagledavanje prostornih mogućnosti vašeg doma. Ukoliko imate mali stambeni prostor, koji unutar jednog prostora mora zadovoljavati više namjena, odlučite se za moderno minimalističko uređenje, čiji su elementi jednostavnih geometrijskih oblika i kao takvi ne opterećuju vizualno prostor. Odabirom minimalizma, učinit ćete prostor većim i prozračnijim.

3. Kad birate stil uređenja prostora, nužno birate i odgovarajući materijal. Drvo, kamen, ali i sve ostale vrste materijala u tamnijim bojama, djeluju teško i reprezentativno u prostoru, pa je preporuka svima onima u manjim stambenim prostorima odabirati materijale u svijetlim bojama. Ukoliko želite vizualno povećati prostor, preporučljivo je primijeniti transparentno staklo.

4. Osim veličine prostora, nužno je analizirati i njegovu prirodnu osvijetljenost. Dobra osvijetljenost otvara mogućnosti za različite odabire stilova, materijala i boja dok mračniji prostori, zbog manje površine prozora ili sjene koju stvara priroda oko stambenog objekta, zahtijevaju odabir “prozračnijih” stilova, svjetlijih boja i “lakših” materijala.

5. Veliki stambeni prostori pružaju potpunu slobodu u odabiru načina uređenja, ali se kriteriji sužavaju temeljem drugih odrednica bitnih za funkcioniranje pojedinca ili obitelji u stambenom prostoru. Potrebno je krenuti od vlastitih potreba i navika. Da li ste osoba koja s užitkom posvećuje puno pažnje održavanju doma ili su vam to usputne aktivnosti koje obavljate ponekad i nerado? Klasični i rustikalni stilovi uređenja zahtijevaju temeljitije održavanje zbog materijala i načina oblikovanja elemenata dok moderni minimalistički omogućavaju brzo i jednostavno održavanje.

6. Prihvatljiv vam je modularni namještaj jer ste praktičan tip, željan polifunkcionalnosti, mogućnosti za brzim i jednostavnim promjenama. Vaš odabir mogao bi biti minimalistički stil uređenja, jer ćete željenu modularnost najjednostavnije postići unutar ovog stila. Svi ostali stilovi su kompleksniji pa se i modularne promjene postižu na kompleksniji način.

7. Uzmite u obzir svoje sklonosti, hobije, način provođenja slobodnog vremena. Ako ste umjetnički tip, kreirajte umjetnički interijer u kome su svi elementi poput umjetničkih eksponata, koji zadovoljavaju funkciju, ali predstavljaju i vizualni užitak. Ovakav način uređenja nije prikladan za obitelji s malom djecom.

8. Uživate li u prirodi i njenim čarima, odlučite se za rustikalni interijer. Ovakav način uređenja je osobito preporučljiv za vikendice, apartmane i ostale objekte za odmor. Vrstu rustikalnosti, materijale i način njihove obrade, prilagodite podneblju u kome je objekt smješten kako biste zaista uživali u iskonskim čarima tog kraja.

9. Za sve one koji vole monden i otmjen život i interijer, preporučljivo je uređenje u klasičnim stilovima, minimalizmu s naglaskom na skupocjene materijale ili eklektičkim pristupom, koji omogućava miješanje stilova. Za odabir posljednjeg je potreban istančan ukus ili angažman stručne osobe, kako se miješanjem stilova ne bi postigao suprotan efekt od željenog.

Zbog svoje popularnosti danas često nailazimo na potpuno novi namještaj izrađen u starinskom pohabanom stilu. Kako bi se postiglo da ambijent djeluje prozračno koriste se nježne prirodne tkanine u pastelnim  tonovima u prostorijama s bijelim zidovima i svijetlim podovima.

Romantika u prostoru naglašava se cvjetnim uzorcima ruže i lavande. Retro detalji poput čipkastih jastuka, svijećnjaka i vaza za cvijeće pomoći će oplemeniti dom duhom prošlosti.

Kako u ovakvim interijerima ne možete pretjerati s detaljima, dozvoljena je kombinacija srebra, kristala, mašnica i bisera u samo jednoj prostoriji.

Ukoliko baš ne ljubite previše element starine, a volite romantiku i nježnost, možete s korištenjem modernog namještaja uz svijetle boje i nježne materijale postići željeni efekt.

Modernost u interijeru

Moderni stil po svojim je osnovnim karakteristikama prilično hladan, ravnih linija, bez puno miješanja boja i materijala. Malo je žena koje ga preferiraju u njegovom esencijalnom obliku. Međutim, modernosti se može dodati malo mekoće. Kako?

Ako želite postići da moderni stil bude s jedne strane nježan, a pritom i odvažan i skladan, probajte kombiniranjem namještaja ravnih suvremenih linija i detalja u nježnim tkaninama poput pliša, svile i krzna. S ravnim modernim linijama naglasit ćete suvremenost i odvažnost. Mekoću i toplinu možete unijeti uz pomoć tepiha, prostirki i dekorativnih jastuka.

Za ljubiteljice i ljubitelje šarenila poželjna je kombinacija baznih bijelih zidova s detaljima i namještajem iz palete osnovnih nijansi boja. Vrlo je važno pored hladnih modernih obilježja zadržati svježinu prostora. To ćete najlakše postići korištenjem sobnih biljaka i svježe ubranim cvijećem.

Romantiku možemo naglasiti i odabirom zanimljivih slika na zidovima s motivom Pariza, ženskog lika ili popularnih ženskih cipela. Čupavi tepisi i prostirke za garniture u bojama poput roze ili ljubičaste svakako će dati dozu ženstvenost prostoru.

Tome možemo i pridodati detalje poput dekorativnih kutija ili vaza za cvijeće. Dojam elegancije ostavit će staklene površine i ogledala u svojim modernim oblicima.

Stil za one sklone eklektici i urbanome

Onima koje preferiraju nešto „grublje“ uređenje interijera poslužit će elementi urbanog i industrijskog stila. Uz namještaj od drva i grubih tkanina poput kože, jute ili organdija koristite „ulične“ detalje kako bi naglasili urbani stil. Za potpuni dojam urbanosti najlakše je iskoristiti zidove. Osim što ih možete obložiti grubim kamenom ili ciglama, vrijedi iskoristiti tapete ili zidne naljepnice s motivom uličnih grafita ili gradova.

Detalji s motivima Londona i New Yorka ili crni zidovi ispisani kredom učinit će interijer modernim i u trendu. Upotrebom žarkih boja razbit ćete hladnoću koju mogu pružati neki od elemenata industrijskog stila. A nezaobilazan način za ostvarenje dojma ženstvenosti je upotreba mekanih tkanina kod zavjesa, tepiha, jastuka ili navlaka za namještaj.

Eklektični stil pojačat će dojam opuštenosti. Koristeći njegova obilježja u prostor možete unijeti namještaj koji obilježava neki period iz prošlosti. Ogledalo s baroknim okvirom, primjerice, doprinijet će eleganciji prostora. Isto tako i fotografija ili poster u baroknom okviru. Sklad s prošlosti možete, također, postići izlaganjem starih stvari na policama betonskih industrijskih zidova.