Dobar potez u svakom domu je smjestiti WC u zaseban prostor, odvojen od kupaonice. Vjerojatno većina poznaje situaciju u kojoj najviše trebate WC i kupaonicu, a netko je unutra. Odvajanjem WC-a takve se neugodne dogodovštine izbjegavaju, a za to nije potrebno mnogo prostora.

Praksa je pokazala da odvajanje prostora za WC najčešće rezultira prostorijama koje su uske i izdužene i u kojima se ne mari previše za njihovo uređenje. Šteta!

Jer, iako je male prostore teže urediti i opremiti od velikih ili barem standardnih, uz nekoliko zahvata koje i sami možete napraviti vaš WC ili mala kupaonica mogu postati zvijezda uređenja u čitavoj kući.

Pogledajte ovaj primjer! Unesite duha u uređenje ili kakav neuobičajeni detalj, bit će zabavno, osobito vašim gostima!

Kada, WC školjka, eventualno perilica rublja, lavabo ili umivaonik samo su neke od fiksnih stvari koje treba „ugurati“ u nekoliko kvadrata.

Uz pomoć nekoliko korisnih savjeta koje donosimo u nastavku teksta i vaš prostor može biti moderan, lijep i funkcionalan.

Imate li u svome domu već zadane gabarite sanitarnih prostorija, a ipak bi željeli nešto promijeniti, bez velikog ulaganja, pogledajte ovdje što vam predlažemo!

Boja mijenja svijet (i WC)

Odabir boje za zidove jedna je od vrlo važnih stvari na koje morate misliti želite li mali WC ili kupaonski prostor učiniti vizualno većim i efektnijim. Ponajprije, izbjegavajte tamne i zagasite boje na velikim površinama jer one zatvaraju i smanjuju prostor.

Temeljite se u zahvatima na bijeloj, krem ili svijetlo sivoj te je kombinirajte uz samo jedan mali detalj u žarkoj boji poput komada zida iza ogledala ili čak cijelog, površinom najmanjeg zida.

Boje u prostor možete dodati i u obliku detalja poput slika na zidu, vaza, zavjesa, ručnika ili posude za sapun i četkice.

Ako ste skloni eksperimentima probajte sa nekom jakom bojom. Malim prostorima jaka boja može donijeti pečat osobitosti.

Na maloj površini je znatno lakše raditi s odvažnim nijansama bez pretjeranog zatvaranja prostora.

Kako dodati živopisne boje?

Evo nekoliko najpopularnijih načina na koje možete dodati živopisne boje u dizajn vaše kupaonice i WC-a, dok u isto vrijeme ostavljate svoj prostor čistim i kompaktnim.

1. Prvo bojanje zidova

Praktično govoreći, bojanje zidova je najjednostavniji i najekonomičniji način na koji možete ostvariti veliki utjecaj boja na prostor. Stručnjaci savjetuju da prvo odaberete glavnu nijansu i zatim izgradite ostatak sheme boja oko nje.

2. Zid s naglaskom

Čini li vam se ideja o dodavanju jarke boje cjelokupnoj prostoriji previše agresivnom za vaš ukus, probajte živopisnu boju nanijeti na samo jedan njezin dio. Ključ ovog dizajna predstavlja izbor pravog zida koji će postati vaš izložbeni komad. Pokušajte s onim koji predstavlja središnju točku prostora ili okrečiti zid koji se nalazi nasuprot vrata od kupaonice.

3. Igra raznobojnim pločicama

Manje je više – držite se toga pravila kada su pločice za kupaonice u pitanju. Prošli su dani kada su se svi zidovi prekrivali zasićenim keramičkim pločicama. Moderne kupaonice radije koriste raznobojne pločice kako bi usmjerile pozornost na njihovu središnju točku.

Opločite tuš drukčijim pločicama od ostatka prostorije, pa ćete dobiti prostor nalik onima u spa centru.

4. Vješalica za toaletni papir kao kontrast zidu

Obojite zid WC-a u neku neobičnu boju, poput ljubičaste u našem primjeru. Kada se boja osuši, sa vanjske strane zida, osobito ako je u blizini WC školjke, pričvrstite jedinstvenu vješalicu za role papira.

Od šper ploče dajte izrezati, ili to sami učinite, stilizirano drvo, sa granama, lišćem i pticama. Obojite ga u neku kontrastu boju u odnosu na zid i pričvrstite na pogodnu visinu. Na takvo drvo još učvrstite nekoliko kukica, odnosno metalnih vješalica na koje možete nataknuti role toaletnog papira.

Naravno, ne mora taj stalak biti nužno oblika drveta. Odaberite temu koja god vam se sviđa.

4. Kada u boji

Kada u boji predstavlja modernu opciju koja će definitivno načiniti utjecaj u cjelokupnom dizajnu. Možete izabrati između različitih materijala kao što su bakar ili obojeni porculan. Kakvu god obojanu kadu odabrali budite sigurni da ste odabrali nijansu kojom ćete biti zadovoljni dugi niz godina. Kada se ne mijenja svaki čas!

5. Istaknuti umivaonici

Kada se radi o dodavanju boje vašim umivaonicima, imate dvije opcije: dodati boju na njegovom vrhu ili na bazi. Razmislite da uvijek odaberete jednu od njih dvije, a drugu površinu održavajte neutralnom radi ravnoteže. Raznobojne baze često mogu predstavljati uradi sam projekte i najbolje funkcioniraju na velikim umivaonicima s ormarskim prostorom ili policama. Za ploču oko umivaonika bi bilo najbolje odabrati šareni mramor ili granit.

6. I ručnici neka budu raznobojni

Danas su ručnici dostupni u svim mogućim bojama i njihovim nijansama. Relativno su jeftini, pa time i idealna opcija za dodavanje živosti uz pomoć boje u vaš WC ili kupaonicu. A kad vam dosade možete ih vrlo lako zamijeniti onima u nekim drugim tonovima boje.

Uzorci – cvjetići, šare, prugice…

Navedenih uzoraka, a i mnogih drugih vrsta, u prostor unesite u obliku ukrasnih pločica. To, uglavnom, zna biti pravo osvježenje. No, ne pretjerujte jer je tanka granica između ljepote i kiča.

Za malu kupaonicu dovoljno je samo jedan zid ili segment zida ukrasiti bordurom ili redom pločica s uzorkom i to vodoravnim, ako želite proširiti prostor i okomitim, ako želite naglasiti visinu prostora.

Također, platneni detalji poput zavjesa mogu biti vrlo efektni u maloj kupaonici. Pretražite Internet i časopise u potrazi za pravim nadahnućem!

WC i kupaona imaju namještaj

Ormarića za kozmetiku, ručnike i sredstva za čišćenje u kupaonici nikad dosta. Želite li maksimalno iskoristiti mali prostor odaberite zidne, viseće ormariće ili pak ugradbene koji se montiraju ispod umivaonika.

Sličan efekt postići ćete uz pomoć zidnih ili samostojećih polica koje su znatno jeftinije od namještaja, a jednako zanimljive i korisne. Neke police i klupčice možete i sami izraditi. Pogledajte ovdje!

Birajte jednostavne, glatke površine namještaja, a ogledala su uvijek dobro došla jer u trenu vizualno povećavaju prostor te su korisna.

Sanitarije za male toaletne prostore

Izbjegavajte masivne kade i velike umivaonike jer oni u trenu mogu zakrčiti cijeli prostor. Kutne kade polukružnog oblika ili pak tuš kabine sa i bez kade dati će vam dodatni prostor za ormarić ili WC školjku.

Što se umivaonika tiče, ugradbenim modelom koji se uklapa u ormarić ili zidani nosač dobit ćete dodatni prostor ispod njega koji možete napuniti ručnicima ili sredstvima za čišćenje.

I za kraj – par trikova!

Učinite svoje male toaletne prostore zanimljivijim i prostranijim. Donosimo par trikova za kraj!

Jasno je, stil uređenja kuće otkriva ponešto o onima koji u toj kući žive.

U tzv. „low cost“ stilu ključna je stvar načiniti dopadljivu estetiku prostora koristeći minimalni proračun i stvarajući mobilijar i ukrase vlastitim, spretnim rukama.

Odabir ovog stila neće pokazati da ste jeftini ili škrti već sasvim suprotno, da ste snalažljivi, da volite originalnost i vlastitu (može i tuđu) kreativnost.

U „low costu“ se stvaraju jedinstveni interijeri, a upravo stoga što na njih nije potrošeno mnogo novca, mogu se mijenjati sa raspoloženjem vlasnika i trendovima bez grižnje savjesti.

Dakle, nije nemoguće, izdatak za opremanje stana zapravo je lako svesti na minimum.

Kako? Nedostaju vam ideje?

Pročitajte nastavak teksta i nadahnite se!

Ideje za „low cost“ uređenje

Najprije, treba istaknuti da u odabiru ovoga stila najprije zaboravite na pravilo da sve prostorije moraju biti u savršenom skladu.

Ne moraju! Neka svaki dio interijera priča zasebnu priču ako vam tako odgovara.

Budite inovativni, koristite predmete i materijale na način koji nije primarno za njih predviđen i s minimalnim budžetom stvorit ćete nevjerojatne stvari!

Stil zapravo odgovara svima. Od kreativaca koji imaju iskustva u izradi namještaja te često vole mijenjati izgled svojeg doma, do dizajnera i arhitekata, naročito onih mlađe generacije koju se, otkad su počeli raditi, susreću s malim budžetima, ali velikim željama i ambicijama investitora, pa na svojem primjeru žele pokazati i ovaj način uređenja interijera. Naravno, i umjetnicima kojima je dom ujedno prostor za kreativan način izražavanja.

Materijali

U „low cost“ interijerima namještaj se najčešće izrađuje od iverala, na pod se stavlja parket niže klase ili industrijski parket, dobro je rješenje i laminat, a ako je pod u jako lošem stanju, privremeno i najisplativije rješenje mogu biti OSB ploče. Njih se može stavljati i na zid te također izrađivati namještaj. Ipak, trenutno najpopularnije rješenje za izradu namještaja su sveprisutne, zahvalne i vrlo jeftine palete.

Predmeti i materijali s otpada ili s buvljaka koji se također mogu iskoristiti i prenamijeniti, poput automobilskih guma, starih cijevi ili pojedinih dijelova namještaja idealni su za vaš novi stil u interijeru.

Recikliranje, inovacija i originalnost recept su za postizanje „low cost“ interijera.

Na zidove se mogu objesiti dekorativni tanjuri, “umjetnička djela” mogu nositi potpis samih vlasnika, zanimljive tapete mogu se izrezati i uokviriti te na taj način postati velika slika u određenoj prostoriji, pojedini se zidovi mogu obojiti u boju koja imitira školsku ploču, na zidu se može iscrtati i uzglavlje kreveta, kao i mjesta u kuhinji na kojima će se objesiti lonci i kuhinjski pribor. Razni materijali mogu se prenamijeniti i od njih izraditi lampe, police ili stolića. Ytong je tu odličan jer se lako brusi, reže ili lijepi!

Pogledajte ovdje jednu ideju za zgodan stolić od Ytonga!

U zanimljive podne mozaike možete složiti razbijene keramičke pločice, a zidovi kupaonice, umjesto pločica, mogu dobiti premaz posebno namijenjen za upotrebu u kupaonicama.

Efektni elementi mogu biti i, primjerice, žarulje u običnom grlu, ali zanimljivo povezane žicama za napajanje i umotane u mrežu oko nekog retro predmeta iz povijesti obitelji činit će naročito efektni element prostora.

U kuhinji se, pak, različiti elementi mogu spojiti radnom površinom, dok se umjesto ulaganja u viseće kuhinjske elemente na zidu mogu objesiti lonci i ostali kuhinjski pribor.

Što se boja tiče – sve su poželjne! Pogotovo ako su pojedini elementi u boji koja privlači pozornost, kao što su tople, jarke boje.

Palete – od kreveta do vrtne garniture

Prosurfate li malo internetom bez problema ćete pronaći razne kreativne ideje koje pokazuju kako od običnih, jeftinih paleta izraditi krevete, sjedeće garniture, stoliće, komode za TV, police.

Ako još na njih montirate kotačiće, dobit ćete originalan i efektan komad namještaja koji se može pomicati po potrebama i željama vlasnika.

Kuhinja

Unutar cjeline koja ne zahtjeva kupovanje kuhinje ili izradu elemenata po mjeri lako možete integrirati aparate i postojeće kuhinjske elemente. Odlično rješenje ja da ih prekrijete radnom pločom i spojite u jedan modularni element. Sve što je potrebno nalazi se u jednom komadu, a izvlači se ovisno o potrebi.

Umjesto ulaganja u viseće kuhinjske elemente, jedan je dovitljivi dizajner, na zidu, običnim vodootpornim flomasterom iscrtao oblik svakog lonca, zabio čavao i objesio kuhinjski pribor. Na ovaj način estetski je postignut efekt puzzli, a osim toga nema zbrke jer svaka posuda ima svoje mjesto.

Kupaona

Uz malo spretnosti, elemente u kupaoni možete napraviti sami od betona. Potrebno je napraviti svoj dizajn za kadu i umivaonik, te izvesti oplatu za beton, pa u nju sipati betonsku mješavinu. Takve elemente možete ostaviti u svome sirovom obliku ili ih možete prebojiti brodskom bojom koja je vodootporna i izdržljiva na vanjske utjecaje.

Estetski cjelinu s betonskim elementima dobit ćete ako, primjerice, zidove prekrijete, umjesto keramičkim pločicama, cementnim ljepilom za pločice i onda taj namaz lakirate lakom za čamce u tri sloja.

Na ovome mjestu je još jedna sjajna ideja!

Instalacije

Ako nabavite jeftine (crvene, recimo) PVC bužire za struju i upotrijebite ih kao podne lajsne dobit ćete odličan vizualni efekt, ali ćete doprinijeti i ekonomičnosti vašeg zahvata. Naime, kroz njih je moguće provući instalacije za plin, grijanje i struju. Na ovaj način s obzirom da se radi o efektnoj crvenoj boji stvara se estetska igra linijama kroz stan. Osim toga bužiri, uz dodatak keramičkog grla i velike žarulje postaju vrlo efektni lusteri. Dakle, krenite u potragu za alternativnim materijalima koji nisu prvi odabir za kućnu namjenu.

Dnevni boravak

Ytong materijal odlično će se uklopiti u projekt izrade polica za dnevni boravak. Pogledajte kako od Ytong ploča možete napraviti jeftinu i dopadljivu policu.

Staklo na vratima možete zamijeniti jeftinijim pleksiglasom čija je funkcija osim ekonomične i estetska jer pleksiglas dolazi u čitavom rasponu boju.

Spavaća soba

Evo još jedne ideje za originalno uređenje s malo novca. U spavaonici zid nikako ne mora biti dosadan. Dapače, neka razigra zid! Kako? Pogledajte ovdje!

Također, moderan detalj u spavaćoj sobi možete dobiti od probijene rupe u zidu obrubljene okvirom za zrcalo u kojemu je prozirni pleksiglas. Ovaj  ekonomičan potez ima funkciju ukrasa u spavaćoj sobi, a ukoliko je u blizini kupaonica, možete tom rupom dovesti svjetlo u taj dio stana.

I još par detalja za potpuni „low cost“

Bez obzira na stil koje ste izabrali za unutarnji izgled prostora, posao nije gotov sve dok ne dodate nekoliko elemenata kako biste naglasili odabrani stil. Štos nije u tome što ćete koristiti da napraviti vlastiti dekor nego način na koji ćete to izvesti, kako ćete elemente stila ukomponirati u cjelinu. Isto je s cijenom. Čak i nešto niske cijene može postati sjajan ukras, ako se koristi na neobičan i originalan način. „Low cost“ stil ukrašavanja za to je idealan.

Oslikano platno

Izrada uzoraka na platnu za ukras na zidu je vrlo jednostavna. Možete koristiti kartonski predložak ili, ako vam je draže nešto malo više umjetničkog štiha, možete vlastitom rukom nešto naslikati. Neka vaš talent govoriti za vas. Platno se, nakon što ga oslikate, može koristiti kao izvorni ukras za prostore kao što su kućni ured, blagovaonica, spavaća soba ili bilo koji drugi prostor za koji mislite da bi se platno fino uklapalo u njegovu estetiku.

Kombinirajte naizgled nespojivo

Slikarstvo i prikazivanje vaših umjetnina na zidu nije jedini način na koji možete doprinijeti stvaranju jedinstvenog ugođaja u vašem domu. Možete biti lukavi na mnogo različitih načina i spajati naizgled nespojive detalje. Na primjer, možete uzeti komad pozadine koja vam se sviđa ili neki komad namještaja poput stolca, te stari okvir za sliku. Ako odabrani komad (polovicu stolca, recimo) prikvačite na zid i smjestiti oko toga predmeta okvir, ne nužno okomito ili horizontalno postavljen, dobit ćete zanimljiv prikaz za blagovaonicu, ured i slično.

Priroda je uvijek dobar odabir

Ako želite dodati malo svježine u svoj dom i donijeti komad prirode k sebi, možete se odlučiti za više prirodnih rješenja. Na primjer, možete reciklirati drvo i napraviti jednostavan, ali šarmantan stolić za dnevni boravak od komada trupca kojeg ćete obojiti u kakvu odgovarajuću boju.

Lažni okvir za krevet s uzglavljem

Uzglavlje kreveta može biti vrlo skupo. Iako imaju svoj efekt u udobnosti, uzglavlja su također i estetski element. Ipak, učinak uzglavlja možete stvoriti koristeći i druge metode, a ne samo metodu kupnje. Na primjer, možete nacrtati  ili naslikati siluetu uzglavlja na zidu. Jest lažno, al je zgodno i efektno.

Prikaz sakupljačke zbirke

Odličan način za uštedjeti nešto novca je koristiti ono što već imate. Tako možete začiniti svoj interijer prikazivanjem stvari koje ste prikupili tijekom godina. To može biti bilo što, od poštanskih marki, starog novca, figurica ili knjiga. Sjajan način da uključite nešto osobno u dekor sobe.

Ogledala

Ako imate malu kuću ogledala su rješenje! Na jedan zid povješajte ogledala raznih veličina, oblika i u raznim okvirima. Stvorit ćete originalni dekor i dojam većeg prostora. Ogledala su, također, i jeftino rješenje za uređenje interijera, a njihova svestranost omogućuje im da se koriste u bilo kojoj prostoriji u kući i na gotovo bilo kojem prostoru, pa čak i vani, u vrtu!

Stvorite obiteljsku galeriju

Drugi način personalizacije prostora je koristiti uokvirene fotografije. Na primjer, možete stvoriti obiteljsku galeriju prikazivanjem slika svih članova obitelji na zidu u dnevnom boravku. Također možete upotrijebiti istu ideju za blagovaonici ili za svoj ured kako bi stvorili dojam povezanosti i udobnosti u okruženju dragih ljudi.

Prenamijenite namještaj

Kad vas uhvati želja i potreba da nešto promijenite u unutarnjem uređenju svoga doma, najefikasnije rješenje jest dodati nešto posve novo i svježe. No, umjesto da kupujete novi namještaj možete ga prenamijeniti i dobiti isti osjećaj novog i neočekivano. Stvorite od starih stolaca policu postavljajući ih jednog na drugog i takve bojajući u kakvu vedru boju. Nemojte se bojati eksperimentirati i biti originalan.

Boje, boje, boje…

Naravno, boja je vrlo jednostavan način da nešto popravi, osvježi i promijeni. Dakle, ako želite preoblikovati atmosferu u vašem domu kako bi on bio više dinamičan i realističan, odaberite jarke boje. Kombinirajte ih i dolazite do novih ideja, miješajte različite nijanse i koristite različite uzorke i teksture kako biste ih istaknuli.

Ukratko, „low cost“ je dizajn koji si svi mogu priuštiti. No, to što je povoljan, ne znači da je nekvalitetan, površan ili sramotan. Probajte! Neće vas puno koštati!

Znanje o nekom predmetu interesa vrlo je važno, stoga se informirajte prije nego prionete gradnji. Ytong elementi izvrsni su za građenje iz mnoštva razloga. Ovo su neki od njih:

• površine zidova su glatke
• izrada svih oblika zidova jednostavna
• postoje različite dimenzije blokova i ploča
• blokovi se bez problema oblikuju i režu
• Ytong je lagani materijal s kojim se jednostavno manipulira
• Ytong se jednostavno završno obrađuje
• bušenje zidova i izrada kanala za instalacije je praktično i lako
• unos vlage u prostor gdje se gradi zid je minimalan jer se blokovi i ploče spajaju Ytong taknoslojnim mortom

O tome svjedoče iskustva brojnih zidara i graditelja.

Za zidanje Ytong elementima upotrebljava se isključivo Ytong bijeli tankoslojni mort. Zbog potresne stabilnosti objekta, mort se nanosi i na horizontalne i na vertikalne doticajne površine (spojnice). Prije nanošenja konzistencija odnosno gustoća gotove smjese morta provjerava se klasičnom zidarskom žlicom. Tankoslojni mort mora “curiti” sa zidarske žlice.

Zidanje je dozvoljeno kod temperatura u rasponu od +5°C do +25°C. U slučaju suhog i toplog vremena, preporuča se navlažiti Ytong blokove prije zidanja. Ytong blokovi moraju biti čisti prije ugradnje jer bi eventualni neodstranjeni pijesak ili prašina mogli prouzročiti neravninu zida. Stoga se prije nanošenja Ytong tankoslojnog bijelog morta, površinu mora otprašiti četkom. Time se postiže jednakomjeran i optimalan nanos tankoslojnog morta i konačno, ravnina zidne površine.

Način izvedbe vanjskog Ytong zida

Najprije, na površinu već ranije izvedene hidroizolacije zidova, postavite prvi red Ytong zida. Kako betonska površina nikad nije idealno ravna, prvi red Ytong blokova postavlja se na cementni mort. Debljina sloja morta ovisi o ravnini površine temeljne ili podrumske  ploče i iznosi 1-3 cm.

Prvi red Ytong zida počinje uvijek tako da se postavlja od uglova objekta i to s mjesta gdje je ostavljena armatura vertikalnih serklaža. Postavljanjem suprotnog kuta dobiva se linija zida koji se točno odredi zidarskim koncem razapetim između dva bloka. U tako označen prostor, između kutnih blokova, nanosi se produžni mort na koji se zatim postavlja Ytong blok potrebnih dimenzija.

Jako je važno provjeriti vodoravnost postavljenog bloka u uzdužnom i poprečnom pravcu. To se radi libelom, odnosno, popularno rečeno „vaser vagom“. Poravnavanje obavlja se gumenim čekićem sve dok se ne postigne idealna ravnina bloka. Preciznost je vrlo važna prilikom postavljanja prvog reda jer nameće horizontalnost ostalih redova. Ytong tankoslojni mort kojim lijepimo Ytong blokove treba biti jednake debljine nanosa, pa se neravnine ne mogu ispravljati prilagođavajući debljinu fuge između blokova.

Kako bi se osigurala veća seizmička stabilnost objekta, tankoslojni mort se nanosi i na horizontalne i na vertikalne dodirne površine (spojnice) blokova. Ytong tankoslojni mort se zahvaća i razvlači na Ytong elemente pomoću nazubljene lopatice u debljini 2-3 mm.

Vertikalne ravne dodirne površine blokova (ne pera i utori) premazuju se tankoslojnim mortom po cijeloj površini. Tom premazanom površinom se postiže maksimalno spajanje elemenata. Na vertikalnim spojnicama minimalna debljina morta iznosi također 2-3 mm.

Za svaki se red prilikom zidanja mora kontrolirati vertikalnost i horizontalnost zida pomoću libele. Horizontalnom kontrolom se postiže ravnina u uzdužnom pravcu zida.

Moguće neravnine valja odmah otkloniti. Tankoslojni mort odnosno ljepilo koje je procurilo iz spojnica treba ukloniti prije nego očvrsne, kako bi smanjili kasnije dodatne obrade zidova. Naime, ne odstranimo li takvo čvrsto ljepilo, poslije ga bi se moralo strugati ili štemati da se dobije glatka površina zida. Upravo radi te ravnine zida, kasnija obrada unutrašnjih zidova je jednostavnija, brža, a time i jeftinija. Zidovi se mogu obraditi samo gletanjem debljine 3 -4 mm uz obvezno rabiciranje plastičnom mrežicom. Kada je zid neravan, onda ga je bolje tankoslojno žbukati, do debljine od 9 mm i to bez rabiciranja. Na ovome mjestu pročitajte sve o završnoj obradi Ytong zidova.

Čime se učvršćuju Ytong zidovi?

Na mjestima uglova ili spojeva nosivih zidova, izrađuju se vertikalni serklaži. Vertikalni serklaž služi kao okvir oko zida, koji u slučaju potresa može podnijeti horizontalna i vertikalna opterećenja. Protupotresni blokovi se nataknu na već postavljeni armaturni koš ili se isti postavlja u vertikalni otvor nakon što je zid ozidan.

Nakon postavljanja prvog reda Ytong zida na betonsku ploču, dugom aluminijskom letvom provjerava se ravnina zida. U postupku zidanja mogu se na površini zida (horizontalnoj fugi) pojaviti neravnine, tj. povišenje bloka u odnosu na susjedni blok. U tom slučaju neravnine se moraju odstraniti Ytong strugalicom. Isti postupak treba primijeniti i na vertikalnim (bočnim) stranama zida. Prilikom struganja treba se libelom provjeriti ravnina, kako se ne bi struganjem pogoršalo stanje. Ytong se vrlo lako obrađuje. Tek nakon toga nastavlja se zidati sljedeći red samo sa Ytong tankoslojnim mortom.

Treba znati i ovo!

Struganjem po površini Ytong blokova pojavit će se nešto prašine koju treba otprašiti zidarskom četkom, kako bi se ljepilo moglo dobro primiti. Neodstranjeni pijesak također može biti uzrokom neravnina na zidu. Zato se prije nanošenja Ytong tankoslojnog morta sve površine moraju oprašiti četkom. Time se postiže jednoznačan i optimalan nanos morta.

Ista četka će u ljetnim mjesecima poslužiti za prskanje blokova vodom kako se mort ne bi prebrzo vezao. Zidanje Ytongom se ne preporučuje na temperaturi višoj od +25 stupnjeva C, te nižoj od +5 stupnjeva C. Naime, na tim temperaturama bi moglo doći do „pregaranja“ odnosno do smrzavanja morta, koji tada ne bi omogućio povezivanje blokova u cjelinu zida.

Kvalitetan objekt rezultat je kvalitetnog zidanja njegove konstrukcije u svim fazama. Ozidane površine zidova moraju se odmah čistiti od viška tankoslojnog morta, i to nakon svaka tri ozidana reda. U postupku zidanja mogu se na površini zida (horizontalnoj fugi) pojaviti neravnine tj. povišenje bloka u odnosu na susjedni blok. U tom se slučaju preporuča odstraniti (obrusiti) neravnine Ytong daskom strugalicom. Fuge ili veći otvori u zidu ne zapunjavaju se odmah tankoslojnim mortom, jer je to suvišan i nepotreban posao koji se može odraditi neposredno prije završne obrade unutarnjih i vanjskih Ytong zidova.

Armiranje parapetnih zidova u drugom i trećem redu Ytong blokova

Radi povećanja sigurnosti od utjecaja seizmičkih sila, potrebno je parapetne zidove u drugom i trećem redu (od otvora naniže) armirati armaturom. Ona ovisi od širine otvora. Produženje armature izvan otvora mora biti na svakoj strani za min. 50 cm.

Ytong blok se zasiječe po sredini električnom pilom ili frezom u dva reza dubine 5 cm na međusobnoj udaljenosti 5 cm. Zidarskim čekićem ili strugalom se izdubi kanal. Kanal se potom mora obavezno dobro oprašiti i zatim navlažiti čistom vodom. U tako pripremljen kanal postavlja se armatura te se zalije cementnim mortom. Po završetku drugog reda, nastavlja se zidanje trećeg reda parapeta te se u njemu ponavlja ista radnja armiranja. U daljnjim redovima parapetnog zida, ne izvodi se operacija armiranja zida.

Gradnja Ytong zidova koji nisu ravni

Ytong blokovi idealni su za izradu raznih oblika zidova; zbog iste strukture u svim dijelovima bloka, moguće je piljenjem izraditi nepravilne oblike, koji se potom ugrađuju u konstrukciju prema potrebi. Preporuča se piljenje električnom tračnom pilom pri čemu se postiže velika preciznost i ravnina posebnog oblika bloka.

Na ovome mjestu pogledajte kako se izvodi lučni otvor, a ovdje kao se oblikuje zakrivljeni zid.

Zidanje pregradnih Ytong zidova

Zidovi koji u cijelosti ili djelomično pregrađuju prostor nazivaju se pregradnima. Oni nisu dio nosive konstrukcije. Za njegovo izvođenje trebat ćete tanje blokove za zidanje, u debljini od 10 do 15 cm. Debljina od 10 cm je dovoljna ako u zid nećete polagati vodoravne instalacije i dodatno ga opterećivati. U suprotnom se radije odlučite za deblju stijenu odnosno 12,5 ili 15 cm. Ona će omogućiti i bolju zvučnu zaštitu.

Od materijala će vam, za izradu pregradnoga zida biti potrebne Ytong zidne ploče debljine 10, 12,5 ili 15 cm, zatim Ytong tankoslojni mort, produžni mort, poliuretanska pjena za popunjavanje dilatacija/udubina i elastična sidra.

Namjeravate li u zidu ostavljati otvor za vrata nabavite i nenosivu gredu (iste debljine kao što je odabrana zidna ploča kojom gradite). Kako se takav nadvoj ugrađuje pogledajte ovdje.

Za sam postupak zidanja trebat će vam prikladni alat poput lopatice za nanošenje tankoslojnog morta (iste debljine kao što je odabrana zidna ploča), pila, miješalica za pripremu morta i kanta. Za zid bez većih neravnina koristite Ytong glet (masu za izravnavanje). Možete zid obraditi i tankoslojnom žbukom.

Postupak izvedbe pregradnih zidova

Na početku se prvi red Ytong zidnih ploča položi u produžni mort debljine 1 do 2 cm (1:2:8 =cement: vapno: pijesak). Obvezno je mazati i vertikalne spojnice tankoslojnim mortom. Gumenim čekićem utisnite zidne ploče u mort i provjerite ravninu.

Zidanje se nastavlja tehnikom zidarskog vezanja (najmanje 1/3 uvlake ploče). U tom smislu nanesite tankoslojni mort na horizontalnu spojnicu, lopaticom rasporedite mort po cijeloj površini te u njega položite sljedeću zidnu ploču. Ne zaboravite da morate tankoslojnim mortom zalijepiti i vertikalne spojnice svih ploča.

Važno je svaki treći red zidnih ploča pričvrstiti elastičnim sidrom bočno u nosivu konstrukciju. Elastično sidro se upotrebljava i za pričvršćenje svake druge zidne ploče posljednjeg reda pod stropom u stropnu konstrukciju. Trebate li u pregradnom zidu otvor za vrata, pripremite, na potrebnoj visini zida, ležište za nenosivu gredu, dužine 1,25 m.

Kao završnu obradu pregradnog zida preporučujemo korištenje Ytong gleta, ali površina mora biti ravna što znači da morate točno zidati. U suprotnom će biti potrebno nanijeti tankoslojnu žbuku.

Završna obrada pregradnih Ytong zidova

Najprije očistite zid, otprašite ga i na takav očišćeni zid, prethodno premazan građevinskom impregnacijom, metalnom lopaticom nanesite glet debljine 2-3 mm, u njega utisnite mrežicu i kada se prvi sloj osuši ponovno nanesite drugi sloj gleta. Struktura mrežice sada više nije vidljiva, a zid je ravan i pripremljen za bojenje.

Ukoliko Ytong pregradni zid spajate sa zidom od drugačijega materijala, potrebno je svaki treći red međusobno sidriti. To ćete učiniti okruglim ili namjenskim pocinčanim elastičnim sidrima, odnosno okruglim željezom koje se stavlja u prethodno izbušeni otvor u tvrđem materijalu i izdubljeni utoru u Ytongu. Spojne utore možete izraditi i namjenskim strugalom. Udaljenost zidova po vertikali može iznositi najmanje 1 centimetar jer se takvi dilatirani spojevi na kraju ispunjavaju poliuretanskom pjenom.

Između dva Ytong zida možete, u vašem interijeru, oblikovati zgodan kamin. Provjerite kako na ovome mjestu!

Za konačni izgled vaših pregradnih zidova imamo zgodne ideje. Pogledajte ih ovdje!

Rustikalni stil rijetko kome ne odgovara. Možda ga baš ne birate za stil svoga interijera, ali rustikalni stil donosi neku nostalgiju prošlosti, a time i sva moguća lijepa sjećanja, pa možda i romantične zamišljaje.

Rustikalni stil karakteriziraju prirodni materijali, mahom s prevlašću drva. Romantični ugođaj stvara toplina peći, kukičani stolnjaci, topljenje pahulja snijega na staklu, ručno izrađene dekoracije koje podsjećaju na ogromni vrt iza kuće i sunce na zalasku.

To je stil koji nas vraća u djetinjstvo, na selo, na zamišljene (ili stvarne) zime kod bake i djeda, na arome tek pečenih kolačića, topli čaj, mirise proljeća i jesenskih dunji na ormaru.

Ovaj stil donosi posebnu čaroliju upravo zbog uske povezanosti s prirodom.

Kako je mnogima već pomalo dosta užurbanog stila života, smrdljivoga grada i asfaltnog sivila nije neobično da bismo željeli u svoje interijere unijeti dašak seoske romantike i komadičke prirode, da bismo buku automobila radije zamijenili s cvrkutom ptičica.

Da, želimo se vratiti Majci Prirodi.

Toj je težnji jedno od rješenja – rustika u interijeru i eksterijeru.

Rustika mami dojmom topline i detaljima

Rustikalni stil smo neko duže vrijeme susretali isključivo u vikendicama i ostalim tipovima kuća za odmor.

Danas ljubitelji rustike uređuju svoj dom inspirirani starim seoskim kućama te uživaju u pronalaženju unikatnih starina na sajmovima, tavanima, u podrumima.

Za mnoge je poseban užitak spasiti stari komad namještaja od propadanja i vratiti mu “život”.

Katkada treba imati sreće i pronaći dobro očuvan stari materijal za adaptaciju ili preuređenje interijera u rustikalnom stilu. Posebno je na cijeni stara prepečena opeka koja je zbog svog šarenog rustikalnog izgleda i atraktivan dekorativni element.

Tražena je i cijenjena stara hrastova građa, a samim time i cijena joj je visoka.

Želite li se upustiti u avanturu adaptacije doma u ovom stilu a niste u mogućnosti nabaviti sve potrebne materijale, danas se na tržištu nude novi materijali koji dobro oponašaju stare.

Topla udobnost, prirodni namještaj od punog drva te podovi obrađeni terakotom osnova su stila.

Uvjeti rustikalnog stila

Rustika kao stil uređenja interijera zahtijeva velike prostore i po mogućnosti visoke plafone.

Kako je namještaj uglavnom robustan opteretio bi mali prostor. Naravno, to ne znači da mali prostori ne smiju imati rustikalne elemente. Ipak, ako ga ostvarujete u malenom prostoru, pokušajte obojiti i pod, i zidove, i strop u svjetlije boje.

Zbog tih karakteristika, rustika se dobro uklapa u moderno uređeni interijer. Naime, prostrani prostor može djelovati hladno ukoliko je namješten isključivo umjetnim materijalima. Stoga će nekoliko komada rustikalnog namještaja u tom kontekstu učiniti čuda.

Kako bi se uklopili u cijelu priču, treba ih dobro odabrati.

Rustiku vole i dizajneri

Zato što svaki prostor čini posebno udobnim ovaj je stil i među dizajnerskim miljenicima budući da se može vrlo dobro kombinirati s drugim stilovima.

Najlakši način za početak uređivanja u rustikalnom stilu je izrada rustikalnog kamina.

Osnova se može izraditi od Ytong materijala, postupak kojeg možete pogledati ovdje, a onda konačni izgled rustike možete postići ukrašavanjem grubim kamenom, grubim drvom ili glinenim pločama.

Prirodni drveni podovi neizostavan su element, a poželjni su i iznenađujuće visoki stropovi ukrašeni vidljivim, starim, drvenim gredama.

Posebno omiljeni dio stila je ogoljeli ili grubo ožbukani zid.

Namještaj i dekoracije možete birati prema vašem ukusu i stilu, a zatim ga kombinirati s rustikalnim.

Velika vrijednost rustikalnog stila je što nije pobornik samo jednoga roda. Može biti i minimalistički, i shabby chic, i lovački, i mornarski.

Kako odabrati pokućstvo, boje i tkanine?

Probajte odabrati jednostavno i čvrsto pokućstvo, s malo ukrasa i prirodnom ili patiniranom završnom obradom.

Pripazite da konačni dojam bude eco friendly. Cilj ovog stila je poboljšati kvalitetu života pomoću organskih materijala i ponovno doći u doticaj s prirodom.

Ipak, ne pretjerujte jer ćete stvoriti ugođaj brvnare, a to nije to!

Prirodni materijali za sobom povlače i korištenje prirodnih zemljanih boja. Tonovi škriljevca, zelena, kaki, smeđa, žuta – u kombinaciji s drvom sve izgledaju fantastično.

Praksa je da se obično odaberu jedna do dvije neutralne “pozadinske” boje, što se zatim začini s nekoliko dekoracija življih boja.

Od materijala, osim drva posebno su popularne razne tkanine. Ako su ručno rađene, tim bolje. Takva, “home made” jedinstvena pletiva poželjna su ne samo na jastucima koji domu daju posebnu toplinu, već i u službi tepiha i zavjesa.

Rustikalni stil je popularan smjer dizajna interijera koji može biti vrlo raznolik i zanimljiv te se vrlo dobro kombinira s drugim stilovima. Ovaj stil nije savršen samo za kuću na selu, nego i za moderne stanove, jer svaki prostor čini iznimno udobnim. Odgovara ljudima koji vole unikatne, ručno rađene proizvode, domaće materijale te cijene tragove vremena. Takvi interijeri su uglavnom romantični, šarmantni i naravno vintage.

Par dobrih savjeta za rustikalni stil

1. Podne obloge neka budu od grubo obrađenih drvenih dasaka ili terakote (ili u kombinaciji toga dvoga)
2. Rustikalnu toplinu dobit ćete ako jedan zid u prostoriji obložite kamenom ili ciglom.
3. Neka vaša rustikalno uređena kuhinja bude sa što više otvorenih polica na kojima ćete izložiti posuđe, začine, sušene papričice, vijence češnjaka… Kuhinjski elementi neka budu izrađeni od masivnog drveta ili pak ozidani i obloženi pločicama.
4. I rasvjetna tijela uklopite u cjelokupni vizualni dojam. Dobro će odgovarati lusteri s elementima kovanog željeza i keramike.
5. Nije uvijek potrebno oblagati zidove ciglom ili kamenom da bi se stvorio rustikalni ugođaj. Dovoljno će biti nekoliko rustikalnih detalja u vašem modernom domu kako bi prostor dobio “dušu” i toplinu.

Primjer pri uređenju interijera mogu vam biti dalmatinske ili istarske kamene kuće budu. Inspirirajte se njihovim klasičnim obilježjima poput starih “škura” ili blagovaonskog drvenog stola i stolica.

Potražite odmor u spavaćim sobama s klasičnim drvenim ormarima koji će vam pomoći u otkrivanju seoskog doživljaja, ali i što znači miran san daleko od gradske buke. Pronađite vjerne replike sudopera i slavina klasičnog dizajna kako bi zadržali dio izvornog namještaja.

U jednostavni cottagge ili planinske kuće možete unijeti dašak ladanjskog stila. Rustikalnim uređenjem upotpunite doživljaj prirode i doživite seoski način života. Pokušajte zadržati duh starog vremena i uistinu osjetiti što se krije u seoskoj idili te zašto je sve više zaljubljenika u selo. Rustikalni namještaj i u modernom vremenu zadržava svoju vrijednost i otkriva tajne svoje dugovječnosti.

Na sofu i fotelje je odlično staviti jastučiće, te na njih odložiti i složenu vunenu deku koju koristite za poslijepodnevnog odmora.

Površine namještaja  pokrijte pamučnim stolnjacima ili ručno pletenim tabletićima. Nećete pogriješiti ni ako stolnjak u kuhinji bude na crveno-bijele kockice, a za ostale dijelove prostora izaberete jednobojni dezen.

Rustikalno uređen prostor se ne smije pretrpavati velikim brojem pokućstva, jer se zbog bogatstva prirodnog tekstilnog dekora može stvoriti dojam pretrpanosti.

U dnevnom boravku su dovoljni drveni ormar s nekoliko polica, naslonjač, stolić za kavu i najviše dvije fotelje, a u kuhinji stolci mogu biti zamijenjeni drvenom rustikalnom klupom.

U spavaćoj sobi je dovoljan drveni krevet, ormar i jedna fotelja. Rustikalni stil je prije svega jednostavan i funkcionalan te se mora lako održavati! Takav prostor naprosto ‘vapi’ za zavjesama, koje su u sobama od debelog prirodnog materijala koji se protežu do poda, što stvara osjećaj topline, posebno u zimskim mjesecima. U kuhinji se možete poigrati kraćim pamučnim zavjesama, s čipkastim rubom.

Na podove se stavljaju tepisi u svim prostorijama – ispod stola u blagovaonici, hodnicima, spavaćim sobama i, obavezno, dnevnom boravku. Oni mogu biti manjih ili većih dimenzija, ali obavezno od prirodnih materijala. Česti su vuneni tepisi raznih dezena i boja, uključujući i stilizirane motive životinja i biljki.

Posebnu pažnju posvetite rasvjeti – ona nipošto ne smije biti neonska ili jaka. Rasvjetna tijela idealno imaju širmove koji prigušuju svjetlost tako da stvaraju jantarnu boju rasvjete. Kako bi se izbjegla jaka svjetlost, rasvjetna je tijela poželjno staviti uz sam strop prostorije, dok se na pokućstvo mogu staviti lampe koje svojim linijama podsjećaju na petrolejske lampe.

Dekorativni detalji imaju iznimno važnu ulogu u rustikalnom stilu: svježe cvijeće iz vrta neka uvijek krasi stolove i komode u sobama, a svježe voće i povrće se slobodno odlaže u košare na vidljivim mjestima u kuhinji. Na policama u sobama neka se uvijek nađe pokoji komad keramike, a u kuhinji mogu, uz obavezne keramičke ćupove, sa zidova visiti mjedeni lonci i tave. U kuhinji posebnu dekorativnu funkciju imaju i staklenke s džemom i ukiseljenim povrćem, koje se stavljaju na police ili kredenc.

Ponovimo pravila rustikalnog stila

• Glavna inspiracija je prirodni okoliš, što određuje materijal i boju namještaja i tekstila.
• Atmosfera rustikalnog doma mora zračiti toplinom, jednostavnošću i radošću ponovno pronađenih dana provedenih kod bake i djeda na selu.
• Neobrađeno drvo i prirodni tekstil su obavezni, kao i zavjese i tepisi!
• Karniše su drvene ili od kovanog željeza.
• Vrata i prozori moraju biti drveni. Vrata mogu biti jednostavna i masivna.
• Dopušteno je koristiti i vrata koja imaju ugrađeno staklo na koje se može i ručno nacrtati neki rustikalni motiv kao što su cvijet ili voće.
• Posebnu pažnju posvetite dekorativnim elementima – na ormare je uvijek poželjno staviti jabuke ili dunje!
• Rasvjeta ne smije biti prejaka! Nadopunite osjećaj svjetlosti pokojim svijećnjakom.

Mediteranski stil donosi u prostor sunce, more, agrume i sredozemno bilje. U svojoj osnovi, on je jednostavan, lagan i funkcionalan.

Mediteran još zovemo i Sredozemlje jer obuhvaća zemlje koje se nalaze u regiji, koje gravitiraju tom području ili su kulturom, poviješću i tradicijom vezane za to područje. A to je mnoštvo prilično različitih zemalja. Stoga i mediteranski stil ima tek neke osnovne odrednice, a može biti kreiran u beskonačno mnogo „nijansi“ koje se odražavaju u interijeru.

Mediteranski stil nalaže osnovna pravila u opremanju interijera:

• pronalaženje idealne ravnoteže između interijera i prirodnog okoliša
• svi materijali koje koristimo trebaju biti prirodni

Mediteranski stil proteže se kroz zemlje koje su na obalama Sredozemnog mora i različit je u nekim dijelovima. U Španjolskoj je razigran i pun kolorita, živahnih boja. Prisutan je i utjecaj Afrike pa Španjolska sa zemljama sjeverne Afrike čini jedinstveni mediteranski stil, dok je u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj pa sve do Grčke taj stil uglavnom miran, jednostavan, decentan, boje su mirnije i on je na svoj način jedinstven i prepoznatljiv.

Pogledajte ovdje kako se mediteranski stil oblikuje u Maroku!

Smjernice za mediteranski stil

Namještaj nek bude vrlo jednostavan, a cijeli prostor transparentan, lagan i lepršav. Osjećaj ugodne svježine u prostoru nakon cjelodnevnog kupanja i sunčanja postići ćete pravilnim odabirom hladnih boja i izbjegavajući intenzivne tople boje i tamno drvo kako vas prostor ne bi “gušio”.

Što se tiče odabira namještaja za taj prostor kojeg uređujete u mediteranskom stilu, on može ići u dva smjera: noviji ili naslijeđeni (masivni).

Ako kupujete novi namještaj, vodite računa da on mora biti praktičan, jednostavnih linija, ne prevelik, ne glomazan.

Ako kupujete masivni namještaj ili imate stari namještaj, tada obratite pažnju da bude originalan ili dobra replika namještaja kakav se koristio na Mediteranu.

Stari namještaj se može obnoviti bojanjem u plave, ljubičaste, maslinaste i žute nijanse i na taj način pomladiti i dati mu novi sjaj.

Jedan od karakterističnih detalja su stare škrinje u kojima se nekada držala posteljina, a vi ih možete prenamijeniti u klupu za sjedenje, spremnik za jastučiće s terase ili pribor za plažu.

Podovi na Mediteranu

Za podne obloge odaberite kamen i borovo drvo, a kao alternativa može se koristiti i terakota. Ako se odlučite za drveni pod onda je dobro izbjeći klasične parkete i umjesto njih upotrijebiti borove daske obojane u bijelo ili izbijeljenu hrastovinu.

Mediteranski stil na podu podnosi i mozaik, prije svega u kupaonici, te neobrađeni kamen. Po pitanju zidova, odlična je kombinacija prirodnog kamena i hladnih boja zastupljenih u okolišu: boja lavande, plave nijanse, bež i zeleni tonovi.

Vrata i prozori mogu biti bijeli ili zeleni, a grilje u grčkom stilu u plavoj boji koja s bijelom fasadom daje očaravajuće rezultate.

U kuhinji sami kombinirajte stare vitrine ili ormariće sa zavjesama umjesto fronti. Stol i stolici neka budu drveni (od ratana), svijetlih nijansi, upotpunjeni jastučićima i drvenom klupom.

Stol ukrasite detaljima poput ubrusa oslikanih morskim motivima, mediteranskog bilja i svijećnjaka.

Uz krevet od kovanog željeza u spavaćoj sobi stavite male noćne ormariće te manji ormar svijetle boje. Za dekoraciju možete se poigrati mornarskim motivima.

Prostore ukrasite detaljima od kovanog željeza, terakota vazama s lavandom, oleanderom, ružmarinom i drugim mediteranskim biljem, školjkama, ukrasima od naplavljenog drveta koje ste sami oslikali bojama te različitim drugim morskim detaljima koje možete pronaći na ljetovanju ili sami jednostavno izraditi.

Ako želite urediti interijer u ovom stilu, možete koristiti boje mora, sunca, lavande, masline, kamena, pijeska, i to od njihovih najtamnijih nijansi pa do najsvjetlijih, pojedinačno ili u kombinacijama s bijelom te međusobnim kombinacijama.

Prugasti uzorak, zavjese, detalji, more u interijeru

U mediteranskom stilu zavjese trebaju biti jako nenametljive, prozračne i čak nonšalantno stavljene na otvore kako ne biste zaklonili pogled na prekrasnu okolinu. Zavjese možete napraviti i sami od obične gaze koju ćete oslikati morskim motivima ili obojati u plavu, tirkiznu ili zelenu boju. Ili neku kombinaciju istih.

Jako su dekorativna i rasvjetna tijela od kovanog željeza, starinski fenjeri i svijeće kojima možete postići romantični ugođaj ljetnih večeri.

Mediteran znači more, kamen, sunce, maslinu, lavandu, bor, i to su elementi koji trebaju biti glavna misao vodilja u uređenju interijera. Priroda koja nas okružuje u tom podneblju daje nam obilje mogućnosti i ideja. Samim promatranjem nameću se boje, materijali i mirisi i slijedeći njih, ne možemo pogriješiti.

Dakle, dominantne odrednice mediteranskog stila su priroda i detalji u morskome duhu. Tako su prepoznatljivi i brojni brodići, svjetionici, školjke, kormila, morske zvijezde, pijesak, kapetani, slike mora i obale.

Naravno, najčešće se biraju sve kombinacije bijele i tamnoplave boje i prugastog uzorka. Svakako treba paziti da se ne pretjeruje. Ako u nekoj prostoriji, primjerice, imate prugaste jastučiće, taj uzorak bi se mogao pojaviti na još eventualno jednome mjestu, ne više.

Kamen, drvo, bilje

Materijali kojima se možemo koristiti su oko nas – kamen za podove i zidove, drvo za namještaj, živo bilje kao što su maslina, lavanda i bor za ugođaj oko kuće i unutrašnjost kuće.

Interijer možemo dodatno ukrasiti dekorativnim elementima iz područja u kojem se nalazi kao što su kamene vaze, teglice autohtonog cvijeća, stare bakine zavjese, dekori s ornamentima iz prirode.

Najčešće greške u formiranju stila

Ipak, budite na oprezu! Ne treba pretjerivati s bojama i uzorcima. Česte pogreške u uređenju su upotreba novijih materijala poput plastike, jarkih i neadekvatnih boja, suviše modernog  i high tech namještaja, previše detalja i nakićenost.

Može i na kontinentu

Mediteranski stil se može lijepo kreirati i na kontinentu uvođenjem nekih detalja Sredozemlja u naš dom daleko od mora.

Primjerice, nek se Mediteran očituje u bojama, dekoracijama, autohtonom namještaju kao što su škrinje, stare komode, krevet ili stolić.

Umjesto klasičnih pločica, pod ili zid obložite kamenom, španjolskim keramičkim pločicama sa specifičnim ornamentima ili podom od borova drva.

Obojite zid bojom lavande, dodajte starim zavjesama novi dekor s ornamentima, kupite nove teglice s lavandom i ružmarinom, prebojite staru komodu u bijelo, na stare stolice i fotelju stavite jastučiće s novim cvjetnim presvlakama.
Pokušajte iskoristiti već postojeće prednosti kuće ili stana. Ako uređujete staru kamenu kuću, zadržite teksture ogoljenog kamena u interijeru.

I još, ako imate potkrovlje sa starim gredama, neka ostanu vidljive jer takvi detalji daju dozu šarma svakom prostoru, a osobito naglašavaju interijere koji naginju mediteranskom uređenju.

Krenite hrabro i nemojte čekati ljeto kako biste svom prostoru za odmor ili svakodnevni život podarili ovaj jedinstveni mediteranski ugođaj u kojem ćete se i vi i vaši gosti osjećati odlično!

Cijena gradnje obiteljske kuće ovisi o mnogo faktora. Novac investitora jest jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji faktor u gradnji. Uz njega se vežu sve karakteristike objekta i okoliša.

Cijene gradnje Ytong kuća možete pogledati ovdje, uz projekte, nacrte i fotografije.

Cijena kuće, između ostalog, ovisi o:

– vrsti materijala

– vrsti konstrukcije

– transportu na gradilište

– tipu kuće (prizemnica, katnica, kaskadno izvedena ili razvedenog tlocrta)

– vrsti energetske učinkovitosti (štedljiva, niskoenergetska, pasivna i sl.)

Prizemne kuće u pravilu imaju najveću cijenu, jer im se obračunavaju svi zemljani radovi, temelji kao i krovište na malu površinu.

Kod kuće na kat svi navedeni radovi se obračunavaju na kompletnu površinu (prizemlje + kat), tako da se umanjuje cijena bruto površine.

Najveće povećanje cijene po bruto površini je na kućama koje u svojim projektima sadrže armirano betonski podrum jer se uvećavaju količine, armature, betona, iskopa. Također, i krovište, a s obzirom na odabrani izgled i vrstu konstrukcije, znatno pridonosi formiranju cijene jer nije svejedno je li   krovište jednostrano, dvostrano ili četverostrano, razvedeno na više razina, sa kućicama i sl.

Što se pokrova tiče, on znatno utječe na cijenu s obzirom na razlike na tržištu između vrste i kvalitete pokrova koji može biti crijep, profililirani lim, šindra ili nešto drugo.

Svakako da kuća, koja ima dosta armirano-betonskih radova ima i nešto veću vrijednost radova i materijala, ali takve kuće imaju i neke svoje prednosti poput otpornosti na tektonske poremećaje, što uvelike povećava sigurnost same građevine.

Cijenu gradnje može se regulirati i odabirom izgradnje energetski učinkovite kuće, no tada je u pitanju svjesna odluka kako će početna investicija biti, doduše, nešto veća (za 10-ak posto), ali će se kroz, otprilike 8 – 10 godina u potpunosti isplatiti jer se cijena nivelira uštedom na grijanju i hlađenju, odnosno upotrebi energije za kućanstvo.

Što podrazumijeva cijena gradnje kuće do određene razine?

NISKI ROHBAU

Ova razina gradnje uključuje izvođenje zemljanih radova, toplinske izolacije i građevinskih radova, ali bez pregradnih zidova. Svakako da kuća koja ima dosta armirano-betonskih radova ima i veću cijenu, te to treba uzeti u obzir kod planiranja.

ROHBAU

U cijenu gradnje kod rohbau razine, koja je inače i najzastupljenija na hrvatskome tržištu, ulaze zemljani radovi, toplinske izolacije, građevinski radovi, krovište i limarija.

VISOKI ROHBAU

Podrazumijeva izvođenje zemljanih radova, toplinske izolacije, građevinskih radova, krovišta, limarije, fasaderskih radova, žbukanje, estrihe. U visokom rohbau sustavu vaša može biti i jedna od Ytong kuća, baš kao i u sustavu „ključ u ruke“. Pogledajte ovdje!

KLJUČ U RUKE

Cijena gradnje u ovoj razini podrazumijeva izvedbu kompletnih radova na kući uključujući i one na uređenju okoliša. Drugim riječima, dobivate kompletan objekt za useljenje bez namještaja.

U cijeni paketa gradnje Ytong kuće mnoštvo je stavaka koje pokrivaju sve radove i većinu onih pripremnih, a ima i nekoliko besplatnih pogodnosti. Uvjerite se na ovome mjestu!

Isto tako, pogledajte kako uopće doći do Ytong kuće – kliknite ovdje!

Imate li svoj projekt, nema brige! I njega se može prilagoditi i sagraditi po Ytong sustavu.

Cijena kuće – vaganje između zelene, energetski učinkovite i standardne gradnje

Jeste li čuli za zelenu gradnju?

To su kuće i zgrade 21. stoljeća koje brinu o okolišu. Odnosno, dizajnirane su tako da brinu o okolišu.

Kolika je cijena zelene kuće?

Zelena gradnja u Hrvatskoj otprilike je 15 % je skuplja od “klasične” gradnje. Naravno, ako kuću ne gradite sami uz pomoć Štefa i Jože iz susjedstva.

No, ono što je čini jeftinijom je cijena koju postiže na tržištu.

Nažalost, još nismo na toj razini da bi nam svijest o okolišu bila jača od novčanika. Hrvatska država, istina, kao članica Europske unije supotpisuje direktive kroz koje se potiče zelena gradnja, ali to je sve još u povojima.

Europska praksa pokazala je da se manje grade obiteljske kuće po principu zelene gradnje od velikih stambenih zgrada.

Zašto?

Jer su cijene stanova u zelenim zgradama u startu veće i to zbog udobnosti, manjih troškova, a i ugleda koji ima nekretnina na tržištu.

Na stranicama Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju stoji da zelene zgrade drže cijenu 16 posto višu od “običnih”, da su najamnine 6 posto više u takvim zgradama i da imaju 13% niže troškove održavanja. 

Razbijte mitove i predrasude o skupoći i kompliciranosti zelene i štedljive gradnje

Međutim, svjetska iskustva ukazuju na to kako zelena gradnja nije znatno skuplja od standardne. To je predrasuda.

Podaci istraživanja pokazuju drukčije. Stvarni  prosječni trošak zelene gradnje manji je od 2% na tržištima SAD-a i zapadne Europe. U Hrvatskoj se taj trošak procjenjuje na oko 5%.

Pa ipak, ispitivanje provedeno od strane velike američke tvrtke Colliers International koja se bavi pružanjem usluga vezanih uz nekretnine po cijelome svijetu, pa i u Hrvatskoj, potvrdilo je predrasude o „skupoći zelene gradnje“.

Istraživanje je provedeno na 97 sudionika (vlasnika zgrada i korisnika) u Jugoistočnoj Europi, uključujući i Hrvatsku. Rezultati su pokazali kako je percipirani prosječni trošak gradnje zelene gradnje za do 20% viši.

Unatoč uvriježenome  mišljenju o visokoj početnoj investiciji u zelenu gradnju, a prema rezultatima istraživanja, više od 50% ispitanika iskazalo je “spremnost da plati zelenu gradnju” 5% do 9% više nego gradnju po starim principima.

Drukčije rečeno, više od pola ispitanika spremno je platiti za zelenu gradnju i više nego što ona zaista košta.

Oikos – mjesto za život

Ekologija i dom su usko povezani. Na mnogim razinama, pa i na lingvističkoj. Naime, riječ ekologija dolazi od grčke riječi oikos, a koja znači – okućnica, obiteljsko vlasništvo, dom, mjesto za život.

S obzirom da je želja o ekološki svjesnom i pozitivnom načinu gradnje sve prisutnija, moderni načini gradnje temelje se na odabiru prirodnih materijala, pa se tako samo visokovrijedni građevinski materijali u kombinaciji sa prirodnim izolacijskim materijalima koriste u gradnji niskoenergetskih i pasivnih kuća. Takvi su materijali bazirani na prirodnom sastavu, mogu se reciklirati, te su zdravi i ekološki poželjni. Pravilan način odabira prirodnih materijala, te ekološki prihvatljivih tehnologija doprinosi znatno smanjenom onečišćenju okoliša, što se očituje u samom procesu izgradnje, ali i kasnije, dugoročno gledano, kroz korištenje, posebno kroz znatno manju emisiju CO2.

Kod formiranja cijene kuće – stručnjaci štede vaš novac

Običnu kuću može izgraditi svatko. Kvalitetnu niskoenergetsku kuću pomoći će vam napraviti svaki dobar arhitekt, ali kvalitetnu pasivnu kuću moći će projektirati i „izgraditi“ samo iznimno kvalitetan arhitekt ili još bolje, nekoliko odličnih stručnjaka.

Istinito je i slijedeće – pasivnu kuću moguće je izgraditi i za manje novaca nego što košta moderna obiteljska kuća. Ali, u tom slučaju cijena troškova života u takvoj kući raste, udobnost opada, a izgled objekta se s vremenom pogoršava. Takva gradnja nije isplativa. Eto, zato vam trebaju kvalitetni stručnjaci! Jer, poanta štedljive i ekološke gradnje jest u tome da se velika početna investicija isplati kroz nekoliko godina. Bez obzira na ekonomsku računicu na početku, sve što “štedite” na početku kasnije ćete popravljati po deseterostrukoj cijeni, a neke stvari se realno  ne mogu popraviti bez obzira što netko rekao. Samostalnu gradnju pasivne kuće ne preporučamo.

Cijena kuće podrazumijeva i potrošnje energije

Zagrijavati i hladiti zrak u prostorijama u kojima boravimo može se na više načina. Ali, ako zagrijani zrak brzo i lako prođe kroz neizolirane zidove i nekvalitetne prozore, potrošit će se mnogo energije.

Najviše toplinskih gubitaka, oko 70 posto, događa se upravo kroz vanjsku ovojnicu građevine. Stoga je pravilna toplinska izolacija vanjske ovojnice zgrade izuzetno važna u smanjenju potrošnje energije, te posljedično i u smanjenju troškova života. Niskoenergetski koncept gradnje zahtjeva pravilno i ujednačeno izoliranje svih elemenata zgrade koji dijele unutarnji topli od vanjskog ili negrijanog unutarnjeg hladnog prostora.

Nisokoenergetski koncept podrazumijeva pravilnu izolaciju:

• vanjskih zidova
• zidova prema negrijanim prostorijama
• podova na tlu
• podova prema negrijanom prostoru
• krova
• stropa prema negrijanom tavanu i drugog

Također značajnu pažnju potrebno je posvetiti pravilnom izboru vanjske stolarije, te rješavanju toplinskih mostova, kako bi se gubici sveli na minimum, te se spriječila pojava kondenzata koji može prouzrokovati znatnu građevinsku štetu na konstruktivnim i izolacijskim elementima.

Upotrebljavajući Ytong sustav, zbog izuzetne toplinske izolacije koja je u startu osigurana, kratkog roka isplativosti, kvalitete, te tehničkih karakteristika odabranih materijala, postižemo velike uštede energije, koje se manifestiraju kroz ukupnu energetsku bilancu objekta, a u konačnici rezultiraju do čak 3 puta manjim troškovima za grijanje i hlađenje od klasične novogradnje, odnosno i do 6 – 8 puta manji od većine postojećih stambenih objekata.

Zelene su zgrade isplative i štede

Sa danas dostupnom tehnologijom zelene zgrade mogu smanjiti potrošnju energije za 30 do 50%, CO2 emisiju za 35%, otpad za 70%, i uporabu vode za 40%.

Također, zelene zgrade za svojeg vlasnika  – investitora ostvaruju 6% više rente te 16% više prodajne cijene.

Uzimajući u obzir ove pokazatelje, koji vrijede također i za Hrvatsku, Ministarstvo zaštite okolišta i prostornog uređenja , kao i Ministarstvo poduzetništva i obrta potiče inicijativu zelene gradnje u Hrvatskoj. Čini se to i s željom da se tržište graditeljstva i nekretnina što više prilagodi sve strožim europskim regulativama, pa u tu svrhu banke nude posebne zelene kredite bilo da kupujete, odnosno gradite niskoenergetske nekretnine ili opremate vlastiti dom štednim sustavima.

Budućnost hrvatskog građevinarstva

Situacija na terenu nije dobra jer oko 85% građevina u Hrvatskoj ne zadovoljava sadašnje propise o toplinskoj zaštiti. Europski i svjetski trend je da zgrade troše do 25 kWh/m² (energetski A razred) energije za grijanje. Većina zgrada u Hrvatskoj, koje su većinom građene prije 1987. godine, troši mnogo više od toga, najčešće od 200 do 250 kWh/m².

Ne samo da kroz stanovanje trošimo puno previše energije, nego i osobno proizvodimo previše stakleničkih plinova. Prema nekim pokazateljima, svaki hrvatski građanin godišnje proizvede 6 tona stakleničkih plinova. To je zabrinjavajuće! Međutim, dade se smanjiti!

Kako smanjiti prekomjernu potrošnju energije?

Četveročlana hrvatska obitelj može značajno uštedjeti na troškovima za režije, a emisiju stakleničkih plinova smanjiti za jednu tonu samo ako se pridržava jednostavnih mjera i promijeni ponašanja pri upotrebi energije, ako mudro odabere energetski efikasne uređaje i u svoj dom ugradi moderne tehnologije energetske efikasnosti dostupne na tržištu,

Situaciju zadnjih nekoliko godina popravlja odluka Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, prema kojoj od 31. ožujka 2010. godine sve zgrade u Hrvatskoj koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing te zgrade koje će se graditi moraju imati energetski certifikat. Iz certifikata je vidljivo koliko zgrada troši energije za grijanje odnosno za održavanje optimalne temperature, a također i što je sve potrebno da uđe u skupinu štedljivih zgrada koje za grijanje ne troše više od 1,5 do 2,5 litre loživog ulja po kvadratu godišnje.

Završiti s dosadašnjom praksom

Prema riječima članova Upravnog odbora Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj  „do sada je uobičajena praksa u gospodarskim aktivnostima Hrvatske bila sustavno ugrožavanje prirodnih resursa, a također se desetljećima ne obraća pažnja na probleme i posljedice koje građevine s neučinkovitim iskorištenjem energije i sirovina imaju na naš okoliš te samim time u stvarnosti predstavljaju loše dugotrajne investicije za Hrvatsku – zemlju čija je najveća vrijednost raznolika i obilata priroda, koja zaslužuje poštovanje i održivost u gospodarenju umjesto pukog iskorištavanja“.

U Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju okupili su se predstavnici mahom vodećih tvrtki iz područja projektiranja, proizvodnje građevinskog materijala i opreme, financiranja projekata  i izvođenja građevinskih radova, tvrtki specijaliziranih za tehnologiju energetske učinkovitosti, te alternativnih izvora energije. Njima se pridružuju i razne udruge, obrazovne institucije, banke, veleposlanstva, ali i gospodarske i stručne komore koje svojim radom doprinose realizaciji ideje o neophodnim promjenama u arhitekturi i graditeljstvu, ali i svim ostalim gospodarskim djelatnostima Hrvatske.

Zlobnici bi mogli reći kako se u Hrvatskoj moramo baviti važnijim problemima od fasada na kućama i reciklaže otpada. Možda, ali statistike pokazuju spremnost investitora da zelenu gradnju plate više od standardne gradnje.

A zelena gradnja, sada pouzdano znamo:

• generira održivi rast
• stvara nova radna mjesta
• povećava energetsku sigurnost
• smanjuje siromaštvo gorivom
• poboljšava pružanje javnih usluga
• dodaje i zadržava financijsku vrijednost

Jedan od temeljnih zahtjeva za zgradu je gospodarenje energijom i očuvanje topline, a zahtjev će se jednim dijelom već od 2018. godine odnositi na činjenicu da sve zgrade u novogradnji budu građene prema tzv. „nearly zero energy building“ standardu (gotovo nulta potrošnja energije).

Vrijeme do 2018. biti će iskorišteno za definiranje svih tehničkih propisa koji proizlaze iz takvih zahtjeva, ali i za dodatno educiranje svih dionika graditeljskog sektora o načinu planiranja, projektiranja, izgradnje, upravljanja i održavanja zgradama prema pravilima nZEB standarda gradnje.

Osim edukacije profesionalaca iz svih struka povezanih sa graditeljstvom, već je započela, ali će se dodatno intenzivirati edukacija i osvješćivanje svih korisnika zgrada, te velikih investitora i privatnih graditelja.

Nemojte biti izvan tokova!!!

Učinite i svoj dom zelenim i energetski učinkovitim.

Ytong vam u tome može itekako pomoći.

Internetski pretraživači na pojam „montažna kuća“ danas daju veliki broj stranica koje se bave prodajom ili izgradnjom montažnih kuća.

Ali, kakva je to, zapravo, montažna kuća?

Kratko rečeno, montažna kuća je objekt kojem su konstrukcijski elementi industrijski proizvedeni. Oni se dopremaju na gradilište i tamo sklapaju u suvislu građevinu, tipsku ili projektiranu baš za vas, a prema zahtjevima koje ste izrekli arhitektu i izvođaču.

Kada je završena takva kuća ničime ne odaje kako je izvedena. Ili možda da?

Da, i to onome tko prepoznaje kvalitetu!

Ytong kuća ima najbolje karakteristike montažnih kuća, ali se od klasičnih montažnih razlikuje u nijansama prilikom gradnje i sklapanja. Njezini precizni elementi koji se brzo slažu na gradilištu i tzv. bijeli krov prefabricirani su elementi, ujedno i odlični toplinski i zvučni izolatori, što je ujedno i osnovna odlika montažnih kuća.

I sve slijedeće što navodimo u tekstu lako je primijeniti kod gradnje s Ytongom. Uvjerite se!

Montažna kuća, odnosno ovakav način gradnje, sklapanjem, montiranjem (od tuda i naziv montažna kuća) započinje svoj „život“ u tvornici. Tako se postiže veća preciznost u izgradnji elemenata jer računala i suvremeni strojevi imaju vrlo mali otklon, nevidljiv u građevinarstvu.

Osim toga, cijeli projekt se priprema u tzv. 3D programima koji odmah pokazuju izgled čitavog objekta i njegov smještaj na lokaciju što, pak, omogućava predviđanje različitih opcija. Tako se može brzo i jednostavno doći do najbolje odgovarajućeg rješenja za investitora.

Koje su prednosti, ali i mane, montažne kuće opširnije se možete informirati na ovome mjestu gdje vam još pokazujemo najnoviji trend u gradnji montažnih kuća, tzv. minijaturne kuće ili tiny house.

Montažne kuće energetski su učinkovitije od klasično izgrađenih i daleko otpornije na potrese. Ytong je tu značajnoj prednosti nad drugima! Nerijetko se danas takvim kućama dodaje paket “A+”, koji uključuje tehnološki napredne načine grijanja, hlađenja, mehaničkog prozračivanja i rekuperacije topline. Time dobivamo pasivnu kuću o čijim prednostima i detaljima u gradnji možete čitati ovdje.

Prednosti montažne kuće

a) Brza izgradnja

Montažne kuće karakterizira brza izgradnja i brzi povrat ulaganja. Montažna konstrukcija može smanjiti vrijeme gradnje za 70%. Ako su sve pripreme obavljene, osnovna konstrukcija za montažnu kuću može postaviti u jednom danu, a između 20 do 25 dana dolazi se do visokog rohbaua i početka unutarnjeg uređenja.

b) Ekologija i energetska učinkovitost

Osim ekološki prihvatljivih i biološki zdravih materijala od kojih se sastavljaju, montažne kuće imaju  i dobre toplinske karakteristike, štede energiju, otporne su na potrese, mogu se graditi tijekom čitave godine, a elementi se oblikuju u industrijski kontroliranim uvjetima. Osim toga, montažna gradnja stvara značajno manje otpada i manje uzurpira prostor izgradnje u odnosu na zidane objekte.

c) Isplativost i manji otisak na okolinu

Industrijska proizvodnja elemenata, njihov transport i sastavljanje na mjestu gradnje, drastično smanjuju troškove i vrijeme izgradnje, te povećavaju efikasnost radnika. Montažne kuće sklapaju se neovisno od vremenskih uvjeta, uz manji intenzitet rada i manja oštećenja materijala, a proizvođač ima računalno kontroliranu količinu potrebnog građevinskog materijala. Time je otisak na okolinu značajno manji.

d) Mogućnost dogradnje

Montažne kuće se mogu, nakon izgradnje osnovnog objekta, lako naknadno dograđivati, proširiti i nadograditi dodatnim elementima. Ipak, dobro bi bilo predvidjeti nadogradnju, kako kasnija investicija ne bi poskupjela cijeli proces.

e) Održavanje

Održavanje montažne kuće jednako je kao i kod kuća drugih vrsta gradnje. To znači da se sve što je izloženo vanjskim utjecajima treba pravodobno obnavljati – fasadu, krovište, vanjsku stolariju. Montažne kuće uobičajeno imaju jamstvo na izvedene radove i na konstrukciju.

Porobeton je jedan od materijala koji se koristi u sustavu montažne gradnje. Budući da se radi o anorganskom mineralnom materijalu koji se ne raspada i koji je neosjetljiv na vanjske utjecaje, on ima vrlo dug životni vijek. Najstariji objekti građeni YTONG materijalom u Švedskoj traju više od 80 godina, a pretpostavlja se da će trajati i duže od 100 godina. Osim toga, tvrtka Ytong porobeton d.o.o. daje kupcima garanciju za kvalitetu Ytong građevinskog materijala, dok građevinske tvrtke – izvođači radova, daju investitoru standardne garancije (kao i za klasičnu gradnju), tj. garanciju na 10 godina za konstrukciju i  na 2 godine za obrtničko instalaterske radove.

O osnovnim karakteristikama Ytong građevnog materijala već smo pisali ovdje, ali prisjetimo se ukratko:

• potpuno prirodan, zdrav, ekološki materijal
• odlična toplinska izolativnost
• velika tlačna čvrstoća – nosivost
• ugodna mikroklima u prostoru- paropropusnost
• izuzetna otpornost na požar i potres
• otpornost na vlagu i mraz
• optimalna zvučna izolacija
• cjelovit sustav gradnje
• precizne dimenzije velikih blokova
• laka i jednostavna obrada- piljenjem
• veća brzina gradnje – pera i utori
• mali utrošak materijala za zidanje – tankoslojni mort

Gdje se mogu graditi montažne kuće?

Montažne kuće, baš kao i klasične, mogu se graditi na svim lokacijama na kojima je predviđena gradnja. No, i za jednu i drugu vrstu gradnje treba napraviti kvalitetnu pripremu tehničke i vlasničke dokumentacije.

To znači da treba ishoditi građevinsku dozvolu. Da bi se ona ishodovala, ovlašteni geodet mora napraviti tzv. geodetsku podlogu, a prema propisanim uvjetima gradnje projektant mora glavni projekt. Uza sve to mora se priložiti i dokaz o vlasništvu, kroz posjedovni list, kupoprodajni ugovor o kupnji zemljišta ili valjani darovni ugovor.

Treba znati da nakon gradnje montažne kuće izvođač treba priložiti atestnu dokumentaciju za sve ugrađene materijale. Time se dokazuje da su svi korišteni materijali izrađeni prema odgovarajućim standardima. To se odnosi na različite rezultate ispitivanja, zapise o provedenim procedurama kontrole kvalitete i slično. Uz ateste izvođač prilaže i garanciju na izvedene radove i konstrukciju.

Dobar potez u svakom domu je smjestiti WC u zaseban prostor, odvojen od kupaonice. Vjerojatno većina poznaje situaciju u kojoj najviše trebate WC i kupaonicu, a netko je unutra. Odvajanjem WC-a takve se neugodne dogodovštine izbjegavaju, a za to nije potrebno mnogo prostora.

Praksa je pokazala da odvajanje prostora za WC najčešće rezultira prostorijama koje su uske i izdužene i u kojima se ne mari previše za njihovo uređenje. Šteta!

Jer, iako je male prostore teže urediti i opremiti od velikih ili barem standardnih, uz nekoliko zahvata koje i sami možete napraviti vaš WC ili mala kupaonica mogu postati zvijezda uređenja u čitavoj kući.

Pogledajte ovaj primjer! Unesite duha u uređenje ili kakav neuobičajeni detalj, bit će zabavno, osobito vašim gostima!

Kada, WC školjka, eventualno perilica rublja, lavabo ili umivaonik samo su neke od fiksnih stvari koje treba „ugurati“ u nekoliko kvadrata.

Uz pomoć nekoliko korisnih savjeta koje donosimo u nastavku teksta i vaš prostor može biti moderan, lijep i funkcionalan.

Imate li u svome domu već zadane gabarite sanitarnih prostorija, a ipak bi željeli nešto promijeniti, bez velikog ulaganja, pogledajte ovdje što vam predlažemo!

Boja mijenja svijet (i WC)

Odabir boje za zidove jedna je od vrlo važnih stvari na koje morate misliti želite li mali WC ili kupaonski prostor učiniti vizualno većim i efektnijim. Ponajprije, izbjegavajte tamne i zagasite boje na velikim površinama jer one zatvaraju i smanjuju prostor.

Temeljite se u zahvatima na bijeloj, krem ili svijetlo sivoj te je kombinirajte uz samo jedan mali detalj u žarkoj boji poput komada zida iza ogledala ili čak cijelog, površinom najmanjeg zida.

Boje u prostor možete dodati i u obliku detalja poput slika na zidu, vaza, zavjesa, ručnika ili posude za sapun i četkice.

Ako ste skloni eksperimentima probajte sa nekom jakom bojom. Malim prostorima jaka boja može donijeti pečat osobitosti.

Na maloj površini je znatno lakše raditi s odvažnim nijansama bez pretjeranog zatvaranja prostora.

Kako dodati živopisne boje?

Evo nekoliko najpopularnijih načina na koje možete dodati živopisne boje u dizajn vaše kupaonice i WC-a, dok u isto vrijeme ostavljate svoj prostor čistim i kompaktnim.

1. Prvo bojanje zidova

Praktično govoreći, bojanje zidova je najjednostavniji i najekonomičniji način na koji možete ostvariti veliki utjecaj boja na prostor. Stručnjaci savjetuju da prvo odaberete glavnu nijansu i zatim izgradite ostatak sheme boja oko nje.

2. Zid s naglaskom

Čini li vam se ideja o dodavanju jarke boje cjelokupnoj prostoriji previše agresivnom za vaš ukus, probajte živopisnu boju nanijeti na samo jedan njezin dio. Ključ ovog dizajna predstavlja izbor pravog zida koji će postati vaš izložbeni komad. Pokušajte s onim koji predstavlja središnju točku prostora ili okrečiti zid koji se nalazi nasuprot vrata od kupaonice.

3. Igra raznobojnim pločicama

Manje je više – držite se toga pravila kada su pločice za kupaonice u pitanju. Prošli su dani kada su se svi zidovi prekrivali zasićenim keramičkim pločicama. Moderne kupaonice radije koriste raznobojne pločice kako bi usmjerile pozornost na njihovu središnju točku.

Opločite tuš drukčijim pločicama od ostatka prostorije, pa ćete dobiti prostor nalik onima u spa centru.

4. Vješalica za toaletni papir kao kontrast zidu

Obojite zid WC-a u neku neobičnu boju, poput ljubičaste u našem primjeru. Kada se boja osuši, sa vanjske strane zida, osobito ako je u blizini WC školjke, pričvrstite jedinstvenu vješalicu za role papira.

Od šper ploče dajte izrezati, ili to sami učinite, stilizirano drvo, sa granama, lišćem i pticama. Obojite ga u neku kontrastu boju u odnosu na zid i pričvrstite na pogodnu visinu. Na takvo drvo još učvrstite nekoliko kukica, odnosno metalnih vješalica na koje možete nataknuti role toaletnog papira.

Naravno, ne mora taj stalak biti nužno oblika drveta. Odaberite temu koja god vam se sviđa.

4. Kada u boji

Kada u boji predstavlja modernu opciju koja će definitivno načiniti utjecaj u cjelokupnom dizajnu. Možete izabrati između različitih materijala kao što su bakar ili obojeni porculan. Kakvu god obojanu kadu odabrali budite sigurni da ste odabrali nijansu kojom ćete biti zadovoljni dugi niz godina. Kada se ne mijenja svaki čas!

5. Istaknuti umivaonici

Kada se radi o dodavanju boje vašim umivaonicima, imate dvije opcije: dodati boju na njegovom vrhu ili na bazi. Razmislite da uvijek odaberete jednu od njih dvije, a drugu površinu održavajte neutralnom radi ravnoteže. Raznobojne baze često mogu predstavljati uradi sam projekte i najbolje funkcioniraju na velikim umivaonicima s ormarskim prostorom ili policama. Za ploču oko umivaonika bi bilo najbolje odabrati šareni mramor ili granit.

6. I ručnici neka budu raznobojni

Danas su ručnici dostupni u svim mogućim bojama i njihovim nijansama. Relativno su jeftini, pa time i idealna opcija za dodavanje živosti uz pomoć boje u vaš WC ili kupaonicu. A kad vam dosade možete ih vrlo lako zamijeniti onima u nekim drugim tonovima boje.

Uzorci – cvjetići, šare, prugice…

Navedenih uzoraka, a i mnogih drugih vrsta, u prostor unesite u obliku ukrasnih pločica. To, uglavnom, zna biti pravo osvježenje. No, ne pretjerujte jer je tanka granica između ljepote i kiča.

Za malu kupaonicu dovoljno je samo jedan zid ili segment zida ukrasiti bordurom ili redom pločica s uzorkom i to vodoravnim, ako želite proširiti prostor i okomitim, ako želite naglasiti visinu prostora.

Također, platneni detalji poput zavjesa mogu biti vrlo efektni u maloj kupaonici. Pretražite Internet i časopise u potrazi za pravim nadahnućem!

WC i kupaona imaju namještaj

Ormarića za kozmetiku, ručnike i sredstva za čišćenje u kupaonici nikad dosta. Želite li maksimalno iskoristiti mali prostor odaberite zidne, viseće ormariće ili pak ugradbene koji se montiraju ispod umivaonika.

Sličan efekt postići ćete uz pomoć zidnih ili samostojećih polica koje su znatno jeftinije od namještaja, a jednako zanimljive i korisne. Neke police i klupčice možete i sami izraditi. Pogledajte ovdje!

Birajte jednostavne, glatke površine namještaja, a ogledala su uvijek dobro došla jer u trenu vizualno povećavaju prostor te su korisna.

Sanitarije za male toaletne prostore

Izbjegavajte masivne kade i velike umivaonike jer oni u trenu mogu zakrčiti cijeli prostor. Kutne kade polukružnog oblika ili pak tuš kabine sa i bez kade dati će vam dodatni prostor za ormarić ili WC školjku.

Što se umivaonika tiče, ugradbenim modelom koji se uklapa u ormarić ili zidani nosač dobit ćete dodatni prostor ispod njega koji možete napuniti ručnicima ili sredstvima za čišćenje.

I za kraj – par trikova!

Učinite svoje male toaletne prostore zanimljivijim i prostranijim. Donosimo par trikova za kraj!

Internetski pretraživači na pojam „montažna kuća“ danas daju veliki broj stranica koje se bave prodajom ili izgradnjom montažnih kuća.

Ali, kakva je to, zapravo, montažna kuća?

Kratko rečeno, montažna kuća je objekt kojem su konstrukcijski elementi industrijski proizvedeni. Oni se dopremaju na gradilište i tamo sklapaju u suvislu građevinu, tipsku ili projektiranu baš za vas, a prema zahtjevima koje ste izrekli arhitektu i izvođaču.

Kada je završena takva kuća ničime ne odaje kako je izvedena. Ili možda da?

Da, i to onome tko prepoznaje kvalitetu!

Ytong kuća ima najbolje karakteristike montažnih kuća, ali se od klasičnih montažnih razlikuje u nijansama prilikom gradnje i sklapanja. Njezini precizni elementi koji se brzo slažu na gradilištu i tzv. bijeli krov prefabricirani su elementi, ujedno i odlični toplinski i zvučni izolatori, što je ujedno i osnovna odlika montažnih kuća.

I sve slijedeće što navodimo u tekstu lako je primijeniti kod gradnje s Ytongom. Uvjerite se!

Montažna kuća, odnosno ovakav način gradnje, sklapanjem, montiranjem (od tuda i naziv montažna kuća) započinje svoj „život“ u tvornici. Tako se postiže veća preciznost u izgradnji elemenata jer računala i suvremeni strojevi imaju vrlo mali otklon, nevidljiv u građevinarstvu.

Osim toga, cijeli projekt se priprema u tzv. 3D programima koji odmah pokazuju izgled čitavog objekta i njegov smještaj na lokaciju što, pak, omogućava predviđanje različitih opcija. Tako se može brzo i jednostavno doći do najbolje odgovarajućeg rješenja za investitora.

Koje su prednosti, ali i mane, montažne kuće opširnije se možete informirati na ovome mjestu gdje vam još pokazujemo najnoviji trend u gradnji montažnih kuća, tzv. minijaturne kuće ili tiny house.

Montažne kuće energetski su učinkovitije od klasično izgrađenih i daleko otpornije na potrese. Ytong je tu značajnoj prednosti nad drugima! Nerijetko se danas takvim kućama dodaje paket “A+”, koji uključuje tehnološki napredne načine grijanja, hlađenja, mehaničkog prozračivanja i rekuperacije topline. Time dobivamo pasivnu kuću o čijim prednostima i detaljima u gradnji možete čitati ovdje.

Prednosti montažne kuće

a) Brza izgradnja

Montažne kuće karakterizira brza izgradnja i brzi povrat ulaganja. Montažna konstrukcija može smanjiti vrijeme gradnje za 70%. Ako su sve pripreme obavljene, osnovna konstrukcija za montažnu kuću može postaviti u jednom danu, a između 20 do 25 dana dolazi se do visokog rohbaua i početka unutarnjeg uređenja.

b) Ekologija i energetska učinkovitost

Osim ekološki prihvatljivih i biološki zdravih materijala od kojih se sastavljaju, montažne kuće imaju  i dobre toplinske karakteristike, štede energiju, otporne su na potrese, mogu se graditi tijekom čitave godine, a elementi se oblikuju u industrijski kontroliranim uvjetima. Osim toga, montažna gradnja stvara značajno manje otpada i manje uzurpira prostor izgradnje u odnosu na zidane objekte.

c) Isplativost i manji otisak na okolinu

Industrijska proizvodnja elemenata, njihov transport i sastavljanje na mjestu gradnje, drastično smanjuju troškove i vrijeme izgradnje, te povećavaju efikasnost radnika. Montažne kuće sklapaju se neovisno od vremenskih uvjeta, uz manji intenzitet rada i manja oštećenja materijala, a proizvođač ima računalno kontroliranu količinu potrebnog građevinskog materijala. Time je otisak na okolinu značajno manji.

d) Mogućnost dogradnje

Montažne kuće se mogu, nakon izgradnje osnovnog objekta, lako naknadno dograđivati, proširiti i nadograditi dodatnim elementima. Ipak, dobro bi bilo predvidjeti nadogradnju, kako kasnija investicija ne bi poskupjela cijeli proces.

e) Održavanje

Održavanje montažne kuće jednako je kao i kod kuća drugih vrsta gradnje. To znači da se sve što je izloženo vanjskim utjecajima treba pravodobno obnavljati – fasadu, krovište, vanjsku stolariju. Montažne kuće uobičajeno imaju jamstvo na izvedene radove i na konstrukciju.

Porobeton je jedan od materijala koji se koristi u sustavu montažne gradnje. Budući da se radi o anorganskom mineralnom materijalu koji se ne raspada i koji je neosjetljiv na vanjske utjecaje, on ima vrlo dug životni vijek. Najstariji objekti građeni YTONG materijalom u Švedskoj traju više od 80 godina, a pretpostavlja se da će trajati i duže od 100 godina. Osim toga, tvrtka Ytong porobeton d.o.o. daje kupcima garanciju za kvalitetu Ytong građevinskog materijala, dok građevinske tvrtke – izvođači radova, daju investitoru standardne garancije (kao i za klasičnu gradnju), tj. garanciju na 10 godina za konstrukciju i  na 2 godine za obrtničko instalaterske radove.

O osnovnim karakteristikama Ytong građevnog materijala već smo pisali ovdje, ali prisjetimo se ukratko:

• potpuno prirodan, zdrav, ekološki materijal
• odlična toplinska izolativnost
• velika tlačna čvrstoća – nosivost
• ugodna mikroklima u prostoru- paropropusnost
• izuzetna otpornost na požar i potres
• otpornost na vlagu i mraz
• optimalna zvučna izolacija
• cjelovit sustav gradnje
• precizne dimenzije velikih blokova
• laka i jednostavna obrada- piljenjem
• veća brzina gradnje – pera i utori
• mali utrošak materijala za zidanje – tankoslojni mort

Gdje se mogu graditi montažne kuće?

Montažne kuće, baš kao i klasične, mogu se graditi na svim lokacijama na kojima je predviđena gradnja. No, i za jednu i drugu vrstu gradnje treba napraviti kvalitetnu pripremu tehničke i vlasničke dokumentacije.

To znači da treba ishoditi građevinsku dozvolu. Da bi se ona ishodovala, ovlašteni geodet mora napraviti tzv. geodetsku podlogu, a prema propisanim uvjetima gradnje projektant mora glavni projekt. Uza sve to mora se priložiti i dokaz o vlasništvu, kroz posjedovni list, kupoprodajni ugovor o kupnji zemljišta ili valjani darovni ugovor.

Treba znati da nakon gradnje montažne kuće izvođač treba priložiti atestnu dokumentaciju za sve ugrađene materijale. Time se dokazuje da su svi korišteni materijali izrađeni prema odgovarajućim standardima. To se odnosi na različite rezultate ispitivanja, zapise o provedenim procedurama kontrole kvalitete i slično. Uz ateste izvođač prilaže i garanciju na izvedene radove i konstrukciju.

Ekološki graditi znači pametno graditi. Kako?

U članku kojeg donosimo možete se informirati o mogućnostima za sebe. Kako izgraditi kuću od ekološkog materijala, onu koja će vam dugoročno isplatiti investiciju, koja će vam smanjiti režijske račune i u kojoj ćete biti sigurni i zaštićeni.

Ako gradite, ulažete svoj, ne mali novac, u projekt koji bi vas trebao zadovoljiti na dugi niz godina, onda si ne biste smjeli dopustiti velike greške.

U članku kojeg donosimo možete se informirati o mogućnostima za sebe. Kako izgraditi kuću od ekološkog materijala, onu koja će vam dugoročno isplatiti investiciju, koja će vam smanjiti režijske račune i u kojoj ćete biti sigurni i zaštićeni.

Ekološka gradnja je odabir u kojem možete biti sigurni da imate podršku, iskustvo i znanje stručnjaka i izvođača, te da je materijal i sustav gradnje primjeren geografskim karakteristikama vašeg zemljišta, klimi u kojoj gradite, seizmičkoj aktivnosti i sličnim uvjetima.

Graditi ekološki, osim dobro projektirane kuće, znači i dobro odabrati materijal za gradnju.

Za naše podneblje trebat će vam građevni materijal koji ima dobra termoizolacijska svojstva, omogućuje jednostavnu i brzu gradnju, a ekološki je prihvatljiv.

Ekološka gradnja ima veliku budućnost, jer bez obzira o krizi nabave fosilnih goriva, omogućuje energetsku neovisnost. Racionalno odnošenje prema potrošnji energije (što pridonosi i značajnom smanjenju računa) može se postići mnogim jednostavnim mjerama. Pogledajte ovdje!

Cilj je postići energetsku učinkovitost, a ne samo uštedu u energiji.

Ekološka gradnja kroz usporedbu osnovnih materijala

Prostori kontinentalne Hrvatske, pa i Europe, poznaju nekoliko tradicionalnih građevnih materijala. To su opeka ili cigla, drvo i slama. Od modernih materijala koji zadovoljavaju eko kriterije tu je Ytong porobeton.

Kamen nismo zaboravili, ali on je više primjeren za predjele uz more.

U nastavku pročitajte više o svakom od navedenih materijala za gradnju sa aspekta ekološke gradnje.

Porobeton

Porasti beton, Ytong, postao je važnim proizvodom energetski učinkovitih gradnji u Europi, primarno zbog izvrsnih termoizolacijskih svojstava. Porasti beton je zrakonepropustan, a unutarnja klima zraka zdrava je, bez pojave plijesni, stabilna glede vlažnosti. Porobeton je Prirodan je moguće reciklirati, siguran je, a za njegovu proizvodnju potrebno je daleko manje energije nego za proizvodnju opeke. Lagan je, praktičan i jednostavan za gradnju, što znatno smanjuje broj dana i radnika na gradilištu i štedi vaš novac. Odgovara svim klimatskim uvjetima, a termoizolacijska svojstva mogu se dodatno poboljšati Ytong Multiporom. Što je Ytong Multipor informirajte se na ovome mjestu.

Ytong funkcionira u sustavu gradnje koji je ekološki u konstrukcijskom i financijskom smislu. Osim toga, od Ytong materijala se grade niskoenergetske i pasivne kuće, izvrsnih ekoloških i energetski učinkovitih svojstava. Pogledajte na linkovima!

Drvena građa

Drvo je najprirodniji ekološki materijal. Drvena građa bi se trebala koristiti ako u maniri dobrog gospodara šume redovito i odgovorno održavamo. Naime, drveće će ponovno izrasti bez narušavanja prirodnog balansa. Drvene konstrukcije mogu trajati stoljećima neoštećene vremenom.

Međutim, drvene konstrukcije treba zaštititi od vlage, insekata i različitih oštećenja. Drvo je biorazgradivo i ne ostavlja značajan ekološki otisak na okoliš. Kako bi se obradilo i pripremilo za gradnju nije potrebno jako mnogo energije.

No, ono traži redovito održavanje, premazivanje kemijskim sredstvima protiv kukaca i atmosferilija.  Ta su sredstva skupa i, uglavnom, nisu ekološka. To cijenu gradnje drvom samo povisuje. I, ne treba zaboraviti, kako drvo „radi“, mijenja se s vremenom premda to doprinosi šarmantnosti takvoga objekta. Mada graditeljima ta činjenica predstavlja dodatni napor u projektiranju.

Cigla ili opeka

Riječ je o  najrasprostranjenijem građevnom materijalu naših prostora. Lako je dostupna, prihvaćena i ne iziskuje dodatnu edukaciju izvođača.  Vrlo je postojana i otporna na truljenje i insekte. Radi svoje gustoće sporije se zagrijava ljeti, i sporije hladi zimi, što pomaže u reguliranju temperature u domu. Moderniji proizvođači opeke unaprijedili su proizvodnju na način da u procesu proizvodnje manje zagađuju nego što je to bio slučaj u prošlosti. No, takvih je proizvođača vrlo malo.

Naime, za proizvodnju opeke utroši se mnogo energije jer se ona peče na temperaturi od oko 1000 stupnjeva. Nedostatak u standardnoj gradnji opekom su debeli nanosi morta koji rezultiraju toplinskim mostovima i posljedičnom gubitku topline. Taj se gubitak može smanjiti dobrom izolacijom. Na opeku se najčešće stavlja stiropor, koji tokom vremena gubi svoja toplinska svojstva.

Na žalost, radi financijskih poteškoća ili nedovoljne informiranosti o energetskoj učinkovitosti, često se događa da gradnja stane upravo u toj završnoj fazi, pa onda imamo mnoštvo kuća bez fasade. Takve kuće troše najmanje 4 puta više od propisanog energetskog standarda.

Slama

Slama je prilagodljiv ekološki građevni materijal. Dobar je toplinski i akustični izolator, ima dobra protupožarna i protupotresna svojstva, relativno dobru statičku čvrstoću, i otpornost prema nametnicima. U Hrvatskoj je lako dostupna i jeftina. Najčešće se koriste ili bale slame ili prešani blokovi. Slama je prirodna i bezopasna. Stanovanje unutar zidova od slame može poboljšati kvalitetu zraka jer iz nje ne isparavaju štetni spojevi poput formaldehida, što je slučaj kod mnogih modernih materijala. Upotrebom netoksičnih organskih završnih slojeva poput ilovače, prirodnih pigmenata i boja te prozračivanjem može se osigurati jedna od najsigurnijih i najugodnijih atmosfera za stanovanje. Ipak, kvaliteta slame ovisi o vlazi, načinu skladištenja bala, njihovoj gustoći i zaštiti.

Graditi slamom treba znati. U Hrvatskoj je malo vještih majstora specijaliziranih za gradnju tim materijalom. I još nešto! U Hrvatskoj je, u ovome trenutku, gotovo nemoguće dobiti uporabnu dozvolu za kuću od slame.

Graditi ekološki – nasljeđe predaka

Ako se vratimo daleko u prošlost možemo zamisliti kako su se u nekome trenutku pojavili prvi graditelji koji su odlučili modelirati pećinu u koju su se sklanjali s vremena na vrijeme. Nakon prirodne pećine čovjek je odlučio izgraditi svoj dom vlastitim snagama. Stvorena je koliba. Stup ili zid s krovom – i dobili smo kuću.

Dakako da su prvi graditelji koristili ono što im je bilo pri ruci, grubi materijal koji je trebalo tek malo obraditi. Kamen, drvo i potom opeka kao najrašireniji građevni materijali.

Dugogodišnje iskustvo trebalo je kako bi se otkrio najbolji način upotrebe tih materijala. Čvrstoća, obradivost, ili kombinacija dvaju i više materijala davala je različite rezultate u gradnji. Trebalo je puno isprobavati, puno griješiti dok se nije pronašao optimalan način gradnje velikih građevina.

U svijetu postoji još nekoliko živućih tradicija koje koriste znanja naslijeđena od predaka kao osnovno sredstvo za izgradnju ekološkog i duhovno zdravog doma.

Feng shui

Feng Shui jest kineski način proricanja kako i gdje izgraditi dom koji će biti sretan životni prostor stanarima. Feng znači vjetar, a Shui voda. Posljednjih godina ta je kineska geomancija dosta popularna na zapadu. Međutim, valja imati na umu kako je potrebno veliko iskustvo da bi se dobio dobar rezultat jer i Feng Shui ne određuje jednoznačno i uvijek precizno što, kako i gdje graditi.

Tisućama godina se eksperimentiralo što bi bilo najbolje i gdje bi bilo najbolje graditi. To višestoljetno iskustvo se sada može primijeniti i kod nas gdje se još uvijek mnogo gradi daleko od ekoloških principa.

Vastu Shastra

Kao i Feng Shui, Vastu Shastra je tradicionalan način projektiranja i građenja, a ta tradicija dolazi iz Indije gdje se još uvijek koristi kao uobičajeni postupak kod građenja. Ta tradicija datira od prije više tisuća godina i koristi prirodne zakonitosti da bi se izgradio i uredio dom koji je prosperitetan za osobe koje u njemu borave.

Povezana je s Vedama u kojima su do detalja opisani načini gradnje kuće, raspored i veličina prostorija. Slično kao i principi Feng Shuia, i kod Vastua je osnovno balansirati energije koje potječu od Zemlje, zgrada i ljudi. Pet elemenata se koristi da bi se povezale strane svijeta. Sve energije su povezane s određenim božanstvima.

Ta tradicija očuvala se tisućama godina u gotovo nepromijenjenom obliku. Potrebno je veliko iskustvo da bi se dobio pravi rezultat koristeći Vastu Shastru. Nije dovoljno pročitati poneku knjigu da bi se znalo kako ti principi funkcioniraju. Kako su svi načini gradnje koji potječu s Dalekog istoka povezani s duhovnošću, teško je iz iskustva prosječnog zapadnjaka odmah pretvarati vrijednosti drugih kultura u ovu našu.

I u tradiciji Sjeverne Amerike postoji način na koji se gradilo poštujući prirodu. Gotovo istovjetno kao i u Aziji, način kako se određuje što, gdje i kada će se nešto graditi, bazirano je na očitavanju energija. Fizička okolina koja nas okružuje jest samo jedan vid energije. Detekcija i raspored energija u prostoru daju dobar ili loš rezultat.

Spomenimo i jedan zanimljiv primjer tradicionalne gradnje na Hrvatskome tlu. Riječ je o gradu Korčuli.

Graditi ekološki – Korčula iz 10. stoljeća

Ulice u obliku riblje kosti s pomalo zavrnutim krajevima Upravo takve  vrlo uspješno sprečavaju da jaki vjetrovi poput bure ili juga duboko prodru u gradske ulice, a istodobno dopuštaju maestralu da osvježava ljetno-popodnevnu žegu dalmatinskog grada. To je Korčula, grad koji se urbanistički razvio već u 10. stoljeću. Teško je procijeniti jesu li ti korčulanski graditelji svjesno odabrali spomenute detalje ili je to bio splet slučajnih poteza koji je slijedio prirodni brežuljkasti teren poluotoka. Ujednačena širina ulica oko 2 metra i visina kuća daju mogućnost gotovo svakom stanovniku da imaju dovoljno dobru ventilaciju i istodobno zaštitu od vremenskih prilika.

To je lijep primjer kako je moguće oblikovati prostor grada koji brine o dobrobiti svojih stanovnika.

Ekološka gradnja danas

Međutim to je primjer iz 10. stoljeća koji se održao do danas. Našlo bi se i recentnih primjera istoga, ali vrlo malo. Naime, arhitektonsko oblikovanje kuća, kao i potreba za što bržim građenjem, dovelo je do zanemarivanja osnovnih pravila kod graditeljstva: briga za zdravlje korisnika. Deklarativno će se svatko složiti da je potrebno ekološki zdravo graditi, ali praksa je daleko od toga.

Nije samo društvena izgradnja ta koja se srozala na niske ekološke grane, već začuđuje niska razina razmišljanja običnih ljudi koji grade dom samo za sebe i svoju obitelj. Uza sve argumente koji govore što treba učiniti da se dobije zdrav i ugodan dom, većina ljudi će odmahnuti rukom i reći: “Nije to za mene.” A onda, kasnije, požale svoje preslabo znanje i informiranost, pa žive u skupim kućama s nekvalitetnim ozračjem i visokim režijskim troškovima.

Graditi ekološki nije jednosmjerna ulica koja poštuje samo dva ili tri osnovna principa. Kada se uđe dublje u srž, otvaraju se široke avenije s beskonačnim mogućnostima koje sve vode ka jednom cilju: stvoriti dostojan dom sretnom čovjeku.

Keramičke pločice, ako su dobro odabrane i kvalitetne, ako s mjerom i ukusom prate stil vašega doma i ako su postavljene od strane spretnoga i pažljivoga keramičara mogu vašem domu dati osobiti pečat. Međutim, mnogo je faktora o kojima treba voditi računa prilikom odabira keramičkih pločica.

Danas na tržištu postoje u širokom rasponu cijena. Također i kvalitete i dimenzija i boja i motiva. Kako bismo vam donekle olakšali potragu za najboljim keramičkim pločicama, u nastavku teksta donosimo neke značajne točke na koje trebate obratiti pozornost. Počnimo s pogledom unatrag…

Keramičke pločice – kratka povijest

Keramičke pločice su materijal za oblogu i dekoraciju poznat još od prije 4 tisuće godina. Poznavali su ih u Babilonu, pronađene su u najstarijim piramidama i u antičkoj Grčkoj. Ipak, u domovima na Bliskome Istoku najprije se započelo ukrašavanjem zidova uz pomoć keramičkih pločica, a Perzijanci su dosegli u tome umijeću vrhunac.

Neki od najpoznatijih primjeraka, pa i najskupljih, danas dolaze iz Španjolske, Italije, Engleske i Nizozemske.

Pločice su se najprije izrađivale od vlažne gline, a potom sušene na suncu ili pečene. Kasnije se kao tehnička pomoć pojavljuju drveni kalupi. Proizvodnja je doživjela revoluciju 1840-ih uvođenjem metode prešanja. Ta je metoda uključivala prešanje suhe gline između dva metalna alata. Ovakvo unapređenje doprinijelo je industrijalizaciji proizvodnje. Snažan tehnološki napredak u 20. stoljeću dovodi do masovne proizvodnje keramičkih pločica. Danas europska industrija proizvodi oko 1/4 svjetske proizvodnje, a sve veći udio zauzima Kina.

Najbolji odabir keramičke pločice

Najvažnije pitanje je birate li keramičke pločice za interijer ili vanjski prostor? Drugo, jednako toliko važno je – trebate li pločice za pod ili zid?

Naime, podne pločice trebaju podnijeti mnoga opterećenja, stoga moraju biti izdržljive. Uz to moraju zadovoljavati vaše estetske kriterije, biti funkcionalne I sigurne za upotrebu.

Podne keramičke pločice

Birate li pločice za unutarnji prostor u domaćinstvu, uredu i slično, pripazite samo da je namjena za pod, što piše na pakiranju. Ako keramičke pločice birate i postavljate u vlažne podrume, na terase i balkone, ulazne prostore, obavezno odaberite pločicu koja je namijenjena za vanjsko polaganje. Pločice za interijer ne mogu odgovoriti na sve zahtjeve vanjskih klimatskih uvjeta.

Detalji važni za keramičke pločice za pod

Faktor protukliznosti  vrlo je bitan za podne pločice. On se označava slovom R. Što je taj faktor veći pločica je „hrapavija“ i otpornija na klizanje.

Otpornost na upijanje vode karakteristika je o kojoj ovisi stanje glazure ili cijele pločice. Naime, obične glinene pločice te one niže kvalitete mogu imati visoko upijanje, uslijed čega dolazi do pucanja glazure ili cijele pločice. Porculanske ili gres pločice obično imaju upijanje vode ispod 0.5%, te su pravi izbor za vanjske prostore.

Otpornost na kemikalije i habanje (abraziju) možda nije presudna u vašem domu, ali ako birate pločice za trgovinu, kakav pogon ili neki prostor gdje su opterećenja velika, a količina ljudi koja po pločicama hoda značajna na ovaj biste podatak trebali obratiti pažnju. .

Prave boje i dimenzije za keramičke pločice

Danas više skoro da i ne postoji boja, motiv ili uzorak koji se ne može preslikati na keramičke pločice. Imitacija drveta, tkanine, tapeta, nevjerojatni raspon boja, uglavnom sve poželite za svoj dom stoji vam danas nadohvat ruke u specijaliziranim trgovinama.

No, jedan savjet – tamniji prostori obično zahtijevaju svijetle pločice, dok se u prostorijama s puno prirodnog svjetla možete odvažiti i na tamnije boje.

Ako birate pločice za balkone i terase odaberite one koja se bojom i teksturom slažu s fasadom i okolišem.

Što se zidnih pločica tiče znajte da će pokriti veliku površinu zida stoga birajte one koje baš neće preuzeti dominantnu ulogu u interijeru. Neutralne pastelne boje su siguran izbor za svaki prostor, ali ako ste hrabri i volite intenzivnije boje odvažite se i odaberite snažne boje i dinamični dizajn. Možete čak naručiti motive po želji.

Dimenzije keramičkih pločica

One, naravno, ovise o veličini prostorije, ali i o vašim preferencijama, pa i modi. Danas su popularne pločice većih formata: 30×30, 45×45, 30×60, 60×60, 30×90, pa čak i do 3 metra dužine. Ipak, svaki prostor pogodan za velike dimenzije.

Male prostorije će sa velikim dimenzijama keramičkih pločica izgledat će neskladno, pa odaberite formate 30×30, 45×45 ili 30×60.

Kod velikih i otvorenih prostora svakako su poželjne pločice što većih formata koje će ambijentu dati sasvim novu estetsku dimenziju.

Kupite malo više keramičkih pločica

Računajte s time da je pametno kupiti malo više, recimo 10-15 % više pločica od količine koju ste izračunali da će vam biti potrebna. Dio ih se ošteti u transportu ili tijekom postavljanja, a dio bude škartiran ovisno o potrebama izrezivanja kutova, raznih rupa ili oko radijatora. U rezervi morate imati nekoliko pločica, u slučaju da vam u budućnosti zatreba zamijeniti pokoju pločicu. Nema goreg od hodanja po dućanima i iscrpljujućeg traženja iste ili slične pločice za ‘krpanje’. Nakon nekog vremena, postaje nemoguće pronaći isti model, jer i pločice, kao i sve drugo, imaju svoje trendove.

Cijena keramičkih pločica

Iako je lijepo na keramičke pločice gledati kao na investiciju, a ne trošak, one trošak svakako jesu. Stoga, realno gledajući, većina i te kako obraća pozornost na cijenu, pa često izabire eliminirajući skupe.

U trgovinama se mogu se naći dobri komadi po povoljnijim cijenama, ali prije nego vas zavede niska cijena saznajte zašto su na sniženju. Ne isplati se kupiti jeftinije pločice koje su vrlo osjetljive na mehanička oštećenja, skliske su ili loše podnose vlagu jer ćete ih brzo morati mijenjati. Kod jeftinih pločica uslijed opterećenja i neravnina na podlozi javljaju se pukotine, te postoji mogućnost da ćete u vrlo kratkom roku imati ružan pod. Samo gledanjem u pločicu nećete moći vidjeti razliku, ali super jeftina cijena neka vam bude upozorenje.

Kvalitetnu podnu pločicu prve klase za unutarnje ili vanjsko polaganje možete pronaći već od 60 – ak kuna za metar kvadratni, a onu najviše kvalitete, porculansku, već od 100 – ak kuna za m2. Naravno, u većini slučajeva, viša cijena donosi sa sobom i višu estetsku komponentu.

Šteta koja nastane skidanjem I ponovnim polaganjem keramike, neusporedivo je veća i skuplja.

Također, isplati se potražiti artikle na akcijama, kada se zbog rasprodaje nekog modela mogu ostvariti značajne uštede.

I važno za kraj!

Iako je uobičajeno vidjeti pločice u kuhinji i kupaonici gdje je velika količina vlage, treba reći i to da se u skandinavskim interijerima pločice upotrebljavaju isključivo kao dekoracija na zidovima i podovima dnevnih boravaka, spavaćih soba, blagovaonica. To nije neobično s obzirom da pločice ipak daju hladniji dojam, osobito na podu, a Skandinavcima treba sve samo ne dojam hladnog poda po kojem hodaju.

I najvažniji savjet za kraj – nađite dobrog keramičara. Ako vam najskuplje i najljepše pločice majstor postavi kilavo, sav vaš tud bit će uzaludan, a dojam promašen. Nemojte misliti da se to ne vidi!

Što predlažu dizajneri?

Uređenje doma jedna je od onih „slatkih“ aktivnosti koje nam uljepšavaju život. Naravno, ono ne mora biti sveobuhvatno, a ni skupo. Povremeno preuređenje i osvježenje prostora u kojem živimo dobro dođe. Unosi se u dom neka nova energija i svoje okružje gledamo drugim očima.

Kao i svake godine, i za ovu 2017. postoje neke smjernice dizajnera koje stvaraju trend i koje vam mogu biti inspiracija.

Trendovi za 2017. – detaljnije

ZELENA BOJA

Proglašena bojom 2017. godine kad je u pitanju uređenje interijera, zelena boja, osobito ova (nazvana Greenery) koju preporuča Pantone, u prostor će unijeti osjećaj svježine i revitalizirati ga. Zelena asocira na buđenje, povezanost s prirodom, spiritualnost i prijeko potreban mir. Nanesite zelenu na jedan ili dva zida. Ili samo dodajte svome domu zelene detalje, u nijansi koja vama odgovara. Nećete pogriješiti!

MORNARSKO PLAVA BOJA

Ove, 2017. godine, trend u uređenju doma nalaže da plava zamjenjuje crnu kada je u pitanju stavljanje naglaska na određene sitnice u dnevnom boravku ili kuhinji. Predlažemo i ovdje eventualno bojenje jednog zida (manje površine) u plavo ili samo neka vratašca na kuhinjskim elementima.

Preporučena tamnoplava nijansa svakom prostoru dat će dozu misterioznosti, bez da je zatvara i čini manjom nego što stvarno jest. Pogledajte u ovome primjeru!

Kako je plava uvijek dobrodošla u interijer ovaj trend na malo moderniji način tako će se uklopiti uz baš svaku drugu boju koju ćete odabrati za svoj životni prostor. Plava nikada neće biti prenapadna i neukusna (osim ako, naravno, ne pretjerate).

SIVKASTO BIJELA BOJA

Ne, ne…to nije ona prljavo bijela nijansa. Ovdje je riječ o sasvim sirovoj bijeloj boji, kao suprotnost čistoj i sjajnoj bijeloj. Radi se, naime, o sivkasto-bijeloj boji, odnosno boji kostiju i boji bijele krede, a svi komadi u takvim nijansama izgledaju prilično sirovo i ručno izrađeno, što će 2017. biti veliki plus. Mi bismo rekli da je to boja Ytong bloka, Ytong materijala od kojeg uistinu čuda možete učiniti za interijer. Pogledajte ovdje!

Prema riječima tvrdi Patti Carpenter, kreativne direktorice tvrtke Carpenter: “Stvar je, zapravo, u toj ljepoti nesavršenosti, tog prirodnog i organskog izgleda, gdje su vam jednostavno potrebne teksture, jer sve one ravne, bijele površine izgledaju samo previše sterilno”.

MOTIV LEPTIRA

Leptir je vjekovni simbol optimizma i života. Dizajneri smatraju da će u 2017. godini biti apsolutni hit. Dakako, koristite ih s mjerom i ne pretjerujte s brojem leptira u svojim prostorima.

Naravno da motiv leptira možete koristiti u svim dijelovima doma, ne samo u dječjim sobama, premda se smatra kako leptiri predstavljaju nešto djetinje i neopterećeno, opušteno i veselo. To je točno, ali oni su u isto vrijeme i predstavljači jednog stila koji odaje dojam sofisticiranosti i otmjenosti. Osim kao dekoraciju za zidove i tkanine te kao uzorak na tapetama, leptire možete upotrijebiti i kao dezen apliciran na komade namještaja.

BOHO CHIC

S obzirom da se u 2017. ponovno vraća boho stil uređenja prostora može se zaključiti kako su se trendseteri u svojim domovima zasitili skandinavskog minimalizma. Kako ovakvo uređenje ne bi izgledalo zastarjelo ili nalik na tinejdžerske spavaće sobe, predlažemo da eksperimentirate s etno detaljima poput sagova ili starih škrinja umjesto stola, a ostatak prostorije neka bude uređen u minimalističkom tonu.

MREŽE U INTERIJERU

Počelo je još prošle godine, a očito slijedi nastavak – razapete mreže za odmor i ljuljanje u interijeru su veliki hit. Osim što izgledaju posebno efektno, štede prostor i sjajne su za relaksaciju.

MIJEŠANI UZORCI

Ukratko rečeno – odlučite li slijediti ovaj trend ne morate previše paziti hoćete li miješati cvjetni dezen s prugicama, točke sa životinjskim printom i slično. Dajte si oduška! Samo, nek to bude na manjim površinama!

ai isto tako pazite da se to odnosi na neke maje površine. Do sada se smatralo kako previše uzoraka na jednom mjestu odražava neukus i čini se pretjeranim. Ali, ako se ovakvi komadi kombiniraju skladno i s mjerom efekt može biti odličan. Veseli uzorci pomiješani na jednom mjestu (pogledajte ovdje!) čitavoj prostoriji daju dašak veselja i svježine, što je, čini se, prema do sada napisanom – najveći trend u 2017.

TROPSKI DEZENI

U skladu s trendovskom zelenom bojom, sa željom i stremljenjem ka povratku prirodi, modni dizajneri i dizajneri interijera ponovno su revitalizirali tropski print. Velike listove prašumskog bilja ili šarenog cvijeća možete aplicirati na zidove. Tropski dezeni na zidove unose vedrinu i dobro raspoloženje, ali preporučamo ipak da ovaj eklektični uzorak upotrijebite u obliku detalja poput ukrasnih jastuka ili slika.

MATIRANE POVRŠINE U KUHINJI

Kuhinje i pločice visokog sjaja više nisu poželjne. Materijali sa matiranim završnim izgledom su vrlo trendi. Upotrijebite mat ivericu na kojoj ne ostaju otisci prstiju.

VIŠENAMJENSKI NAMJEŠTAJ

Što se namještaja i uređaja u domovima tiče – ove godine naglasak je na kućanskim aparatima koji su nevidljivi, odnosno koji se pojavljuju samo onda kada su nam potrebni. Radi se o nastojanju „uštede prostora“.

Na tržištu možete pronaći napu koja izlazi iz radnog stola, stolce koje se sklapaju do veličine časopisa. Dakle, što se tiče funkcionalnih komada u kupaonicama i kuhinjama, manje je bolje.

Dakle, komadi namještaja koji se preklapaju jedan preko drugog, skriveni kućanski aparati, koji zauzimaju što manje prostora i dopuštaju nam da taj dragocjeni prostor sačuvamo, te namještaj koji se doslovce sklapa u kutije pravi su hit!

UMJETNI I CIJENOM POVOLJNI MATERIJALI

Možda je, ipak, došlo vrijeme za racionalnije ponašanje s obzirom na upotrebu materijala u interijerima. Barem kad su trendovi za 2017. godinu u pitanju! Jer, postali su poželjni umjetni i za naš džep povoljniji materijali, poput greda za zidove od umjetnog drva. A prednost takvih greda je u tome što kod njih ne dolazi do truljenja, kao što se događa s pravim drvom.

Prednost ovim trendom u 2017. dobivaju i kuhinjske površine izrađene od umjetnog kvarca, koji pak puno bolje od mramora podnosi toplinu i oštrinu noževa, s čime se u kuhinji često služimo. Od ostalih umjetnih materijala naći će se tu i sveprisutna umjetna koža, umjetno lišće te umjetni podovi (poput, primjerice, laminata), koji će pak imati prednost nad često puno skupljim parketima od pravoga drva.

Hoćete li sve trendovske naputke upotrijebiti u svome domu ili ne, odlučit ćete sami! A poželite li nam se pohvaliti, fotografirajte svoj uredak i pošaljite ga na našu facebook stranicu!

2 dobra savjeta za večeri na otvorenom

Proljeće, znamo svi, donosi sunce, topli zrak, mnoštvo divnih prizora rascvjetalog i razlistalog bilja, nekima čak i sveobuhvatan osjećaj zaljubljenosti.

Dolaskom proljeća poželimo više boraviti u prirodi pa makar to bilo ispijanje čaja, kave ili nekog drugog pića na malenom balkonu. Ukoliko živite u kući, sigurno poznajete blagodati proljetnih i ljetnih večeri s društvom na terasi.

Vrtni kamini i roštilji tada postaju nezaobilazni i nužno potrebni elementi. Kako ih sami možete sagraditi uz pomoć Ytonga i na što trebate obratiti pozornost, pogledajte ovdje!

No, večeri na otvorenom još  će biti ljepše ako se potrudite dodati neke sitnice koje će ozračje učiniti romantičnijim.

Mi vam danas dajemo dva dobra savjeta u tom smislu!

1. SAVJET – Napravite svjetiljke uz pomoć staklenki
2. SAVJET – Kako u tu svrhu iskoristiti staklenke od zimnice (savjetujemo kako skinuti dosadne i ružne naljepnice)

PRVI SAVJET – SVJETILJKE

Divnu atmosferu u vaše večeri na otvorenom stvorit će svjetiljke koje ćete jednostavno napraviti uz pomoć raspoloživih staklenki od zimnice. Te staklenke ne moraju biti istovjetne. A i mogu ako ih imate dovoljno. U svakom slučaju, trebat će vam staklenke, nešto žice, jedna kliješta („kombinirke“), tanji lanac ili kakva špaga ili šarena vrpca uz pomoć kojih ćete objesiti svjetiljke za grane drveća ili gdje će vam odgovarati, te svjećice lučice.

Što učiniti?

Najprije sa staklenki skinite naljepnice (savjet kako to učiniti donosimo u nastavku teksta). Potom odrežite žicu na dužinu od 50-ak cm. Na sredini žice napravite omčicu uz pomoć olovke. Postavite olovku vodoravno i oko nje omotajte žicu, zavrnite krajeve s kliještima i izvadite olovku.

Omotajte žicu 2-3 puta oko posljednjeg navoja na staklenci. Zategnite kliještima prilikom omotavanja! Potom kliještima zavrnite krajeve.

Odrežite jedan kraj žice, a ostatkom napravite dršku lampiona tako što ćete napraviti luk i zavinuti ga oko omče sa druge strane staklenke. Pogledajte fotografiju!

U staklenke stavite bijeli pijesak ili sitniji šljunak, te umetnite lučicu. Kako bi staklenke objesili na različite dužine (ili možda želite staklenke na istoj visini!!??) poslužite se lancem ili vrpcama u boji.

Za ovaj ćete kućni projekt trebati izdvojiti neznatnu količinu novca, a jednostavan je i efektan! Osim toga, vašem će dvorištu, balkonu ili terasi dvorištu osigurati poseban stil.

DRUGI SAVJET – NALJEPNICE

Mali problem u realizaciji ovoga kućnog projekta mogle bi predstavljati staklenke koje na sebi imaju naljepnice zaostale od zimnice. Što učiniti kako biste besprijekorno očistili staklenke? Evo savjeta!

U širu posudu natočite vode, ulijte malo deterdženta za suđe i poslažite u nju staklenke tako da naljepnice budu uronjene u vodu. Stavite na štednjak i zavrijte tu vodu skupa sa staklenkama, pa tako kuhajte nekoliko minuta dok se naljepnice ne počnu same odljepljivati. Neke ćete možda morati odvojiti pincetom.

Ako vam, ipak, na nekoj od staklenki ostane ljepila, kad se staklenka ohladi istrljajte ljepilo sodom bikarbonom!

Postupak:

Pomiješajte jednake količine sode bikarbone i ulja – za jednu staklenku bit će vam dovoljna jedna jušna žlica. Dobivenu smjesu nanesite preko naljepnice. Ostavite da odstoji pola sata. Istrljajte žicom za posuđe ili spužvicom za suđe.

Na kraju dobro isperite mlakom vodom i deterdžentom za suđe, a staklenku upotrijebite za svjetiljke!

Ili štogod već!

Anketa o gradnji kuća u Hrvatskoj

Što je istina, gradimo li više uopće?

Ipak se…GRADI!

Tijekom 2015. i 2016. godine posjetitelji internetske stranice gradnjakuce.com imali su priliku sudjelovati u istraživanju kojem je cilj bio ustanoviti trendove u gradnji kuća u Hrvatskoj.

U KOJU SKUPINU VI SPADATE?

On line anketa se sastojala od nekoliko tematskih pitanja sa ponuđenim odgovorima (ovdje je i vi možete popuniti).

Konkretno, pitanja su bila usmjerena prema doznavanju podataka o tome koliko se ljudi odlučuje graditi kuću u današnjem vremenu, koliko tek planira, a koliko o tome razmišlja ili ne razmišlja.

Također, istraživače je zanimalo koje rješenje stambenog pitanja imaju ispitanici sada, žive li već u vlastitom prostoru ili iznajmljenome, te kakav je taj prostor, radi li se o kući ili stanu.

Neki od podataka prikupljenih istraživanjem pokazuju slijedeće:

Od onih koji su odgovorili na sva pitanja 71,5 % osoba, odnosno obitelji, u vrijeme istraživanja gradilo je kuću ili se na taj korak ozbiljno spremalo prikupljajući potrebnu dokumentaciju, kupujući zemljište, pronalazeći materijal gradnje i izvođače.

Njih 28,5 % izjasnilo se kako ne gradi.

Oni koji grade – kakvu kuću grade?

Od onih kod kojih je gradnja bila u toku, 45,5 % odlučilo se na kuću klasičnoga tipa od materijala poput opeke ili betona, u skladu sa važećim hrvatskim standardima.

36 % ljudi izjasnilo se kako kuću grade od prirodnih materijala poput drva ili porobetona,

dok je 18,5 % ispitanika odlučilo svoj dom sagraditi u kombinaciji materijala poput čelika, lijevanog betona i stakla.

One koji nisu u postupku gradnje vlastitog doma teme uređenja interijera i eksterijera, ipak, zanimaju. Najveći interes pokazali su ljudi koji žive u vlastitome stanu u stambenoj zgradi, njih 37 %.

Iza njih, o temama vezanim uz uređenje doma, čitati vole ljudi koji žive u vlastitoj kući, njih 30,3 %, pa oni koji su u roditeljskoj kući 24,8 %, dok je najmanje interesa za uređivanje doma (7,9 %) izrazila populacija koja živi u iznajmljenim prostorima.

Što nam anketa pokazuje?

Uzevši u obzir kako na stranicu gradnjakuce.com ponajviše dolaze ljudi koji grade ili planiraju graditi kuću, ne čudi i veliki postotak potvrdnih odgovora na pitanje o gradnji. A kako je riječ, u konkretnim brojkama, o više od 1.000 ljudi, što nije zanemariv podatak, ne može se olako reći kako se u Hrvatskoj ne gradi.

Dakle, ipak se gradi. I to ne malo!

Riječ je o više od 1.000 obiteljskih kuća koje su bile u nekoj fazi planiranja i gradnje u 2015. i 2016. godini!

Također, može se zaključiti kako klasičnom načinu gradnje koji koristi opeku i lijevani beton, a koje je uobičajeno u Hrvatskoj barem zadnjih 70-ak godina (u ovoj kombinaciji, jer opeka se duže koristi), „za vrat pušu“ neki novi, suvremeni materijali sa karakteristikama primjerenim današnjim zahtjevima gradnje, te oni koji su ekološki.

Više od trećine graditelja odlučilo je, tako, svoje domove sagraditi porobetonom ili drvenim materijalom ili nekom sličnom kombinacijom.

To nije neobično jer se u javnosti već puno govori o prednostima, a i važnostima takve gradnje. To je tzv. zelena gradnja, koja štedi kućni proračun i koristi obnovljive izvore energije kao „budućnost“ koja je već prisutna.

Upotrebu takvih, modernih i efikasnih materijala podupire i Vlada RH dajući poticaje za njihovu upotrebu kod poboljšanja energetske učinkovitosti objekata u Hrvatskoj.

Način života u bivšoj državi i masovna gradnja individualnih stambenih objekata, pa i kolektivnih, te novi građevinski bum krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina u Hrvatskoj, doveo je do situacije u kojoj većina ljudi srednje i starije generacije ima riješeno stambeno pitanje, bilo u obliku vlastite kuće ili roditeljske u koju se, etažiranjem, smjestilo nekoliko generacija, bilo u obliku vlastitog stana u urbanome prostoru.

Kolike su te kvadrature prostora, jesu li one zadovoljavajuće ili su samo posljedica kreditnih (ne)mogućnosti građana, tema je za neko drugo istraživanje.

No, postoci pokazuju kako više od 60 posto ljudi živi u roditeljskoj kući, dok njih manje od 4 posto ima vlastitu kuću.

Stanove posjeduje oko četvrtine ispitanika koji su se izjasnili da ne grade, a za krov nad glavom nekome stanodavcu rentu plaća oko 9 posto anketiranih.

Baš ovi potonji najmanje su zainteresirani za čitanje o temama uređenja doma što ne čudi jer se osoba koja privremeno živi na nekome mjestu ne želi upuštati u dodatni trošak uređenja stana, a pitanje je i kako bi na manje ili veće građevinske, odnosno ličilačke zahvate gledali iznajmljivači.

Za teme uređenja interijera i eksterijera najviše su zanimanja pokazali vlasnici stanova. U tome, također, ima logike. Naime, rijetke su hrvatske obitelji koje žive u primjerenoj kvadraturi stana propisanoj za broj članova obitelji. Najčešće je stambenih kvadrata premalo!

Pa ako je već tako, a do veće je kvadrature teško doći, zbog financija najprije, onda ćemo si ovaj prostor koji nam je na raspolaganju pokušati urediti tako da nam bude što ugodnije, ljepše, modernije i „in“.

S punim pravom!